Čulo sluha i ravnoteže čine: periferni receptorni aparat (uvo u užem smislu), periferni nerv, centralni slušni putevi i centri u centralnom nervnom sistemu.
Periferni receptorni aparat (uvo u užem smislu) sačinjavaju:
Spoljašnje, srednje i unutrašnje uvo
Kohleovestibularni živac
Centralni deo se sastoji od
Centralnih slušnih puteva,
Supkortikalnih i kortikalnih auditivnih centara i
Centralnih vestibularnih puteva.
Spoljašnje uvo (auris externa)
Ušna Školjka (auricula)
Spoljašnji slušni hodnik (meatus acusticus externus)
Srednje uvo (auris media)
Bubna duplja (cavum tympani)
Bubna opna (membrana tympani)
Slušne koščice
Mišići srednjeg uva
Eustahijeva tuba
Mastoidni nastavak sa antrumom i mastoidnim ćelijama
Unutrašnje uvo (auris interna)
Polukružni kanali, utriculus, saculus
Kohlearni duktus (ductus cochlearis)
Vaskularizacija lavirinta
Vestibularni živac i centralni vestibularni putevi
Slušni živac i centralni slušni putevi
Spoljašnje uvo (Auris externa)
Spoljašnje uvo čine:
Spoljašnji slušni hodnik
Ušna školjka (auricula)
Ušna školjka (auricula) se, osim u predelu resice (lobulus auriculae), sastoji od fibroelastične hrskavice prekrivene kožom.
Koža je čvrsto prirasla za perihondrijum, naročito na prednjoj strani aurikule, gde nedostaje potkožno tkivo, nešto manje sa zadnje strane, a uopšte ne prirasta u predelu heliksa.
Iz tog razloga kontuzije prednje strane ušne školjke mogu dovesti do odizanja kožno perihondralnog sloja i do nastanka hematoma.
Hrskavičava podloga sa bogastvom detalja daje oblik ušnoj školjci, a bolesti koje dovode do dermacije hrskavičavog skeleta izazivaju estetsko naruživanje.
Spoljašnji slušni hodnik (meatus acusticus externus)
Spoljašnji slušni hodnik (zvukovod) je lako savijena cev oblika latiničnog slova S ovalnog, okruglog ili spoljoštenog preseka, na jednom kraju zatvorena bubnom opnom.
Prosečna dužina zvukovoda je od 25 do 27 milimetara, a zapremina oko jedan centimetar kubni. Čine ga spoljašnji hrskavičavi (meatus acusticus externus carilagineus) i unutrašnji koštani deo (meatus acusticus externus osseus). U hrskavičavom delu postoji veći broj dehiscencija (Santorinijeve incizure) koje predstavljaju preformirane puteve za širenje infekcije prema parotidnoj regiji, infratemporalnoj fosi i bazi lobanje.
Spoljašnji hrskavičavi deo, koji čini jednu trećinu spoljašnjeg slušnog hodnika čvrsto je fiksiran za unutrašnji koštani dvo trećinski deo vezivnim tkivom. Na mestu spoja ova dva sastavna dela nalazi se suženje nazvan isthmus meatus acustici externi.
Koža hrskavičavog dela bogata je folikulima dlaka, lojnim i ceruminoznim žlezdama. Tanka, čvrsto prirasla koža koštanog dela nema adneksa.
Stoga se folikulitisi, odnosno cirkumskriptne upale kože spoljašnjeg slušnog hodnika (otitis externa circumscripta) mogu očekivati samo u spoljašnjoj trećini.
S obzirom na to da je zadnji i gornji deo koštanog zida zvukovoda ujedno i dno antruma (najveće i najstalnije celule mastoidne šupljine) kod gnojnih procesa u antrumu i mastoidu (antromastoiditis) infekcija se može širiti ka periostu, izazivajući periostitis, što se klinički manifestuje spuštanjem i crvenilom zadnjeg gornjeg zida spoljašnjeg slušnog hodnika.
Bogata limfna mreža drenira limfu u retroaurikularne, infraaurikularne i parotidne limfne čvorove, odakle postoji komunikacija sa dubokim limfnim čvorovima vrata.
Kod novorođenčadi i dece od četiri do pet godina koštani meatus nije formiran te se na taj način opravdava često precenjeni klinički znak da bol pri palpaciji tragusa kod male dece znači akutnu upalu srednjeg uva.
Po formiranju koštanog meatusa bolnost pri palpaciji tragusa ukazuje isključivo na upalu kože spoljašnjeg slušnog hodnika.
Kod novorođenčadi se u lumenu spoljašnjeg slušnog hodnika nalazi i detritus sačinjen od epidermalnih ćelija koji se postepeno izbacuje usled pokreta temporomandibularnog zgloba.
Senzitivnu inervaciju spoljašnjeg slušnog hodnika obezbeđuju nervus trigeminus, nervus auricularis major, nervus vagus i snzitivna vlakna nervus facialis.
Podražaj zadnjeg zida spoljašnjeg slušnog hodnika (inervaciono područje nervusa vagusa i nervusa facijalisa) može izazvati kašalj!
Hipestezija zadnjeg gornjeg zida može se javiti kod pacijenata sa tumorom kohleovestibularnog živca (Hicelbergerov znak).
Srednje uvo (auris media)
Srednje uvo predstavlja komplikovan i međusobno povezan sistem sluznicom obloženih šupljina, ispunjen vazduhom koji se stalno obnavlja preko Eustahijeve tube
Srednje uvo čine:
bubna duplja,
tuba auditiva i
mastoidni nastavak sa antrumom i mastoidnim ćelijama
Bubna opna odvija spoljašnji slušni hodnik od srednjeg uva koje komunicira sa nazofarinsom preko Eustahijeve tube. Ovalni prozor u kome se nalazi bazalna pločica stapesa i okrugli prozor odvajaju srednje uvo od unutrašnjeg.
Osikularni lanac: maleus, inkus i stapes povezuju bubnu opnu sa ovalnim prozorom.
Bubna duplja (cavum tympani)
Podeljena je na
epitimpanon (atik),
mezotimpanon i
hipotimpanon
Bubna duplja je vazduhom ispunjena šupljina oblika nepravilne kocke na kojoj se opsuje šest zidova.
1 Lateralni zid bubne duplje
2 Medijalni zid bubne duplje
3 Donji zid kavuma timpani
4 Gornji zid cavum tympani
5 Prednji zid bubne duplje
6 Zadnji zid paries mastoideus bubne duplje
1 Lateralni zid
Veći deo lateralnog zida (paries membranaceus) bubne duplje sačinjava bubna opna.
Deo bubne duplje koji se nalazi izmeđi dve paralelne linije koje prolaze kroz gornju i donju ivicu bubne opne naziva se mezotimpanon (mesotympanum).
Kavum srednjeg uva se, međutim, prostire i izvan granica bubne opne.
Iznad gornje ivice bubne opne nalazi se epitimpanon ili atik (recessus epitympanicus) koji je od zadnjeg gornjeg zida zvukovoda odeljen tankom koštanom lamelom (na francuskom mur de la logette). U epitimpanonu se nalaze glavica čekića (caput mallei) i telo nakovanja (corpus incudis).
Ispod donje ivice bubune opne nalazi se hipotimpanon (recessus hypotympanicus). U njemu može biti smešten bulbus vene jugularis.
2 medijalni zid kavuma timpani
Medijalni zid (paries labyrinthicus) ujedno je i lateralni zid lavirinta.
Na sredini ovog zida uočava se izbočina bazalnog zavoja kohlee (promontorijum).
Ispod i pozadi promontorijuma nalazi se okrugli prozor (foramen rotundum) koji je zatvoren membranom (membrana tympani secundaria – Scarpae).
Preko ove membrane srednje uvo je u kontaktu sa skalom timpani lavirinta unutrašnjeg uva.
Iznad i iza promontorijuma nalazi se ovalni prozor (foramen ovale) koji je u kontaktu sa skalom vestibuli lavirinta.
Ovalni prozor zatvara ekscentrično položena bazalna pločica stapesa (basis stapedis) oko koga se nalazi prstenasti ligament (ligamentum anulare).
Iznad i iza ovalnog prozora prolazi koštani kanal facijalnog živca (canalis nervi facialis – Falopii), a iznad njega je koštani lateralni polukružni kanal (canalis semicircularis lateralis osseus).
3 Donji zid bubne duplje
Donji zid (paries iugularis) je neravan i nalazi se u hipotimpanonu, a izbočuje ga bulbus jugularne vene.
Koštani zid na tom mestu može biti dehiscentan što tada predstavlja potencijalnu opasnost prilikom izvođenja paracenteze.
4 Gornji zid kavuma timpani
Gornji zid (paries tegmentalis ili tegmen tympani) predstavlja koštana pregrada prema podu srednje lobanjske jame.
5 Prednji zid
Prednji zid (paries caroticus) najvećim delom pripada timpanalnom otvoru Eustahijeve tube.
