Najčešći rak pankreasa se razvija iz žlezda sa egzokrinim lučenjem i naziva se adenokarcinom. Iz žlezda sa endokrinim lučenjem se razvija najčešće neuroendokrini tip karcinoma.
Pankreatični adenokarcinom spada u jedan od najagresivnijih karcinoma. U vreme postavljanja dijagnoze karcinom se uglavnom proširio na udaljena mesta, dakle karcinom je već dao metastaze.
Ukratko o pankreasu
Uzroci tumora na pankreasu
Simptomi i znaci
Dijagnoza
Lečenje
Medikamentna terapija
Hirurška terapija
Radijaciona terapija
Ukratko o pankreasu
Pankreas je organ smešten u gornjem delu abdomena, ispod želuca i u blizini početnog dela tankog creva, duodenuma. Pankreas je organ sa dvojnim lučenjem i iz tog razloga, deli se na dva dela:
- Endokrini pankreas – sintetiše i sekretuje insulin u krvotok i time učestvuje u regulaciji koncentracije šećera (glukoze) u krvi.
- Egzokrini pankreas – sekretuje preko glavnog pankreasnog kanala pankreasni digestivni sok u početni deo tankog creva, duodenum, koji učestvuje u varenju hranljivih materija.
Pankreas se anatomski sastoji od glave, tela, repa i kukastog nastavka.
[opsirnije]Pankreas[/opsirnije]
Uzroci tumora na pankreasu
Grupa najčešćih uzroka povezanih sa nastankom raka pankreasa su:
- Konzumiranje cigareta
- Gojaznost
- Starija životna dob
- Muški pol
- Hronični pankreatitis (zapaljenje pankreasa najčešće uzrokovano hroničnim alkoholizmom ili žučnim kamencima)
- Dijabetes melitus (šećerna bolest)
- Genetska predispozicija
- Konzumiranje crvenog mesa
Simptomi i znaci
Početni znaci i simptomi raka pankreasa su uglavnom nespecifični i karakterišu se sporim napretkom. Najčešće se javljaju sledeći simptomi:
- Bol u abdomenu, bol u leđima, ili oba (bol često postaje konstantan)
- Gubitak težine usled:
Gubitka apetita (anoreksija)
Nadutosti
Dijareje ili steatoreje (masne stolice) - Žutica
- Svrab kože
- Uvećana žučna kesa
- Abdominalni problemi (ascites, mase)
- Depresija
- Venska tromboza
- Palpabilni (uvećani) limfni čvorovi (vratni, klavikularni)
Kada se obratiti doktoru?
Ukoliko se pojavi bilo koji od gore navedenih simptoma, pogotovo žutica, bolovi i neobjašnjivi gubitak težine neophodno je da se obratite doktoru za dalju evaluaciju i postavljanje dijagnoze.
Dijagnoza
Pored razgovora sa pacijentom i fizikalnog pregleda, Vaš doktor će tražiti neku od sledećih dijagnostičkih metoda:
Ultrazvuk abdomena – ovo je najčešće prvi pregled kada se pacijent žali na bolove u stomaku i ima žuticu. Predstavlja bezbolnu proceduru koja se radi uz pomoć ultrazvučne sonde i omogućuje detekciju žučnih kamenaca, stanje koje može izazvati simptome slične raku pankreasa.
Komjuterizovana tomografija (CT) abdomena – predstavlja metodu izbora za dijagnostikovanje raka pankreasa. CT je visokosenzitivan u detekciji malih tumora koje se na ultrazvuku ne mogu videti. Pored toga, CT daje informacije o stepenu proširenosti tumora i zahvatanju krvnih sudova (informacije ključne za hirurge).
Magnetna rezonanca MRI, pozitrona emisiona tomografija PET sken i endoskopske metode se takođe mogu koristiti.
Ukoliko se ustanovi postojanje tumora u pankreasu, sledeći korak je biopsija, kojom se proverava da li je u pitanju karcinom a zatim i njegova tačna dijagnoza. Biopsija se može raditi na dva načina:
Perkutana biopsija – procedura u toku koje se igla uvodi preko kože (perkutano) do pankreasa i uzima se mali isečak tumora koji se dalje nosi na patohistološku dijagnozu. Procedura se radi pod kontrolom ultrazvuka ili CT-a. Procedura se najčešće radi pod lokalnom anestezijom.
Endoskopska biopsija – u toku ove procedure, kroz usta pacijenta se plasira endoskop, plastična cev sa kamerom na vrhu i njome se ulazi u duodenum. Kroz endoskop se zatim plasira igla za biospiju i uzima se isečak tkiva. Procedura se radi pod anestezijom.
Nakon biopsije i postavljene dijagnoze radi se analiza krvi da bi se stekao uvid u funkcionisanje jetre i bubrega.
U krvi se proverava i nivo tumorskog markera CA19-9, karakterističnog za rak pankreasa, kod 80% svih se javljaju povišeni nivoi ovog antigena. Sam podatak o povišenim vrednostima ovog antigena nije dovoljan, ali sa pristunom kliničkom slikom i dodatnim analizama pomaže pri postavljanju definitivne dijagnoze. Takođe, može se koristiti i pri proveri efikasnosti terapije.
Novija istraživanja pokazuju da najčešći oblik raka pankreasa – pankreasni duktalni adenokarcinom, se može podeliti u 4 podvrste u odnosu na genetksu ekspresiju:
- Skvamozni – ovaj oblik tumora se karakteriše visokim nivoom tumorskog p53 antigena;
- Pankreasni progenitor – ovi tumori vrše ekspresiju gena zaduženih za razvoj pankreasa;
- Mešoviti tumor – pokazuju iregularnu ekspresiju gena i endokrine i egzokrine diferencijacije;
- Imunogenski tumori – pokazuju aktivnu supresiju imunološkog sistema organizma;
Lečenje
Sama terapija ovog oboljenja zavisi prvenstveno od stepena proširenosti bolesti. Razlikujemo:
- Lokalizovani – karcinom koji zahvata samo tkivo pankreasa;
- Lokalno invazivni – karcinom se pored tkiva pankreasa proširio na okolna tkiva, organe i krvne sudove, direktnim putem;
- Metastatski – karcinom koji se proširio izvan pankreasa u druge delove tela, najčešće putem krvi ili limfe;
Primarna i najefikasnija terapija kod karcinoma pankreasa je definitivno operacija. Međutim, neki oblici karcinoma nisu operabilni.
Ukoliko se karcinom hirurški tretira, nakon uklanjanja tumorskog tkiva uzima se isečak tkiva za patohistološku analizu, koja će odrediti dalje potrebe za eventualnom hemoterapijom ili radijacionom terapijom, ili čak obe, u cilju sprečavanja relapsa (ponovnog razvitka karcinoma).
Faktori rizika za povratak karcinoma nakon hirurške resekcije:
- Tumorsko tkivo prisutno na ivicama hirurškog isečka (znak pozitivne margine)
- Tumor prisutan u krvnim sudovima ili limfnim sudovima
- Tumor prisutan u okolini nerava (perineuralno)
- Okolni limfni čvorovi zahvaćeni tumorskim tkivom
Adjuvantna terapija obuhvata hiruršku resekciju i:
- Hemioterapiju
- Hemioterapiju i radijaciju istovremeno
Kod lokalno invazivnog tipa karcinoma koji se ne može otkloniti bezbedno hirurškim putem, koristi se kombinacija hemoterapije i radijacije ili sama hemoterapija.
Hemoterapija je obavezni deo terapije lokalno invazivnog i metastatskog karcinoma pankreasa. U toku terapije, u određenim vremenskim intervalima ponavljaju se radiološke analize u cilju određivanja uspešnosti terapije.
