Kongenitalne ciste nastaju usled poremećaja u razvoju škržnih brazda.
Tokom embrionalnog razvoja formira se šest škržnih lukova sa odgovarajućim brazdama kojih ima pet. U komplikovanom mehanizmu embrionalnog razvoja škržne brazde spolja, između lukova, produbljuju se kao i odgovarajuće škržne brazde unutar koje dobijaju oblik džepova.
Škržne brazde i džepovi se nikada ne dodiruju, već uvek između njih ostaje sloj mezenhimnog tkiva različite debljine.
Prave ciste vrata su tumefakcije različite veličine, obložene epitelom i ispunjene gustom mrkom tečnošću.
Ukoliko imaju otvor na koži vrata, nazivaju se fistulama.
Ukoliko imaju otvor na koži ili na sluznici nazivaju se sinusi.
Ako imaju otvor i na koži i na sluznici nazivaju se fistulama.
Ciste i fistule vrata se dele na lateralne i medijalne.
Lateralne ciste i fistule vrata
Nastaju:
kao rezultat zaostatka epitela ektoderma ili endoderma
ili su rezultat proliferacije nediferenciranih embrionalnih ćelija
ili nastaju iz timofaringealne osnove i rezultat su zaostatka treće ili četvrte škržne vreće.
Mogu biti površinske, leže na prednjoj ivici sternokleidomastoidnog mišića ili su dublje i u kontaktu sa velikim krvnim sudovima vrata.
Kongenitalne lateralne ciste vrata se nikada ne nalaze iza zadnje ivice sternokleidomastoidnog mišića.
Veličine su različite od par milimetara do nekoliko centimetara. Obložene su epitelom, a ispunjene mrkim sadržajem.
Manifestuju se bezbolnom tumefakcijom na vratu.
Ponekad je veličina promenjiva, a mogu se i potpuno izgubiti.
U slučaju inflamacije ponašaju se kao apces u vratu sa bolnošću, otokom, crvenilom kože.
Ultrazvučna dijagnostika suvereno ukazuje na njihovu prirodu i morfološke karakteristike.
Odstranjuju se hirurški.
Cista prve škržne brazde
Manifestuje se u vidu tumefakcije na vratu ispod lobulusa i zvukovoda ili submandibularno.
Ako formira fistulu, otvor se nalazi ispod mandibule, a iznad hioida.
U slučaju da se otvor nalazi u farinksu, on je oko otvora Eustahijeve tube.
Najčešće se otvor nalazi u spoljašnjem slušnom hodniku, u njegovom spoljašnjem kartilaginoznom ili unutrašnjem koštanom delu.
Klinički se manifestuje kao tumefakcija ispod zvukovoda ili kao pojava vodenaste sekrecije iz zvukovoda.
U slučaju infekcija, tumefakcija raste a sekret postaje gnojan. Ponovljene infekcije dovode do destrukcije unutrašnjeg epitela.
Diferencijalno dijagnostički u obzir dolazi uvećanje vratnih limfonodusa.
Radiološka dijagnostika sa ubacivanjem kontrasta daje uvid u veličinu i lokalizaciju promene. Ultrazvučna dijagnostika takođe ukazuje na morfološke karakteristike promene.
Terapija se sastoji od hirurške ekscizije. U slučaju inflamacije i formiranja apscesa, neophodna je incizija i drenaža uz antibiotsku terapiju i analgetike, što odlaže eksciziju do sanacije infekcije.
Medijalne ciste i fistule vrata
Nastaju kao rezultat zaostatka i nekompletne obliteracije duktusa tireoglosus. Duktus tiroglosus se formira od foramena cekuma na bazi jezika i odgovora kanalu duž kojeg se spušta štitasta žlezda od tog prvobitnog položaja do donje trećine vrata, gde se po završetku migracije nalazi.
Na čitavom toku tog kanala može se formirati cista.
Manifestuje se u vidu tumefakcije različite veličine, koja se obično klinički ispoljava u dečijem uzrastu, ali nikada odmah na rođenju, a može se ispoljiti i u starijem životnom dobu.
Elastična je, a ponekad tvrđe konzistencije, promenjive veličine i bezbolna. Ponekad se sadržaj spontano isprazni i nestane da bi se ponovo pojavila u nepravilnim vremenskim razmacima.
U slučaju infekcije stvara apscesnu kolekciju u vratu sa crvenilom kože, bolnošću, otokom.
Dijagnostika se postavlja anamnestički i kliničkim pregledom.
Najčešće se radi o promeni različite veličine, lokalizovanoj u srednjoj liniji vrata ispod, u nivou ili iznad hioidne kosti.
Pouzdana dijagnostika počiva na ultrazvuku vrata koji jasno pokazuje cističnu formaciju.
Terapija je hirurška. Sastoji se iz Sistrunkove tehnike, koja po preparaciji ciste i praćenju kanala podrazumeva i resekciju tela hioidne kosti.
Resekcija tela je neophodna zbog različitih embrionalnih varijeteta kanala u odnosu na telo hioidne kosti.
Recidivi su češći ako se telo ne resecira.