Legionarska bolest (Legionella pneumophila): klinička slika i lečenje

Rodu Legionella pripada veliki broj vrsta, ali glavni predstavnik je Legionella pneumophila, koja je odgovorna za 85% svih oboljenja izazvanih legionelama. Bakterija je prvi put registrovana kod učesnika legionara u Filadelfiji 1976. godine tokom epidemije teških oblika pneumonije. Bakterije su široko rasprostranjene u slobodnoj prirodi, naročito vodi. Veoma otporni mikroorganizmi, koji su odlično adaptirani na uslove u sistemima za hlađenje (klima uređaji) i aparatima koji se koriste za inhalaciju u bolnicama.

Opšte osobine bakterije

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Legionellae su Gram-negativne bakterije, tanke, i aerobne. Legionele su veoma probrljive i rastu samo na bogatim hranjivim podlogama, koje sadrže gvožđe. Razgrađuju amino-kiseline koje su im glavni izvor ugljenika i energije. Bakterije su pokretne, i katalaza pozitivne. Produkuju beta laktamaze.

Faktori virulencije

Najznačajniji faktor virulencija Legionella pneumophilae je njena sposobnost preživljavanja i razmnožavanja u fagocitima, ćelijama imunološkog sistema. To je fakultativno intracelularna bakterija. Legionella pneumophila sintetiše proteolitičke enzime, fosfataze, lipaze, nukleaze. Fosfolipaza C legionela hidrolizuje fosfolipid membrane eukariotskih ćelija i oštećuje fagocite i plućno tkivo.

Patogeneza bolesti

Legionella pneumophila ostvaruje svoj patogeni efekat primarno na plućnom tkivu, dovodeći do nekrotizujuće multifokalne pneumonije. Bakterija dospeva do terminalnih bronhiola i alveola udisanjem aerosola. Zatim penetira u plućne makrofage i monocite, u kojima se razmnožava. S obzirom na to da je fagocitoza neefikasna, na mesto infekcije neprekidno dospevaju fagociti i T limfociti i luče citokine, koji oštećuju plućno tkivo. Takođe i brojni enzimi legonela doprinose oštećenju tkiva i inflamatornih ćelija. U odbrani organizma od L. pneumophila veliki značaj ima celularni imunitet. Makrofagi, u kojima se nalazi bakterija, bivaju aktivirane od strane citokina i tako makrofagi inhibiraju intracelularno razmnožavanje bakterija i ograničavaju bakterijski rast. Osobe sa oslabljenim celularnim imunitetom, hroničnim bolestima pluća i stariji od 65 godina su posebno osetljivi na infekcije izazvane L. pneumophila-om.

Klinička slika

Asimptomatski oblici legioneloze su relativno česti, na šta ukazuje prisustvo antitela specifičnih na L. pneumophila-u u malom broju kod starije populacije. Simptomatske infekcije se javljaju u dve forme.

Simptomi legionarske bolesti

Legionarska bolest se manifestuje kao težak oblik pneumonije. Uglavnom zahvata stare i predisponirane osobe sa oslabljenim celularnim imunitetom. Inkubacioni period je 2 – 10 dana, posle čega se javljaju groznica, bolovi u mišićima, glavobolja i kašalj. Dominiraju znaci pneumonije. Često se razvijaju i znaci oštećenja gastrointestinalnog sistema, centralnog nervnog sistema, jetre i bubrega. Smrtnost je 15-20%, ali u slučajevima intrahospitalnih epidemija može biti i 60%.

Legionarska bolest se može javiti u tri epidemijske forme:

  • sporadični slučajevi u kolektivu;
  • epidemije, koje su kratkog trajanja i sa malim brojem inficiranih osoba
  • endemski intrahospitalni oblici, kontinuiranog trajanja tokom dužeg vremenskog perioda.

Pontijačna groznica – Pontiac fever

Pontijačna groznica se javlja po na osob, kod prethodno zdravih osoba. Inkubacioni period je 2 dana, a simptomi su slični influenci. Oboljenje prolazi spontano posle 2 do 5 dana, sa minimalnim mortalitetom.

Kako se prenosi?

Većina vrsta ovog roda su široko rasprostranjene i u prirodi se nalaze u vodama (jezera, reke, izvori tople vode). Parazitiraju u slobodno-živećim amebama. Budući da tolerišu niske koncentracije hlora (ispod 2-3 mg/l) i relativno visoke temperature (40-60ºC), kao i da mogu da adherišu za gumu, plastiku i cevi, legionele preživljavaju u hlorisanoj vodi i dospevaju u sisteme za snabdevanje vodom. Glavni izvori legionela u čovekovom okruženju su klima uređaji, sistemi za toplu vodu i kondezatori za isparavanje vode. Iz ovih rezervoara dospevaju do respiratornog trakta ljudi preko partikula aerosola. Nije opisan prenos ove bakterije između čoveka i čoveka.

Dijagnoza

Na Legionella pneumophilla-u se može posumnjati kod pacijenata sa teškim oblicima progresivnih pneumonija, kod kojih nije dokazan drugi uzročnik. Materijal koji se uzima od bolesnika je sputum, bronhoalveolarni lavat, bronhijalni ispirak i biopat pluća. U retkim slučajevima se može uzeti krv, bris rane, sadržaj apscesa, pleuralna, perikardijalna i peritonealna tečnost. Urin se koristi za detekciju antigena legionele. Na uputu treba naglasiti da se sumnja na L. pneumophilla-u, kako bi materijal bio adekvatno obrađen i dijagnostika bila pravilno usmerena.

Legionarska bolest (Legionella pneumophila): klinička slika i lečenje

Legionarska bolest (Legionella pneumophila): klinička slika i lečenje

Lečenje (terapija)

Lekovi izbora za legioneloze su eritromicin i drugi makrolidi (azitromicin, klaritromicin,…).

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje