Edem je prisustvo viška tečnosti u tkivima organizma, može biti dvojakog porekla.
Edem intracelularnog porekla
Edem ekstracelularnog porekla
Uzroci edema
Povećan kapilarni pritisak
Smanjenje proteina plazme
Povećana permeabilnost kapilaraBlokada oticanja limfe
Edem celog tela
Edem intracelularnog porekla
usled nedostatka odgovarajuće ishrane ili depresije metaboličkih sistema tkiva ćelija ne generiše se dovoljno ATP-a za rad jonskih pumpi, tada joni natrijuma ne mogu da se ispumpaju iz ćelije i dolazi do povećane intraćelijske zapremine;
- inflamacija tkiva – mikroorganizmi utiču na permeabilnost ćelijske membrane, pa se povećava ulazak i potrebnih i nepotrebnih supstanci u ćeliju što utiče na povećan volumen;
Edem ekstracelularnog porekla
Kada se višak vode nakuplja u ekstracelularnom prostoru, postoje dva opšta uzroka ekstracelularnog edema.
- nenormalan izlazak vode iz krvnih kapilara ili nemogućnost limfnog sistema da vrati vodu u krvotok;
- renalna retencija soli i vode
Uzroci edema
Edem izazvan nenormalnim izlaskom tečnosti iz kapilara ili opstrukcijom limfnih sudova može imati različite uzročnike:
Povećan kapilarni pritisak
A – retencija soli i vode u bubrezima
- akutni ili hronični prestanak rada bubrega;
- višak mineralokortikoida.
B – visok venski pritisak
- insuficijencija srca;
- lokalna venska opstrukcija;
- insuficijencija venske pumpe;
C – smanjen otpor u aeteriolama
- pregrevanje tela;
- paraliza simpatikusa;
- lekovi vazodilatatori;
Smanjenje proteina plazme
A – gubitak proteina mokraćom (bubrezima);
B – gubitak proteina preko ogoljenih površina kože (opekotine, rane);
C – isuficijencija produkcije proteina (oboljenja jetre, malnutricija).
Povećana permeabilnost kapilara
A – imunske reakcije;
B – toksini;
C – bakterijske infekcije;
D – nedostatak vitamina, naročito vitamina C;
E – produžena ishemija;
F – opekotine.
Blokada oticanja limfe
A – karcinom;
B – infekcijom;
C – operacija;
D – urođeno odsustvo ili poremećaj limfnih sudova.
Edem celog tela
Edem u celom telu obično nastaje zbog:
- Insuficijencije (slabost) srca – srce ne uspeva da normalno ispumpava krv iz vena u arterije pri čemu dolazi do porasta venskog i kapilarnog pritiska, a pada arterijskog pritiska. Smanjen arterijski pritisak dovodi do smanjenog izlučivanja soli i vode preko bubrega što još više povećava volumen krvi.
- Insuficijencija levog srca, bez značajne slabosti desne strane srca – krv se lako pumpa u srce desnom stranom, ali na levoj strani krv ne može da uđe iz pulmonalnih vena u levu komoru, zato su svi plućni krvni pritisci povećani i izazivaju težak i opasan plućni edem.
- Zadržavanja soli i vode u bubrezima – kod bubrežnih bolesti kod kojih je ugrožena ekskrecija vode i soli, one se dodaju ekstracelularnoj tečnosti pa će doći i do ekstracelularnog edema i do hipertenzije.
- Oboljenja bubrega (nefrotski sindrom) – dovode do smanjenja plazma proteina, tj. povećanog izlučivanja proteina u urinu, time se smanjuje onkotski pritisak plazme što povećava kapilarnu filtraciju i dovodi do edema.
Intersticijumska tečnost (oko 12l) u našem telu je u obliku gela jer tu vlada negativan pritisak, sva voda je zarobljena u mrežu proteoglikanskih niti i kolagenih vlakana koja daju elastičnost kako bi bila očuvana difuzija. Pritisak u njoj je -3mmHg. Međutim kada se pritisak poveća na pozitivnu vrednost, voda iz gela prelazi u slobodnu tečnost i može da se kreće kroz tkivne prostore.
Sigurnostni faktor protiv edema (koji nastaje pri pritisku oko 17 mmHg):
- niska komplijansa intersticijuma jer edem nastaje samo kad pritisak intersticijumske tečnosti poraste iznad atmosferskog (3 mmHg)
- sposobnost limfotoka da se može povećati 10-50 puta (7mm Hg)
- „ispiranje proteina“ iz intersticijumske tečnosti i smanjenje koloidno-osmotskog pritiska (7mm Hg). Sa povećanjem količine tečnosti filtrirane iz kapilara u intersticijum, povećava se pritisak u intersticijumskoj tečnosti i dreniranje limfnim sudovima. Pri dreniranju se odnose veće količine proteina nego što se filtriraju iz kapilara. Proteini stvaraju koloidno-osmotski pritisak koji za sobom povlači vodu, a kako se smanjuje količina proteina intersticijumskoj tečnosti, smanjiće se i dalje nagomilavanje tečnosti.
Dakle, ukupni sigurnosni faktor protiv edema iznosi oko 17mmHg (kada se svi sigurnosni faktori saberu). To znači da kapilarni pritisak u perifernom tkivu može da poraste za 17 mmHg, odnosno da se udvostruči, pre nego što dođe do stvaranja edema.
Potencijalni prostori u telu
Potencijalni prostori su pleuralna, perikardna, peritonealna, sinovijalne šupljine, zglobne čaure i burze. Nalaze se između dve membrane, a tečnost u kapilarima neposredno uz potencijalne prostore difunduje i u intersticijumsku tečnost i u potencijalni prostor. Proteini koji će se ovim putem nakupiti moraju biti uklonjeni preko limfotoka i vraćeni u cirkulaciju.
Ovako nastaje negativan pritisak:
- interpleuralni prostor -7 do -8 mmHg;
- perikardna šupljina -5 do -6 mmHg;
- zglobna šupljina -3 do -5 mmHg.
Edem nastaje kao i u intersticijumu: efuzija, ascites (nakupljanje tečnosti u abdomenu).
Imam otok na desnom stopalu u zglobu koji ne spada radjene su sve pretrage od srca pluca abdomena i razne analize krvi na institutu za reumatologinu jedino je ustanovljeno da imam manjak vitamina D radjena je analiza na lupus i sarkodiazu nista nije nadjeno i data je dijagnoza artritis M13.9 a otok je i dalje prisutan
Poštovana,
Koliko godina imate?
Da niste možda imali neku povredu tog zgloba? 🙂
Srdačan pozdrav.
Imam 38 godina pre 15 godina sam istegla ligamente i ortoped mi tada rekao da mirujem stavljam obloge i to se tako završilo.
Imam 38 godina pre 15 godina sam istegla ligamente i ortoped mi tada rekao da mirujem stavljam obloge i to se tako završilo.
Odgovor na postavljeno pitanje