Žive vakcine – BCG vakcina

Princip živih bakterijskih vakcina je unos živih, atenusanih bakterija koje stimulišu imunski odgovor, ali bez nastanka bolesti. Efekat atenuacije može se postići na različite načine, kao što su ponavljano supkultivisanje, kultivisanje pod suboptimalnim uslovima, primenom rekombinantne DNK tehnologije i drugo. Kritična faza u razvoju živih vakcina jeste postizanje odgovarajućeg stepena atenuacije. Atenusana bakterija, s jedne strane, mora zadržati sposobnost replikacije, a s druge, ne sme izazvati bolest. Za stimulaciju imunskog odgovora živim vakcinama potreban je mali bakterijski inokulum, jer se unosi živa bakterija koja se u vakcinisanom organizmu dalje umnožava. Imunski odgovor koji zazivaju živevakcine uporediv je sa odgovorom koji nastaje kao posledica prirodne infekcije. Žive vakcine izazivaju dobar humoralni i ćelijski imunski odgovor kao i dobru imunsku memoriju. S obzirom na ovakve karakteristike živih vakcina, za postizanje trajnog efekta imunizacije dovoljna je najčešće samo jedna doza. Važni nedostaci živih vakcina su njihova nestabilnost i bezbednost. Rzkovanje ovim vakcinama (skladištenje i transport) mora se odvijati pod strogo propisanim uslovima. Rizik u bezbednosti (neadekvatna ili nestabilna atenuacija) prevazilazi se striktnom kontrolom proizvoda. Kada su u pitanju žive bakterijske vakcine koje su danas u upotrebi, glavni faktor rizika jeste imunizacija osoba sa različitim oblicima imunodeficijencije. Uporedni pregled karakteristika živih i mrtvih bakterijskih vakcina dat je u sledećoj tabeli.

KarakteristikaŽive vakcineMrtve vakcine
Bakterijski inokulummaliveliki
Broj dozajednaveći broj (3-5)
Adjuvansineda
Put aplikacijeprirodni ili injekcijainjekcija
Humoralni odgovordobardobar
Ćelijski odgovordobarnije zadovoljavajući
Imunska memorijadobranije zadovoljavajuća
Stabilnostnestabilnestabilne
Bezbednostproblem atenuacijebezbedne

Danas su komercijalno dostupne tri bakterijske žive vakcine i to su vakcine za zaštitu od tuberkuloze, trbušnog tifusa i kolere. Jedina vakcina uključena u program obaveze imunizacije u preko 100 zemalja, uključujući i našu, jeste vakcina za zaštitu od tuberkuloze. U pitanju je BCG vakcina (Bacille Calmette – Guerin) koja je po sastavu soj bakterije Mycobacterium bovis atenuisan ponavljanim in vitro supkultivisanjem. Prema tome, u sastav ove vakcine ne ulazi sam uzročnik tuberkuloze, bakterija M. tuberculosis, već atenuisan BCG soj srodne bakterijske vrste M. bovis. S obzirom na to da je M. tuberculosis fakultativno intracelularna bakterija i da je za zaštitu potrebna stimulacija ćelijskog odgovora, odnosno da ne postoji pasivan prenos zaštitnih antitela sa majke na plod, ova vakcina se u našoj zemlji daje svim novorođenim zdravim bebama već u porodilištu. BCG vakcina je jedina danas dostupna vakcina za zaštitu od tuberkuloze, ali njena efikasnost nije u potpunosti zadovoljavajuća. Smatra se da značajno smanjuje mogućnost hematogenog širenja M. tuberculosis i efikasno sprečava nastanak teških oblika bolesti (meningitis, milijarna tuberkuloza), ali se sveukupna efikasnost u sprečavanju nastanka bilo kog oblika tuberkuloze procenjuje na svega 50%. Obavezni program imunizacije u velikom broju razvijenih zemalja koje imaju nižu incidencu tuberkuloze ne uključuje BCG vakcinu. Ova vakcina se smatra sigurnom živom vakcinom. Najteža komplikacija je pojava diseminovane BCG infekcije čija se globalna učestalost procenjuje na najviše 1,56 slučajeva na milion vakcinisanih osoba. Treba imati na umu da je ova vakcina kontraindikovana kod osoba sa različitim oblicima imunodeficijencije.