6 Zadnji zid
Na zadnjem zidu (paries mastoideus) bubne duplje nalazi se kanal aditus ad antrum koji omogućava komunikaciju sa najvećom (kod novorođenčeta jedinom) pneumatskom šupljinom mastoida (antrum mastoideum).
Bubna opna (membrana tympani)
Bubna opna je tanka, konusna, dijagnonalno postavljena membrana koja deli šupljine spoljašnjeg i srednjeg uva.
Zategnuti deo bubne opne naziva se pars tensa i građen je histološki iz tri sloja, a labavi gornji deo pars flaccida građen je iz dva sloja.
Pars tensa grade elastična i fibrozna vlakna (stratum fibrozum ili proprium membranae tympani).
Spolja je pokrivena veoma tankim epidermalnim slojem kože spoljašnjeg slušnog hodnika (stratum epithelialis), a prema kavumu srednjeg uva oblaže je sluznica srednjeg uva (stratum mucosum).
Zategnutost pars tense je konstantna zbog rasporeda vlakana i povačenja lanca slušnih koščica.
Pars tensa se nalazi u timpanalnom sulkusu sa kojim je spojen preko fibroznog prstena (anulus fibrosus).
Normalna bubna opna je sedefaste boje, cela sa uočljivim trouglastim refleksom, strijom malearis, prominencijom malearis. Plika anterior i plika posterior odvajaju gornji pars flacida od pars tense bubne opne.
Pars flaccida membranae tympani (šarpnelova membrana) je gornji, manji deo (jednja desetina) bubune opne koji ne sadrži stratum proprium i nema anulus fibrosus.
Stoga je ovaj deo bubne opne labav. Zbog toga što nema fibrozne prepreke u vidu prstena, perforacija je lako moguća, kao i migracija epitelnog sloja u bubnu duplju, te nastaje holesteatoma.
Slušne koščice
Slušne koščice (catena ossiculorum) predstavljaju dominantan sadržaj bubne duplje.
Tri koščice: čekić (malleus), nakovanj (incus) i uzengija (stapes) čine lanac koji premošćuje kavum srednjeg uva između bubne opne i ovalnog prozora lavirinta.
Ručica maleusa (manubrium mallei) i njegov kratki (lateralni krak (processus brevis ili lateralis) utkani su u strukturu bubne opne i preuzimaju mehaničke titraje sa bubne opne te ih prenose dalje na lanac sušnih koščica.
Ove strukture, posmatrano iz spoljašnjeg slušnog hodnika, vide se kao stria mallearis i prominentia mallearis.
Prenošenje vibracija omogućeno je zahvaljujući inkudomalearnom i inkudostapedijalnom zglobu, dok je definitivni prenošenje titraja do lavirinta omogućeno stapedovestibularnim zglobom (zglob između bazalne pločice stapesa i membranoznog lavirinta).
Sistem poluge povećava za oko 22 puta pritisak zvuka na čtenost u pužu u odnosu na pritisak zvuka na bubnu opnu.
Mišići srednjeg uva
Dva najmanja poprečnoprugasta mišića organizma, muskulus stapedius (inerviše ga nervus trigeminus) zahvaljujući svojim pripojima na slušnim koščicama (stapesu i maleusu) kontrakcijama smanjuju pokretljivost lanca i time prigušuju prenos jakih zvukova za oko 30 decibela.
Eustahijeva tuba
Eustahijeva tuba (tuba auditiva Eustachii) je uzani kanal dužine od oko 35 milimetara koji spaja bubnu duplju sa epifarinksom.
Od timpanalnog ušća tuba je usmerena prema napred, medijalno i dole.
Sastoji se od lateralnog koštanog jedno trećinskog dela i medijalnog hrskavičavog dvo trećinskog dela.
Koštani deo je u bliskom odnosu sa arterijom karotis internom. Na spoju koštanog i hrskavičavog dela nalazi se pukotinasto suženje širine od oko 1 milimetar nazvan isthmus tubae auditivae koji predstavlja predilekciono mesto za inflamatornu opstrukciju tube.
Hrskavičavi deo tube završava na lateralnom zidu epifarinksa, torus tubarius. Oko epifaringealnog ušća Eustahijeve tube nalazi se nakupina limfnog tkiva koje se na latinskom naziva tonsilla tubaria, i ona , naročito kod dece, može biti uvećana i zatvarati faringealno ušće tube.
Tuba je obložena respiratornim cilijarnim epitelom sa smerom cilija prema epifarinksu.
Kod novorođenčeta postavljena je gotovo horizontalno i znatno je kraća oko 17 milimetara, što omogućava lakšu propagaciju infekcija iz gornjih respiratornih puteba u srednje uvo.
Osnovna funkcija Eustahijeve tube je aeracija kaviteta srednjeg uba (ventilaciona uloga) i izjednačavanje pritiska između srednjeg uva i epifarinksa (atmosferskog pritiska).
Druga bitna funkcija tube je drenaža sekreta nakupljenog u kavumu srednjeg uva u epifarinksu (drenažna uloga).
Svoje funkcije tuba može ostvariti samo aktivnim otvaranjem.
U bazalnim uslovima ona je zatvorena a otvara se prilikom gutanja, sisanja zevanja zahvaljujući kontrakciji mišića mekog nepca (muskulus tensor veli palatini, muskulus levator veli palatini, koji svoj gornji pripoj imaju na hrskavičavom delu tube, pa se nazivaju i „otvaračima tube auditive“.
Mastoidni nastavak sa antrumom i mastoidnim ćelijama
Od antruma se razgranava bogat sistem pneumatskih šupljinica (celullae mastoideae) međusobno nepotpuno odeljenim tankim koštanim lamelicama obloženim sluznicom.
Medijalno od antruma nalazi se vertikalni deo kanala facijalnog živca.
Pneumatizacija se u potpunosti uspostavlja između šeste i dvanaeste godine života.
Smanjena ili potpuno obustavljena pneumatizacija (potpuni nedostatak mastoidnih celula uz uvek prisutan antrum) nalazi se u sklopu hroničnih upala srednjeg uva.
U ćeliju koja nije aerisana proliferiše vezivno tkivo u koje se kasnije talože kalcijumovi joni i obliteriše je.
Unutrašnje uvo (auris interna)
U koštanoj čauri lavirinta (labyrinthus osseus) nalazi se membranozni deo lavirinta (labyrinthus membranaceus) koji u sebi sadrži organe sluha i rvnoteže.
Koštani lavirint se sastoji od tri dela:
puž (cochlea),
predvorje (vestibulum) i
tri polukružna kanala (canales semicirculares ossei).
Membranozni lavirint čine:
ductus cochlearis
utriculus i sacculus i
ductus semicirculares
Između koštanog i membranoznog lavirinta nalazi se perilimfa koja nastaje filtriranjem krvi i delimično difuzijom cerebrospinalnog likvora.
Endolimfa koja ispunjava membranozni lavirint, iako nastaje filtracijom perilimfe, ima veću koncentraciju jona kalijuma, a manju jona natrijuma!
Odnos jona natrijuma i kalijuma u endolimfi sličan je intracelularnom, dok je u perilimfi sličan ekstracelularnom odnosu.
Razlika potencijala endolimfe i perilimfe iznosi 80 milivolti.
Polukružno kanali, utriculus, saculus
Polukružni kanali komuniciraju sa utrikulusom.
Utrikulus i sakulus spojeni su endolimfatičnim duktusom (ductus endolymphaticus) od kog nastaje endolimfatična vrećica (saccus endolymphaticus) koja prolazi kroz koštani kanal i završava se slepo u duplikatori tvrde moždane opne.
Tri polukružna kanala (ductus semicirculares anterir, posterior et lateralis) nalaze se u tri međusobno normalne ravni koje odgovaraju ravnima našeg trodimenzionalnog prostora.
Svaki polukružni kanal ima proširenja (pars ampullaris) u kome se nalaze senzorne ćelije zadužene za angularnu akceleraciju.
Na cristi ampullaris nalaze se senzorne ćelije sa trepljama koje preko kupule dodiruju krov ampule.
U utrikulusu i sakulusu takođe se nalaze slične ćelije na mestima nazvanim macula.
Makula utrikulusa je položena u horizontalnoj ravni, a makula sakulusa u vertikalnoj.
Senzorne ćelije sa trepljama prekrivene su želatinoznom masom na kojoj se nalaze statoliti (otoliti) odnosno kristali kalcijum karbonata u proteinskoj potci.
Ove ćelije su odgovorne za linearnu akceleraciju.
Linearno i angularno pomeranje glave izaziva kretanje endolimfe, te pomeranje cilija, što rezultuje pojavom akcionih potencijala koji se dalje prenose vestibularnim nervom.
Komunikacija između sakulusa i kohlearnog duktusa ostvaruje se preko ductus reuniensa.
Kohlearni duktus (ductus cochlearis)
Kohlearni duktus (ductus cochlearis) ili scala media je dva i po puta spiralno uvijena cev unutar koštane kohlee.
