Upala • Zapaljenje

Zapaljenje (lat. inflammatio, upala, inflamacija) je reakcija živog tkiva na povredu. To je zbir morfoloških i biohemijskih reakcija veziva i krvnih sudova koje su izazvane različitim oštećenjima.

Zapaljenje ili upala nekog tkiva, organa nije stanje već reakcija. Ono predstavlja odbrambeni mehanizam (do određenog stepena) jer ovom reakcijom organizam pokušava da uništi štetni agens ili da ograniči njegovo širenje.

Terminologija

Svako ime upale se izvodi iz latinskog ili grčkog korena naziva organa sa dodatkom sufiksa -itis.

U nastavku ćemo navesti neke primere, iskoristite povezanost naziva sa stranicom na kojoj je upala detaljno opisana.

Uzroci

  1. Živi organizmi (bakterije, virusi, rikecije, hlamidije, gljivice, paraziti)
  2. Fizički faktori (mehaničke traume, termičke povrede, zračenja…)
  3. Hemijski faktori: egzogeni (korozivne kiseline, baze, fenoli,…) endogeni (žuč, urea, ketoni, razni toksini,…)
  4. Ishemija (zapeljenja tkiva oko ranih faza infarkta)
  5. Imunološke rekacije (odnosno autoimune bolesti)

Znaci zapaljenja

Makroskopski znaci se mogu prepoznati na mestu upale i koje svojim čulima pacijent može sam da primeti. Oni su:

  1. Rubor – crvenilo zbog dilatacije krvnih sudova.
  2. Tumor – otok koji nastaje eksudacijom i infiltracijom tečnosti.
  3. Calor – povišnje temperature na mestu upale, zbog hiperaktivnog metabolizma i zbog hiperemije koje je nastalo usled širenja okolnih krvnih sudova.
  4. Dolor – bol koji nastaje zbog kompresije eksudata na nervne završetke i nadražajnog dejstva kiselih produkata metabolizma.
  5. Functio laesa – poremećaj funkcije koje nastaje delovanjem prethodnih znakova zapaljenja i njihovih uzroka.