Šećer u krvi – homeostaza glukoze

Koncentracija glukoze u krvi (glikemija) je jedna od najpreciznije kontrolisanih homeostaznih vrednosti u organizmu. U kliničkoj praksi ova vrednost se obično naziva šećer u krvi (ŠUK), a pod tim nazivom, normalno, podrazumevamo koncetraciju glukoze, iako posle obilnih obroka bogatih fruktozom i galaktozom mogu i ovi monosaharidi da se prolazno pojave u krvi. Iz nje brzo iščeznu kroz bubrege u urin, jer se ne reapsorbuju u tubulima. Koncentracija glukoze u krvi se, normalno, kreće od 3,4 do 5,5 mmol/L. Povećanje te koncentracije krvnog šećera izaziva lučenje insulina koji dovodi do njene brze normalizacije.

Šećer u krvi - homeostaza glukoze
Šećer u krvi – homeostaza glukoze

Šećer u krvi posle obroka

Na slici je predstavljeno kretanje koncentracije krvnog šećera posle uzimanja (peroralnog obroka) 1g glukoze na kg telesne težine. Glukoza dolazi u krv iz jetre, čije ćelije imaju mogućnost da glukozu oslobode iz fosfornog estra, konkretno glukoza-6-fosfat. One raspolažu enzimom glukoza-6-fosfatazom. Samo slobodna glukoza može da prođe kroz ćelijsku membranu. (Glukoza-6-fosfatazu imaju i ćelije sluzokože creva, ali one oslobođenu glukozu ubacuju u portalni a ne u veliki krvotok, te ne utiču na nivo krvnog šećera).

Insulin i nivo šećera u krvi

Smatra se da insulin dvojako deluje na sniženje nivoa krvnog šećera. S jedne strane, sprečava glikogenolizu u jetri, a jedino ovaj glikogen može dati slobodnu glukozu u krv. S druge strane, povećava utrošak glukoze u tkivima, povećava glikolizu. Mehanizam tih dejstava se sastoji pretežno u stimulaciji glukokinaze i inhibicije enzima glikogenolize.

Glukagon i adrenalin

Pored insulina, u regulaciji krvnog šećera učestvuju i drugi hormoni, na prvom mestu glukagon i adrenalin. Oni deluju suprotno od insulina na nivou jetre, gde povećavaju glikogenolizu aktivacijom fosforilaze.

Kortikosteroidi, naročito kortizon i hidrokortizon, imaju ispoljen pozitivan efekat na glukoneogenezu, tj. stvaranje glukoze od neglicidskih jedinjenja. Tako, povećavajući količinu glukoze-6-fosfata, povećavaju ne samo mogućnost većeg stvaranja glikogena, nego i većeg oslobađanja glukoze i ubacivanja u krv. U istom pravcu deluje i ACTH, što je razumljivo jer povećava lučenje kortikosteroidnih hormona.