Ispunjena endolimfom, scala media se nalazi između dva prostora ispunjenim perilimfom.
Gornji prostor (scala vestibuli) odeljena je od srednjeg uva bazalnom pločicom stapesa i nastavlja prema apeksu kohlee da bi se preko helikotreme spojila sa donjim prostorom odnosno skalom tympani.
Scala tympani je od srednjeg uva odeljena membranom koja se na latinskom naziva membrana tympani secundaria Scarpae.
Scala media je na preseku trouglastog oblika.
Bazu trougla čini lamina spiralis ossea koja polazi od modiolusa.
Ova koštana pregrada se nastavlja u bazilarnu membranu.
Spoljašnji zid trougla čini stria vascularis koja je zadužena za jonsku regulaciju endolimfe a hipotenuzu čini Rajsnerova membrana.
Kortijev organ je lociran na bazilarnoj membrani na kojoj se nalaze diferencirane potporne i slušne ćelije. Trepljaste slušne ćelije dele se na spoljašnje (oko 12 500 ćelija raspoređenih u tri reda) i unutrašnje oko 3500 ćelija u jednom redu.
Vrhovi cilija slušnih ćelija bili direktno ili indirektno dodiruju tektorijalnu membranu (membrana tectoria) koja polazi sa limbusa laminae spiralis.
Unutrašnje slušne ćelije imaju vezu sa pojedinačnim nervnim vlaknima.
Oko 95% aferentnih nervnih vlakana dostiže do najbliže unutrašnje slušne ćelije.
Spoljašnje sluđne ćelije, iako brojnije, primaju svega oko 5 posto nervnih vlakana.
Slušno polje čoveka je u rasponu od oko 16 herca do 20 hiljada herca i ceo slušni spektar je predstavljan slušnim ćelijama Kortijevog organa.
Ćelije odgovorne za najviše frekvencije lokalizovane su bazalno, a za najniže apikalno odnosno neposredno uz helikotremu.
Vaskularizacija lavirinta
Lavirint je vaskularizovan sa arterijom labyrinthi, ogrankom arterije basilars koja nastaje spajanjem dve arterije vertebralis.
Po prolasku kroz unutrašnji slušni kanal ova arterija se deli na kohlearne i vestibularne grančice.
Arborizacija krvnih sudova vrši se pod pravim uglom, slično arborizaciji krvnih sudova mozga.
Na ovaj način onemogućava se podražaj slušnih ćelija zvokom koji čini sistolni pulsni talas.
Vestibularni živac i centralni vestibularni putevi
Bipolarni neuroni vestibularnog gangliona šalju periferne ogranke u vidu dva snopa vlakana.
Gornji snop čine prikupljena vlakna iz makule utrikulusa i ampula lateralnog i superiornog polukružnog kanala.
Donji snop su vlakna sa polazištem iz ampule zadnjeg polukružnog kanala i makule sakulusa.
Po izlasku iz unutrašnjeg slušnog kanala obe grupe vlakana ulaze u sastav kohleovestibularnog živca.
Vestibularni nerv šalje ascendentna vlakna do vestibularnih jedara, a potom i do produžene kičmene moždine.
Sekundarni vestibularni put je povezan vestibulospinalnim traktom sa mišićima (aktivacija ekstenzorne muskulature).
Važna je i konekcija sa cerebelumom i retikularnom formacijom koja predstavlja multisenzorni integracioni centar.
Veza sa centrima za koordinaciju okulomotora ostvaruje se preko fasciculus longitudinalis medialis.
Vestibulokortikalna veza se ostvaruje posebno, preko talamusa.
Vestibularna kortikalna zona prostire se na maloj površini u neposrednoj blizini vizuelnih kortikalnih centara.
Slušni živac i centralni slušni putevi
Kohlearni deo kohleovestibularnog živca čine bipolarni neuroni spiralnog gangliona.
Po prolasku kroz unutrašnji slušni kanal (meatus acusticus internus) dolazi do kohlearnih jedara (nukleus cochleares dorsalis et ventralis), potom se prekopčavaju u jedrima gornjeg olivarnog kompleksa (nukleus olivaris superior) da bi preko jedara i traktusa lateranog leminskusa (nuclei et tractus lemnisci lateralis) impuls stigao do donjih kolikulusa (colliculi inferiores), a odatle preko akustičke radijacije (radiatio acustica) do primarnih i sekundarnih regiona auditornog korteksa (Hešlova vijuga, aree 41, 42 po Brodmanu).
U samom putu postoje brojne interhemisferne veze.