Akutna bakterijska zapaljenja pljuvačnih žlezda
Akutni purulentni sijaloadenitis
U prošlosti vrlo često zapaljenje pljuvačnih žlezda kod bolesnika u postoperativnom periodu, nakon težih hirurških zahvata, zbog dehidratacije, jer svako smanjivanje sekrecije žlezda predisponira nastanak zapaljenja usled ascedentne bakterijske infekcije kroz izvodne kanale.
Javljao se posebno posle abdominalnih operacija i nazivao se postoperativnim parotitisom. Sa upotrebom antibiotika, dobre postoperativne nege bolesnika, rehidracije, korekcije elektrolitnih disbalansa i toalete usana, vrlo je redak.
Danas se akutna gnojna inflamacija javlja kod nekontrolisanog dijabetesa, bubrežnih oboljenja sa elektrolitnim disbalansom i dehidratacijom, osoba na imunosupresivnoj terapiji, hemoterapiji, kao posledica radioterapije ili kod oboljenja vezivnog tkiva kojima pripada i Sjegrenovo oboljenje, loše higijene usta i karioznih zuba.
Purulentna upala podvilične pljuvačne žlezde nastaje kod opstrukcije izvodnog kanala kamenom ili kod oboljenja zuba.
Uzročnici su Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumonie, Escherichia colli.
Klinička slika akutnog purulentnog sijaloadenitisa
Klinički se manifestuje pojavom iznenadnog otoka, crvenilom, bolnošću u predelu žlezde i pojavom purulentnog sekreta na izvodnom kanalu žlezde.
Gnojni sekret može da probije kožu ili kroz Santorinijeve incizure da se pojavi u spoljašnjem slušnom hodniku. Pacijent ima trizmus.
Dijagnostika akutnog purulentnog sijaloadenitisa
U anamnezi postoji podatak o hirurškoj intervenciji ili oboljenju. Kliničkim pregledom se uočava promena kože u regionu žlezde, bolnost na palpaciju i purulentni sekret u izvodnom kanalu.
Diferencijalna dijagnostika akutnog purulentnog sijaloadenitisa
Otitis externa sa širenjem inflamacije kroz prednji zid zvukovoda u žlezdu, limfadenitis vrata, apscesi vrata, inflamirani ateromi, zigomatični apscesi.
Terapija
Primena antibiotika širokog spektra, rehidratacija, toaleta usta, grejanje toplim kompresama, područja žlezde. Korelacija elektrolitnog disbalansa, davanje sijalogoga (limunov sok, vitamin c, kapi nula zarez dva posto pilokarpina). U slučaju fluktuacije indikovana je incizija kože obraza, pažljivo da se ne povredi facijalni živac.
Akutna virusna zapaljenja pljuvačnih žlezda
Parotitis epidemica, mumps
Do obavezne vakcinacije dece ovo je bilo najčešće virusno oboljenje pljuvačnih žlezda. Javljalo se u predškolskom uzrastu, najčešće između četvrte i desete godine života.
Uzročnik je virus mumpsa (paramiksovirus) sa inkubacijom od 14 do 21 dan.
Klinička slika parotitis epidemica, mumpsa
Bolest je počinjala temperaturom kod dve trećine obolelih, slabošću, malaksalošću i najviše obostranim bolnim oticanjem parotidnih žlezda, ponekad sa trizmusom.
Otok jedne žlezde ponekad je danima prethodio oticanju druge žlezde.
Podvilična i podjezična žlezda su takođe zahvaćene zapaljenskim procesom.
Pored pljuvačnih žlezda, virus je napadao i testise kod muškaraca, pankreas, bubrege, moždano tkivo i unutrašnje uvo.
Usled ireverzibilnog oštećenja osmog kranijalnog živca dolazilo je do unilateralne i bilateralne gluvoće.
Dijagnostika
Pored tipične kliničke slike, radila se izolacija virusa iz pljuvačke, likvora ili urina, serološka dijagnostika na S i V antigen.
Diferencijalno dijagnostički uključeni su parotitisi različite etiologije, sijalolitijaza, limfadenitisi vrata.
Kod odraslih uvek treba misliti na tumorski proces.
Terapija
Bolest je sama prolazila nakon sedam do deset dana, uz mirovanje i simptomatsku terapiju. Nakon preležane bolesti ostaje trajan imunitet.
Parotitis micotica
Kao uzročnik mikotičnog parotitisa javlja se aktinomices. Infekcija nastaje kao komplikacije dentalne infekcije nakon ekstrakcije zuba i prodora infekcije u predeo parotide.
U akutnoj formi infekcija ide sa znacima inflamacije žlezde oticanjem bolnošću i trizmusom.
Kod hroničnih infekcija javlja se progresivno oticanje predela žlezda sa bolom u predelu lica i trizmusom. Obično imitira tumorski proces žlezde.
Terapija su antimikotici.
Hronični rekurentni parotitis
Moguće je da kongenitalne ektazije duktusa parotidne žlezde predisponiraju nastanak oboljenja.
Bolest se javlja kod dece i karakteriše je unilaterano, bilateralno ili naizmenično oticanje parotidne pljuvačne žlezde koje može biti jako bolno. Iz zvodnog kanala žlezde se cedi mlečan, granuliran ili čaj i gnojan sekret.
Trizmus je uvek prisutan. Između ataka žlezda ne pokazuje promene ili je difuzno čvršće konzistencije.
Dijagnositka se postavlja sijalografijom, na kojoj se uočavaju duktalne ektazije. Biopsija žlezdanog parenhima daje konačnu dijagnozu.
Terapija hroničnog rekurentnog parotitisa
Nema jedinstvenog terapijskog pristupa ovom oboljenju. Preporučuje se masaža žlezde uz primenu sijalogoga. Ponekad se preporučuje ligiranje izvodnog kanala žlezde ili resekcija timpaničnog pleksusa.
Primena antibiotika skraćuje dužinu trajanja oboljenja. Kod jako bolnih stanja indikovana je parotidektomija uz prezervaciju nervusa facialisa. Oboljenje nekada nestaje s pubertetom.
Neinfektivna oboljenja pljuvačnih žlezda
Sijaladenozis (sialadenosis)
Neinflamatorno oboljenje pljuvačnih žlezda nastalo usled metaboličkih i sekrecionih poremećaja unutar žlezdanog parenhima. Kao uzročnik oticanja žlezde javljaju se deficit vitamina, malnutricija, anemija, ciroza jetre, gojaznost, dijabetes, hipotireoidizam, Sjegrenov sindrom.
Histološki se nalazi hipertrofija ćelija acinusa, intersticijalni edem i atrofija duktalnog sistema. Uočava se oticanje aksoplazme vlakana autonomnog nervnog sistema.
Klinički se manifestuje obostranim, rekurentnim oticanjem pljuvačnih žlezda, bez bola ili uz laku bolnost usled istezanja kapsule.
Ponekad se bolest razvija kao perzistentno bezbolno oticanje parotidnih žlezda.
Atak mogu provocirati antihipertenzivni lekovi.
Lečenje se odnosi na lečenje osnovnih poremećaja.
Rekurentni parotitis
Nastaje usled pojave kongenitalnih ili stečenih sijalektazija. Stečene sijalektazije nastaju usled kalkulusa ili striktura.
Samo kod tegoba u vezi sa žlezdama indikovana je hirurška terapija, kod ostalih simptomatska terapija.
Sijalolitijaza (sialolithiasis)
Po učestalosti, sijalolitijaza se javlja u podviličnim pljuvačnim žlezdama 80 posto, ređe u parotidnim i najređe u sublingvalnim. Uzrok treba tražiti u načinu oticanja pljuvačke kroz duktalni sistem žlezda.
Kroz Vortinov kanal pljuvačka otiče nasuprot gravitaciji, izuzetno je viskozna zbog veće količine mucina.
Smatra se završnim stadijumom takozvanog elektrolitskog sijaloadenitisa. Poremećaj duktalnog sistema u sekreciji elektrolita dovodi do porasta viskoznosti pljuvačke koja izaziva opstrukcije duktusa.
Na mestu opstrukcije dolazi do taloženja elektrolita. Predisponirajući faktor su dilatacije ili stenoze duktusa, lokalizovani inflamatorni procesi, strana tela (delovi četkica za zube), zubni kamenci, neurhumoralni poremećaji. Oko mukoproteinskog organskog kompleksa talože se soli kalcijum fosfata i kalcijum karbonata.
Kalkulusi su građeni od hidroksilapatita i kod četvrtine pacijenata su multipli.
Veličina im je od čiodine glave do koštice višnje.
Klinički se manifestuje iznenadnim oticanjem i bolnošću žlezde, posebno u vreme uzimanja hrane.
Bolest najčešće zahvata jednu žlezdu.
Dijagnostika se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, pri čemu bimanuelna palpacija poda usne duplje ukazuje na postojanje kalkulusa.
Sijalografija se ređe koristi, ali je nalaz tipičan. Ultrazvuk dijagnostika može da locira kamen u vortnovom izvodnom kanalu. Kako je kalcijum sastojak kamenčića, uočljivi su i radiografski.
Terapija je sijalolitektomija uz upotrebu c o dva lasera, litotripsija.
Video endoskopski se uz pomoć omči mogu vaditi kalkulusi iz izvodnih kanala.
Kod većih kalkulusa sa promenama u žlezdanom parenihimu u vidu hronične ireverzibilne inflamacije indikovana je ekstirpacija podvilične pljuvačne žlezde.