Anatomski hipofarinks prostire se od ravni koja prolazi vrhom epiglotisa do donje ivice krikoida gde se nastavlja u jednjak.
U tom delu ždrela javljaju se kao patologija strana tela i maligni tumori.
Strana tela u hipofarinksu
Dijagnostika
Terapija
Maligni tumori hipofarinksa
Etiologija
Klinička slika
Dijagnostika
TNM klasifikacija tumora hipofarinksa
Terapija
Strana tela u hipofarinksu
Dijagnostika stranih tela
Terapija stranih tela u hipofarinksu
Javljaju se u svim uzrasnim grupama, ali su češća kod starijih ljudi sa slabim mastikatornim aparatom.
Najčešća su riblje kosti, ali se javljaju i druge kosti, delovi hrane.
Veće strano telo zaglavljeno retrokrikoidno izaziva tipične simptome respiratorne insuficijencije i imitira strano telo u disajnim putevima.
Pacijent otežano diše, ima stridor, ponekad cijanozu i strah od ugušenja.
Manja strana tela izazivaju bol na odgovarajućij strani, disfagiju.
Klinički se indirektnom laringoskopijom može uočiti strano telo u piriformnom sinusu, ili zatvorenost piriformnog sinusa koji se normalno pri fonaciji otvara, a ponekad prisustvo penušavog sekreta u piriformnom sinusu, koji indirektno ukazuje na prisustvo stranog tela.
Dijagnostika
Pacijenti obično dobro ukazuju na stranu i visinu prisutnog stranog tela u predelu vrata. Ukoliko se uoče, opisani klinički znaci ukazuju na njegovo prisustvo.
RTG pasaža jednjaka sa stopom u senci kontrasta, a ponekad prelivanjem sekreta u disajni put i aspiracijom ukazuje na njegovo prisustvo.
Terapija
Strano telo hipofarinksa se vadi u direktnoskopiji u lokalnoj, ali je bolje ako se to radi u opštoj anesteziji.
Retrokrikoidna veća strana tela, zbog tipične slike ponekad traže hitnu intervenciju. Obično se uradi bronhoskopija, pa kada se nađe strano telo uradi ezofagoskopija kojom se ono odstranjuje.
Maligni tumori hipofarinksa
Maligni tumori hipofarinksa podeljeni su prema lokalizaciji, koja u velikoj meri utiče na terapijski pristup i prognozu bolesti na tri lokacije –
1 piriformni sinus, najčešća lokalizacija,
2 retrokrikoidnu regiju, tumori se javljaju češće kod žena koje imaju Plamer Vinsonov sindrom,
3 Zadnji zid ždrela (retka lokalizacija).
Etiologija
Iako nije direktno kancerogena, prekomerena upotreba alkohola sa pušenjem doprinosi razvoju ove lokalizacije malignog procesa.
Klinička slika
Tumor duže vremena ne daje simptome, a kada se jave, to su smetnje pri gutanju, disfagija, a tipičan je i bol pri gutanju koji zrači u uvo iste strane, odnofagija.
Širenje tumora piriformnog sinusa u larinks izaziva njegovu infiltraciju i paralizu nervusa laryngeus recurrens.
Javlja se promuklost, a kod uznapredovalih tumora i smetnje disanja.
Kod 40% bolesnika prvi znak prisustva tumora je pojava uvećanih retromandibularnih dubokih limfnih čvorova vrata.
Obostrane metaze u limfnim čvorovima vrata javljaju se kod retrokrikoidnih tumora koji zahvataju srednju liniju.
Prisutan je fetor ili pojava sukrvičavog ili krvavog isljuvka.
Udaljene, hematogene metastaze se kod 10 posto pacijenata javljaju u pluća, jetru i skelet.
Dijagnostika
Pojava tipičnog bola pri gutanju koji iradira ka uvu iste strane uvek treba da pobudi sumnju na postojanje malignog tumora hipofarinksa.
Indirektno laringoskopski uočava se tumor u sinusu piriformisu koji se pri fonaciji ne otvara.
Ponekad je u njemu prisutan penušav skelet, a nekada ostaci hrane.
Kod svih bolesnika sa pojavom metastaza u limfnim čvorovima vrata nepoznatog primarnog ishodišta obavezna je direktoskopija hipofarinska u opštoj anesteziji.
Dijagnoza se postavlja direktoskopijom hipofarinksa koja se radi u opštoj endotrahealnoj anesteziji, kada se utvrđuje i njegovo širenje ka okolnim strukturama, ušću jednjaka, larinksu, lateralnom zidu ždrela, tonzilarnoj loži.
Definitivna dijagnoza počiva na biopsiji tumora i patohistološkoj verifikaciji.
Danas je obavezan CT snimak vrata, magnet i ultra zvuk vrata.
TNM klasifikacija tumora hipofarinksa
T1 tumor zahvata jedan region u hipofarinksu
T2 tumor zahvata dva regiona
T3 Tumor koji zahvata jedan region sa fiksacijom hemilarinksa
T4 Tumor hipofarinksa širi se izvan granica hipofarinksa, u larinks, jednjak, meka tkiva vrata, sa zahvatanjem kosti, hrskavice
Terapija
Hirurška terapija karcinoma hipofarinksa za karcinoma piriformnog sinusa vrši se
Faringektomijama, za manje tumore sa ograničenom ekscizijom zida hipofarinksa,
Suprakrikoidnom hemifaringolaringektomijom, ako je zahvaćen larinks bez njegove fiksacije,
Faringolaringektomijama, ako je hemilarinks fiksiran.
Defekt kod totalne faringolaringektomije se ušiva kao kod totalne laringektomije tako što se šije i zatvara sluzokoža hipofarinksa ako je očuvan zadnji zid hipofarinksa. Kod totalne resekcije hipofarinksa i larinksa i dela jednjaka u rekonstrukciji defekta koriste se kožno mišićni režnjevi ili jejunalni režanj.
Uz operaciju primarnog tumora obavezna je i neka od disekcija vrata.
Radioterapija se koristi kao adjuvantna kod uznapredovalih tumora i prisutnih metastaza u limfnim čvorovima vrata.
Organ-prezervacijski protokol počiva na indukcionoj ili konkurentnoj hemioradioterapiji.
Kod indukcione hemioradioterapije počinje se sa II kure citostatika 5 fluorouracila (5FU) i cisplatine (CDDP) u razmaku od 4 nedelje.
Nakon II kure hemioterapije procenjuje se efekat hemioterapije.
Hemioterapija je senzitizer za reakciju karcinoma na radioterapiju.
Ako se nakon druge kure hemioterapije redukuje tumor za 50 posto i više, pacijent će imati dobar odgovor na radioterapiju sa kojom se nastavlja terapija.
Ako nema odgovora ili je redukcija tumora manja, radi se o radiorezistentnom karcinomu i pacijent se podvrgava hirurškoj terapiji.
Kod konkurentne hemioradioterapije cisplatina se daje 1, 22 i 43 dana, a ostalim danima se vrši iradiacija karcinoma.
Radioterapija kao primarna terapija karcinoma ove lokalizacije primenjuje se kod inoperabilnih tumora i kod lošeg opšteg stanja bolesnika.
Prisustvo metastaza u čvorovima vrata smanjuje petogodišnje preživljavanje za 50 posto.
Rehabilitacija glasa i govora je ista kao kod totalne laringektomije.