By Doktor on Bakterije Salmonella (Salmonela) – Salmoneloze 0 Salmonella je rod bakterija kome pripadaju Gram negativni, pokretni, fakultativno anaerobni bacili. To su striktno patogeni mikroorganizmi, uzročnici salmoneloza. Ne poseduju kapsulu, ne stvaraju spore i nemaju karakterističan raspored. Faktori virulencije Da bi salmonellae bile patogene, potrebno je da imaju sledeće 3 osobine: sposobnost da invadiraju u epitelne ćelije creva i da se u njima razmnožavaju, kompletan liposaharidni omotač, i sposobnost produkcije toksina. Mehanizam kojim salmonellae invadiraju epitel uključuje početno vezivanje za specifične receptore na površini epitelnih ćelija i prodor u ćelije. Patogeneza i klinička slika Salmoneloze čoveka mogu da se manifestuju kao različiti sindromi: Trbušni tifus i paratifusi – izazivaju ih S. Typhi i S. Paratyphi A, B i C, koje su primarno patogene za čoveka i čovek je njihov jedini rezervoar. Ostale salmoneloze su zoonoze (rezervoar su životinje: živina, svinje, goveda) i može da ih izazove bilo koji serotip, izuzev S. Typhi i S. Paratyphi. To su: septikemija, gastroenteritis, fokalne infekcije i kliconoštvo. Salmonele ulaze u organizam domaćina oralnim putem, najčešće kontaminiranom hranom ili vodom, ali je moguće i interhumano prenošenje. Infektivna doza je 105 do 108 bakterija. Trbušni tifus i paratifusi Nakon igestije, Salmonellae kolonizuju ileum i kolon, invadiraju crevni epitel i počinju da se razmnožavaju u njemu i okolnim limfnim žlezdama. Ovaj period odgovara inkubaciji. Iz ovih tkiva Salmonellae ulaze u krvotok i dospevaju do retikulo-endotelnih ćelija. Razmnožavaju se u jetri, slezini žučnoj kesi, kosnoj srži i drugim organima iz kojih ponovo dospevaju u krvotok. To je faza sekundarne bakterijemije i sekundarne invazije intestinuma koja odgovara manifestnom oboljenju. U to vreme se u duodenumu i gornjim delovima jejunuma nalazi skoro čista kultura salmonela i one se u velikom broju izlučuju stolicom, ređe urinom. Nakon inkubacije od 10 do 14 dana, javlja se povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bradikardija, hepatosplenomegalija. Bilijarna infekcija može izazvati hronično kliconoštvo. Gastroenterokolitis Gastroenterokolitis je najčešća klinička manifestacija infekcije salmonelama. Nakon invazije, salmonele uzrokuju lokalni inflamatorni odgovor, ponekad ulceracije. Mogu pokrenuti produkovanje citoksina koji sprečavaju sintezu proteina. Zbog zapaljenjske reakcije, verovatno dolazi do lokalne produkcije prostaglandina, što dovodi do aktivacije adenilat-ciklaze, povećanja cikličnog adenozin-monofosfata i povećanja sekrecije tečnosti u lumen creva (dijareja). Neki sojevi produkuju "cholera like toxin" koji deluje kao enterotoksin. Posle inkubacije od 8 do 48h, javlja se povišena temperatura, bolovi u stomaku i dijareja (sa nalazom polimorfonukleara, a ponekad i krvi i sluzi u stolici). Septikemija sa fokalnim lezijama Nakon oralne infekcije dolazi do invazije i ulaska salmonela u krvotok, sa mogućim fokalnim lezijama u plućima, kostima i moždanicama. Intestinalne manifestacije su često odsutne. Odbrana domaćina Odbrambeni mehanizmi domaćina su mnogobrojni koji sprečavaju nastanak infekcije salmonelama. Kiselost želudačnog soka kod zdravih osoba značajno redukuje broj ingestiranih bakterija u želucu, tako da do creva ne dospeva broj potreban za nastanak infekcije. Mortilitet creva takođe nepovoljno deluje na mogućnost nastanka infekcije, kao i prisustvo normalne mikroflore, naročito anaerobnih bakterija koje oslobađaju masne kiseline kratkog lanca, za koje se smatra da su toksične za salmonele. Značajnu ulogu u zaštiti od infekcije imaju i sekretorna antitela i genetska rezistencija na invaziju, naročito kod nekih animalnih serotipova. Otpornost salmonele Salmonele ne spadaju u otporne bakterije. U spoljašnjoj sredini, na predmetima, mogu da prežive svega nekoliko sati, ali u vodi i namirnicama se njihov život produžava. Visoka temperatura od 56ºC, može da ubije bakterije u roku od 30min. Kao i sve enterobakterije osetljive su na hlor i hlorne preparate. DIjagnoza Izvor kliničkog uzorka zavisi od kliničke slike i njene lokalizacije infekcije (krv, stolica, mokraća, žuč, gnoj). Hemokulturom se postavlja najranija i najsigurnija dijagnoza trbušnog tifusa i paratifusa. Iz kosne srži salmonellae mogu da se izoluju i kada je hemokultura negativna, naročito ako je bolesnik već pod antibiotskom terapijom. Koprokultura može biti pozitivna u trbušnog tifusa. Kod bolesnika obolelih od gastroenterokolitisa izazvanog salmonelama, bakterije se nalaze u stolici. Terapija Terapija koja se preporučuje za lečenje tifusa i paratifusa su antibiotici. Kod ostalih salmoneloza antibiotska terapija se koristi samo kod teških kliničkih oblika ili komplikacija (septikemija, fokalne infekcije). Nije preporučljivo piti antibiotike kod nekomplikovanih gastroenteritisa izazvanih salmonelama, jer njihova primenena ne skraćuje vreme bolesti, a značajno se produžava izlučivanje salmonela stolicom i povećava broj sojeva rezistentnih na antimikrobne lekove. Prevencija Zaštita vakcinama protiv trbušnog tifusa i paratifusa. U suzbijanju ostalih salmoneloza, najvažniju ulogu igra higijenska mera u proizvodnji i promenu životnih namirnica i kontrola kliconoša. causes of salmonella salmonella salmonella enterica salmonella food poisoning salmonella infection salmonella poisoning salmonella symptoms salmonella test salmonella testing salmonella typhi symptoms of salmonella treatment for salmonella what causes salmonella Twitter Facebook Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr