Mogu se manifestovati u vidu atonije ili u vidu spazma pojedinih segmenata nastalih primarno ili u sklopu drugog organskog oboljenja.
Idiopatski ezofagealni spazam
Nastaje usled poremećaja autonomnog nervnog sistema. Klinički se ispoljava disfagijom različitog stepena, produženim gutanjem hrane i osećajem pritiska iza grudne kosti.
Dijagnostikuje se radiografskim snimanjem sa kontrastom, ali danas pre svega videofluoroskopijom kao dinamičkom studijom pasaže jednjaka.
Preporučuje se uzimanje malih zalogaja hrane uz upotrebu spazmolitičkih lekova.
Krikofaringealna disfunkcija (achalasio cricopharyngealis)
Prvi uzrok izostanka relaksacije krikofaringealnog segmenta u momentu dolaska bolusa iz hipofarinksa nije poznat. Često je poremećaj kombinovan sa gastroezofagealnim refluksom,
Klinički se manifestuje otežanim gutanjem, sa regurgitacijom progutane hrane, osećajem zastoja hrane, kašljem i gubitkom na težini.
Dijagnostika se postavlja videofluoroskopskim snimcima sa kontrastom koji ukazuju na disfunkciju krikofaringealnog segmenta u momentu završetka orofaringealne faze gutanja.
Radi se manometrija i dvadeset četvoročasovna ph metrija.
U diferencijalnoj dijagnostici dolaze u obzir Cenkerov divertikulum, stenoze jednjaka, tumori jednjaka, promene na kičmenom stubu.
Terapija se sastoji iz krikofaringealne miotomije.
Pristupom kroz vrat submukozno se uzdužno preseku vlakna krikofaringealnog mišića. Terapija laserom dozvoljava endoskopski krikofaringealnu miotomiju.
Kardiospazam odnosno achalasia
Bolest nastaje usled degeneracije Auerbahovog pleksusa, što izaziva neuromišićne poremećaje. Uticaj ima i stres i određeni hormonski poremećaji.
Manifestuje se izostankom relaksacije kardije tokom transporta bolusa kroz jednjak. Hrana ostaje u jednjaku iznad kardije i širi ga stvarajući megaezofagus. Poremećaj se javlja kod dece, ali mu je najčešće vreme javljanja između tridesete i pedesete godine.
Klinička slika kardiospazma
Otežano gutanje, osećaj zastoja hrane iza grudne kosti, povraćanje progutane hrane bez kiselog mirisa, progresivni gubitak na kilaži do kaheksije.
Obično se navodi teže gutanje tečne hrane, dok čvrsta lakše prolazi.
Karakterističan je nalaz redgenske pasaže jednjaka sa kontrastom, gde se uoačva izrazito proširen jednjak, smanjenje peristaltike sa glatkim zidovima koji se sužava na nivou kardije.
Ezofagoskopijom se nalazi progutana hrana, refluks ezofagitis. Od značaja je ezofagoskopija u isključivanju drugih organskih uzroka disfagije.
Terapija kardiospazma
Dilatacija sfinktera posebnim dilatirajućim sondama je metoda u upotrebi, ali ne tako efikasna. Hirurška terapija podrazumeva submukoznu Helerovu kardiomiotomiju.
Presbiezofagus
Javlja se kod starijih ljudi zbog poremećaja koordinacije složenih refleksnih mehanizama gutanja.
Raste broj tercijarnih kontrakcija i atoničnih faza jednjaka. Sve to produžava vreme transporta hrane kroz jednjak.
Divertikulumi jednjaka
Dele se na:
pulsacione, nastale usled slabosti zida jednjaka i
trakcione, nastale usled povlačenja zida jednjaka od strane inflamatorno promenjenih limfnih čvorova.
Pulsacioni divertikulumi jednjaka
Mogu nastati na bilo kom nivou jednjaka. Divertikulumi na nivou karine traheje izazivaju osećaj pritiska iza grudne kosti, manje tegobe sa disanjem, napade kašlja.
Oni na nivou dijafragme dovode do disfagije, pečenja oko srca, bola u epigastrijumu. Dijagnostikuju se radiografijom i ezofagoskopijom.
Samo kod težih simptoma i promena na jednjaku kao što su ulceracije, krvarenja, perforacije i maligne degeneracije radi se hirurško, transtorakalno reseciranje divertikuluma.
Cenkerov divertikulum jednjaka
Postoje mišljenja da se ovaj divertikulum nepravilno naziva jednjačnim, a da se ušće divertikuluma nalazi iznad ušća jednjaka u regionu hipofarinksa, pa ga treba nazvati hipofaringealnim diverikulumom.
Predilekciono mesto za nastanak pulsacionog divertikuluma je Kilijanov trougao koji se nalazi između dva snopa krikofaringealnog mišića na zadnjem zidu ušća hipofarinksa. Usled slabosti tog dela mišićnog zida, tokom gutanja dolazi do hernijacije sluznice sa podsluznicom i stvaranja invaginacije između zida i prevertebralne fascije. Kao mogući uzrok nastanka divertikuluma navode se prebrzo uzimanje hrane, spazmi ušća jednjaka, krikofaringealna disfunkcija i ožiljci tog dela zida ušća jednjaka.
Klinička slika divertikuluma jednjaka
Manji divertikulumi stvaraju osećaj postojanja stranog tela u grlu ili osećaj pritiska za vreme i posle gutanja. Veliki divertikulumi izazivaju smetnje gutanja, fetor, regurgitaciju hrane, napade noćnog kašljanja, kada usled horizontalnog položaja tela deo sadržaja izlazi i upada u larinks, neprijatan zvuk pri gutanju ili pritisak na vrat. Javlja se osećaj pečejna u predelu grudi i refluks ezofagitis. S rastom divertikuluma gutanje postaje sve teže, do dehidratacije, elektrolitskog disbalansa i kaheksije usled mehaničke prepreke prolasku hrane.
Dijagnostika divertikuluma jednjaka
Anamnestički podaci o otežanom gutanju, regurgitaciji nesvarene hrane, posebno one uzete nekoliko dana ranije, upućuje na postojanje divertikuluma.
Indirektno laringoskopski se uočava pljuvačka u piriformnim recesusima. Redgenska pasaža jednjaka, posebno videofluorografsko snimanje akta gutanja jasno ukazuje na postojanje divertikuluma.
Ezofagoskopija locira ulazak u divertikulum.
Diferencijalna dijagnostika
Brojna stanja u vezi sa gutanjem i pasažom hrane mogu imitirati kliničku sliku divertikuluma kao što su globus pharyngicus, tumori jednjaka, hijatusna hernija, ahalazija, suženja jednjaka.
Terapija
Hirurško reseciranje hernije sa suturom na mestu ušća čini osnovu terapije. Kod starijih ljudi može se raditi endoluminalna resekcija hernije uz upotrebu lasera.
Trakcioni divertikulumi
Javljaju se u srednjoj trećini jednjaka. Nastaju formiranjem ožiljno tkivnih formacija nastalih na mestu zapaljenski izmenjenih paraezofagealnih i paratrahealnih limfnih čvorova.
Tokom inflamacije, zapaljenje pored čvora zahvata i zid jednjaka. Radiografski se uočavaju u vidu fišeka, čije je dno okrenuto naviše.
Zato i ne daju neke simptome. Mogu izazivati napade kašlja, retrosternalnog osećaja pritiska, disfagije.
Obično ne zahtevaju terapiju osim kod većih tegoba kada se vrši transtorakalno reseciranje.
Variksi ezofagusa (varices oesophagei)
Gotovo isključivo nastaju kod osoba sa portalnom hipertenzijom. Zbog nemogućnosti drenaže venske krvi putem portalnog venskog krvotoka dolazi do proširenja kolaterala u predelu jednjaka.
Uzroci portalne opstrukcije su: najčešće ciroza jetre koja je kod 50 posto pacijenata uzrok jednjačnih variksa, tumori medijastinuma, hepatitis, troboza portalne vene, tromboza vene kave inferior.
Klinički se ispoljava hematemezom, sa izbacivanjem sveže, crvene krvi, lakom disfagijom. Krvarenje može biti veoma obilno do iskrvarenja.
Dijagnostika se postavlja radiološki na osnovu ezofagoskopije.
Pri krvarenju iz variksa treba postaviti Sengstaken Blekmorovu sondu koja svojom kompresijom zaustavlja venska krvarenja. Primenjuje se hirurška i medikamentna terapija.