Vrste treninga

Trening je vrlo jednostavna stvar jer u sebi sadrži samo nekoliko elemenata koje međusobno treba uskladiti. Svaki sportski trening koji se sprovodi određeni vremenski interval sastoji se iz sledećih elemenata. Intenziteta i obima opterećenja te učestalosti trenažnih sesija.

Tome bi se moglo dodati još kvalitet vežbi koje se sprovodi i to bi bilo sve. Naizgled jednostavno je istovremeno i izuzetno komplikovano. Nema jedinstvene formule koja vodi do zlatne olimpijske medalje i zato će sprot uvek imati ono što je najvažnije, draž neizvesnosti. Svi sportisti i treneri imaju identičan cilj pre takmičenja, a svi će imati različite plasmane nakon njegovog takmičenja. No i pored toga, što trenažni proces ima tako malo elemenata u igri, nije ni malo lako izvršiti klasifikaciju treninga, a da se pri tome obuhvate baš svi elevantni detalji.

Trening snage

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Trening snage ima izuzetno mnogo varijeteta. Najčešće se pominje trening sa tegovima ili trening protiv otpora što možda i nije baš najbolji prevod (Resistance trening). Trening snage se može raditi sa tegovima ali sa sličnim napravama koje nemaju klasične tegove nego se teret obično dozira nekom vrstom opruga ili tegova preko sistema koturača. Na taj način se mogu trenirati svi elementi snage. Snaga, brzina, eksplozivnost te snažna i brzinska izdržljivost. Sve navedeno u sebi ima elemente snage ali se istovremeno jasno međusobno razlikuje. Tako će dizači tegova imati sasvim drugačiji trening od bodi bildera bez obzira što se u oba slučaja generalno radi o snazi.

Kontinuirani trening

Kontinuirani trening je vrsta treninga gde se odredi jedan nivo konstantnog opterećenja, u aerobnom režimu rada i onda sprovodi određeni vremenski interval. Ova vrsta treninga se radi na početku pripremnog perioda i obično se naziva bazični trening jer generalno razvija aerobni kapacitet. Najčešće su to duže  deonice trčanja u prirodi određenim tempom.

Intervalni trening

Interval treninga je u svojoj prvobitnoj verziji lansirao Rendl, negde šezdesetih godina prošlog veka i po kojoj je bio najpoznatiji Raceburški osmerac inače osvajač zlatnih olimpijskih medalja tog vremena. Spada u treninge velikog inteziteta. Intervalni trenig je na početku kreiran tako da se intezitet opterećenja povećava ka maksimalnom pa onda unazad ka početnom. Svaki interval opterećenja je bio odvojen intervalima odmora. U toj vrsti treninga se razvijao veliki kiseonični dug ali je istovremeno bilo moguće savladati značajno veće opterećenje nego prilikom kontinuiranog treninga. Vreme je pokazalo da se intervalnim treningom može vrlo brzo ući u formu ali ta forma nije dugog trajanja. Klasičan vid intervalnog treninga se više ne primenjuje zbog opasnosti brzog razvoja sportskog srca. I to ne zadebljanjem srčanog zida, nego pojavom dilatacije (proširenja) sršanih šupljina što nije bez rizika. Razne modifikacije ove vrste treninga su zastupljene i u savremenom trenažnom procesu.

Kružni trening

Kružni trening je relativno novijeg datuma. To je neka vrsta intervalnog treninga samo po vrstama vežbi, ali ne i po intezitetu opterećenja i periodima odmora. Obavlja se tako što se postave stanice (mesta) gde se sportisti zaustavljaju da obave neki zadatak. Broj stanica se kreće između 5 i 10 što nije limitirano. To je broj dovoljan da se sportisti ne bi zamarali razmišljajući šta gde treba uraditi. Stanice se i fizički mogu udaljiti jedna od druge pa je u opterećenje ukombinovano i trčanje ali i ne mora da bude tako. Na svakom mestu postoji zadatak u vidu određenog ponavljanja neke vežbe. Intezitet opterećenja se dozira ili postavljanjem takve vrste vežbe koja to od sportiste traži ili skraćenjem vremena izvođenja. Na taj način ovaj trening može biti i trening snage ali i trening aerobne izdržljivosti. Kod ovog treninga nije lako dozirati opterećenje (ako sportista ne sarađuje) pa je preporučljivo pratiti ga registrujući neki od fizioloških parametra (frekvencija srca). Još preciznija promena je povremeno kontrolisati koncetraciju laktata u krvi. Dobra strana ovog treninga je raznovrsnost, što razbija monotonost i kompetitivnost. Svakom treneru je ostavljeno mašti na volju da izmišljajući varijante sprečava zasićenje treningom a opet angažuje specfičnu muskulaturu.

Fartlek

Fartlek je vrsta intervalnog treninga koji su prvi lansirali skandinaci. Radi se trčeći u prirodi gde postoje markeri ili u vidu prirodnih stvari (drveće, bandere, irvasi) ili se postave na rastojanjima već prema želji. Tokom treninga postoji jasan plan brzine trčanja između postavljenih markera sa tačno definisanim periodima odmora ili sporijeg trčanja. Dobra strana ove vrste treninga je što se sprovodi u prirodi na svežem vazduhu ali istovremeno može biti i teže izvodljiva, u zavisnosti od vremenskih prilika. Trening je raznovrstan i ne vodi monotoniji. Ima sve elemente klasičnog intervalnog treninga.

Polimetrija

Polimetrija je kao vrsta trenažnog procesa lansirana sedamdesetih godina prošlog veka, da bi osamdesetih dostigla maksimalnu popularnost koja traje do danas. Izvodi se klupicama različite visine sa kojih se skače ili na koje se naskače. Ovo je klasičan trening snage kojim se istovremeno značajno povećava skočnost. Nezamenljiv kao trening kod skakačkih disciplina u atletici ali i u timskim sportovima kao što je odbojka, košarka, rukomet i sl. Postoje različite varijante skokova sa klupice u kombinaciji sa dubinom doskoka i potom maksimalnog skoka. Opterećenje se može povećavati vešanjem tegova oko pojasa sportiste. Trening se pokazao kao dobar za razvoj snage ali zahteva izuzetan obrez da ne bi došlo do povređivanja ili upale mišića što je bolja varijanta greške. Povrede se sprečavaju dobrim zagrevanjem ali i pravilnim i postepenim doziranjem opterećenja. Oprez je neophodan zbog mnoštva ekcentričnih kontrakcija. Ova vrsta kontrakcija omogućava primenu velikog inteziteta opterećenja ali se i svaka greška u tome može „platiti“ upalom kontrahujuće muskulature.

Tajpering (Tapering)

Tajpering je pre procedura nego što je vrsta treninga. Tajpering znači tempiranje forme da se na glavnom takmičenju postigne maksimum. Izvodi se oko desetak dana pre najvažnijeg takmičenja. Sasvim je različit tajpering za sportove tima izdržljivosti od sportova snage ili tehnike. Obično se u tom periodu smanjuje intezitet i obim treninga, mada se u poslednje vreme samo smanjuje vreme trajanja treninga što u krajnjem daje efekat. Organizam se priprema da uspostavi superkompenzaciju i da radna sposobnost dostigne najviši nivo na samom takmičenju. Tu je moguće i sprovesti ostatak procedure primene orotata, inozina i kreatina koji su sve dozvoljena sredstva a povećavaju funkcionalne sposobnosti sportiste. Ne treba posebno naglašavati značaj i psiholoških priprema. Smatra se da je vrhunac (pikng) forme moguće dostići ne više od dva puta u sezoni.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje