Nos, sa brojnim funkcijama, predstavlja vrlo važan organ od čije upotrebe i funkcionisanja u velikoj meri zavisi funkcija ostalih struktura s kojima on ima neposrednu ili posrednu vezu.
Brojni poremećaji i oboljenja uva, paranazalnih šupljina, ždrela, grkljana, pluća i srca nastaju ukoliko disanje na nos postane otežano ili onemogućeno. Kod jednog broja pacijenata oni su prisutni u toku dnevne aktivnosti i lako ih prepoznaje sam pacijent.
Kod druge grupe postaju izraženi i manifestni tokom spavanja, čega sam pacijent nije svestan, ali mu okolina na to ukazuje. Nemogućnost disanja na nos povlači disanje na usta, što je potpuno ne fiziološki i vodi ka nastanku niza poremećaja. S pravom se kaže „da je disanje na usta za respiratorni sistem isto kao i hranjenje na nos“ te stoga poremećajima funkcije nosa treba pridavati više pažnje i adekvatno ih tretirati.
Embriologija Nosa
Središnji deo lica koji zauzima nos izgrađen je od dve primordijalne tkivne mase – frontonazalnog procesusa u središnjem delu i dve lateralne strukture prvog skržnog luka.
Frontonazalni procesus nastaje u trećoj nedelji emrionalnog razvoja.
Mehanizam frontonazalnog procesusa stvara strukture središnjeg dela lica sa čelom, nosom i prednjeg dela gornje vilice sa kojim se spajaju strukture donjeg i lateralnog dela prvog skržnog luka.
Ektoderm tog predela stvara dve nazalne plakode koje čine osnovnu strukturu oko koje će se formirati ostali delovi nosa. Neuralne ćelije sa dorzalnog neuralnog nabora migriraju ka frontonazalnom nastavku, infiltrišu ga. Strukture prvog branhijalnog lika, mandibularni i maksilarni nabor takođe migriraju napred i spajaju se sa frontonazalnim nastavkom oko primarnog oralnog otvora stomodeuma. Oko šeste nedelje bukonazalne membrane bivaju resorbovane i stvaraju komunikaciju nosne i usne duplje. One označavaju mesto formiranja hoanalnih otvora. Dva medijalna nabora se spajaju i formiraju nosni septum, lateralni nosni nabori formiraju luk preko kolumele stvarajući lateralni zid nosa i ale.
Lateralni nabori se spajaju sa maksilarnim naborima stvarajući ektodermalnu strukturu iz koje se razvijaju nazolakrimalni duktusi i nazolakrimalna kesa. Donja nosna školjka se razvija od lateralnog zida nosne šupljine oko 6. nedelje dok srednja, gornja i najviša nosna školjka vode poreklo od nosnog septuma. Migriraju lateralno i zauzimaju svoj položaj na lateralnom zidu nosa.
Embriologija Paranazalnih šupljina
Kompletan razvoj paranazalnih šupljina biva naglo zaustavljen rođenjem, te novorođenče ima samo rudimentarne strukture koje se u potpunosti razvijaju sa pubertetom.
Etmoidni sinus
Razvoj etmoidnog sinusa odvija se tokom četvrtog i petog meseca fetalnog razvoja. Na rođenju jedino su etmoidne ćelije razvijene. Predstavljene su jednom do dve ćelije ispunjene tečnošću. Sa insercijom srednje nosne školjke etmoidni sinus biva podeljen na prednje i zadnje etmoidne ćelije. Kod odraslih on je prestavljen sa 3 do 8 ćelija. Svaka ćelija sinusa ima svoj sopstveni ostijum 1 do 2 milimetara širine koji se nalazi na mestu njihovih početnih invaginacija.
Prednje etmoidne ćelije su brojnije i imaju uža ostija koja se otvaraju u infundibulumu etmoidne bule u srednjem nosnom hodniku.
Zadnje emtoidne ćelije urastaju ka sfenoidnoj kosti i često komprimuju sfenoidni sinus. Imaju posebne ostijum u gornjem nosnom hodniku.
Maksilarni sinus
Maksilarni sinus je predstavljen manjom invaginacijom lateralnog zida nosne šupljine. Od rođenja počinje njegova lagana pneumatizacija. Tek sa završetkom prve denticije (2 godine) počinje pravi razvoj maksilarnih sinusa koji se završava sa početkom puberteta. Volumen sinusa kod odraslih je od 8 do 15 mililitara.
Frontalni sinus
Iako se manji začeci sinusa javljaju još tokom intrauterinog razvoja, sinus se prvi put jasno uočava sa početkom druge denticije (oko 6 godina), kada počinje njegov intenzivniji razvoj.
Najverovatnije nastaje invaginacijom etmoidne bule. Formiran je sa početkom puberteta. Nakon tog perioda se neznatno razvija.
Ostijum mu se nalazi na infundibulumu u srednjem nosnom hodniku u recesusu frontalis odakle je počeo njegov razvoj.
Kod trećine populacije frontalni sinusi su mali hipoplastični.
Sfenoidni sinus
Začetak sfenoidnog sinusa uočava se tokom četvrtog meseca fetalnog razvoja iz sfenoetmoidnog recesusa. Pravi razvoj sinusa se odigrava tokom puberteta kada on biva formiran sa 1 do 6 mililitara volumena. Ostijum mu se nalazi u visini zadnjeg pripoja srednje nosne školjke i zadnjeg zida nosa (visina gornjeg nosnog hodnika) od 1 do 3 milimetara širine.
Najčešće nije septiran tako da postoji jednja jedinstvena šupljina, ali se vide tri sfenoidna sinusa nastala invazijom zadnje etmoidne ćelije.