Medikamentna terapija
Lekovi koji se koriste u hemoterapiji kod raka pankreasa, u zavisnosti od stepena proširenosti tumora su sledeći:
- Gemcitabin – lek se aplikuje intravenski 1 nedeljno u periodu od 7 nedelja, zatim sledi nedelju dana pauze, pa se postupak ponavlja u periodu od 3 nedelje sa jednom nedeljom pauze nakon. Lek deluje direktno na ćelije karcinoma i koristi se najčešće kod metastatskog karcinoma pankreasa.
- Fluorouracil 5-FU – lek koji ima direktno dejstvo na ćelije karcinoma i uglavnom se daje u kombinaciji sa radijacionom terapijom jer čini tumorske ćelije podložnijim radijaciji. Primenjuje se intravenski.
- Capecitabin – lek koji se primenjuje oralno i ima slično dejstvo kao u 5-UF i takođe se primenjuje u kombinaciji sa radijacijom.
- Oksaliplatin
- Irinotekan
Neželjena dejstva ovih lekova su:
- Mučnina i povraćanje
- Nesvestica
- Dijareja
- Anemija
Ukoliko dođe do nuspojava prilikom primene ovih lekova, obratiti se doktoru za olakšavanje nastalih simptoma i stanja (analgetici, antiemetici, antibiotici).
Hirurška terapija
Jedini trajni lek za rak pankreasa jeste zapravo hirurška resekcija i potpuno uklanjanje pankreasa iz organizma. Međutim, ovo je moguće uraditi kod svega 15-20% pacijenata u momentu dijagnostikovanja.
Karcinom pankreasa koji je lokalizovan i može se hirurški odstraniti se smatra resektibilnim. Ukoliko nije moguće ukloniti ceo karcinom operacijom ili ukoliko operacija nije bezbedna, rak se smatra neresektabilnim.
Karakteristike neresektabilnog karcinoma su:
- Udaljene metastaze u drugim organima (pluća, jetra)
- Obmotan karcinom oko većeg krvnog suda u blizini pankreasa
Hirurške procedure kod resektabilnih karcinoma:
- Viplova procedura – koristi se kada je karcinom zahvatio glavu ili kukasti nastavak pankreasa; prilikom procedure otklanja se i duodenum, žučna kesa i deo želuca.
- Distalna subtotalna pankreatektomija – primenjuje se kada se tumor nalazi u telu ili repu pankreasa; otklanja se i slezina prilikom procedure.
Radijaciona terapija
Oblik terapije u kojoj se koriste visokoenergetski x-zraci, usmereni direktno na ćelije tumora u cilju ubijanja i ihibicije (sprečavanja) rasta. Uglavnom se daje kao adjuvantna terapija sa hemoterapijom.
Cilj terapije je ubiti tumorske ćelije koje hirurški nisu otklonjenje i sprečiti povratak karcinoma, kao i tretirati tumorske ćelije koje izazivaju simptome poput bola i žutice.
Terapija se daje 5 puta nedeljno, do 6 nedelja za redom. Terapija je bezbolna i traje nekoliko minuta. Međutim, postoji mogućnost javljanja nuspojava poput:
Dodatna terapija se koristi u kontroli bola i žutice.
- Neuroliza celijačnog pleksusa – aplikuje se u vidu injekcije u zadnji deo abdomena u splet celijačnog nervnog spleta, zaduženog za prenos bolnih signala iz pankresa. Dolazi do blokade prenosa signala bola.
- Bilijarni stenting – procedura postavljanja stenta, „šuplje cevi“ u žučne vodove sa ciljem eliminacije suženja ili blokade protoka žuči i posledično eliminacije žutice. Radi se perkutani pristup, preko kože, pod kotrolom CT-a.
Uprkos svim novim metodama terapije, prognoza raka pankreasa je u većini slučajeva i dalje poprilično nezadovoljavajuća. Period preživljanja nakon hirurške resekcije je 5 godina za 20-30% slučajeva. Ukoliko je došlo do zahvatanja limfnih čvorova ovaj procenat se smanjuje na 10%.