Osim menjeg, gornjem dela traheje koji se uočava pri indirektnoj laringoskopiji, ostali deo traheobronhalnog stabla zahteva dodatno ispitivanje koje se izvodi upotrebom adekvatne opreme.
Traheobronhoskopija
Uvođenjem bronhoskopije u dijagnostici i terapiji krajem devetnaestog veka učinjen je veliki napredak u zbrinjavanju patologije traheobronhalnog stabla.
Prvobitno su pravljeni rigidni bronhoskopi sa proksimalnim svetlom, što je bio veliki napredak za odstranjenje, pre svega stranih tela disajnih puteva.
Potom se izvor svetla premestio na sam vrh bronhoskopa, što je davalo odličnu vizuelizaciju. S napretkom tehnologije i pravljenjem fiberoptičkih vlakana razvijeni su feksibilni bronhoskopi.
Ove dve vrste bronhoskopa nisu kompetitivne, već suplementarne i jedna drugu dopunjuju.
Rigidna bronhoskopija
Rigidni bronhoskopi predstavljaju metalnu cev na čijem je proksimalnom kraju postavljen otvor za direktno posmatranje kroz bronhoskop ili za postavljanje video kamere, što omogućava na ekranu praćenje promena u traheobronhalnom stablu.
Pored njega je otvor za priključak na anesteziološki apart te je moguće izvođenje intervencije u opštoj endotrahealnoj anesteziji. Na tom kraju, s druge strane je priključak za svetlosni izvor.
Bronhoskopi su različitog promera, najmanji dva i po milimetara, pa je moguće izvesti bronhoskopiju i kod novorođenčadi.
Na drugom kraju se sa strane nalaze brojni otvori za prolazak vazduha i anestetika, važnih pri vađenju stranih tela iz bronha.
U primeni su optike različitih dimenzija i uglova, koje se mogu uvesti u bronhoskop i sa uveličanjem posmatrati promene u disajnom putu. Time mogućnosti bronhoskopije postaju velike:
u lavaži traheobronhalnog stabla,
aspiracija sekreta,
uzimanju brisa ili sekreta za bakteriološke pretrage,
peribronhalne punkcione biopsije,
lavaža sekreta za citološke analize,
ekstrakcije stranih tela,
ubacivanje kontrasta za bronhografska snimanja i
upotreba lasera za odstranjenje manjih tumorskih promena.
Fleksibilna bronhoskopija
Prave se bronhoskopi vrlo malih dimenzija sa mogućnošću savijanja njihovog vrha, što dozvoljava ulazak u segmentalne i bronhe nižeg ranga.
Obično su povezani preko video kamere na monigor čime je omogućeno praćenje pravca pružanja bronhoskopa i patoloških promena.
Radi se u lokalnoj anesteziji u ležećem ili sedećem položaju ili u opštoj anesteziji, kada se bronhoskop uvodi kroz anesteziološki tubus.
Radiografija traheobronhalnog stabla
Tomografija traheje i larinksa
Manje korišćena metoda koja ukazuje na položaj traheje, širinu lumena traheje i eventualne promene u samom lumenu.
Bronhografija
Ubacivanjem kontrasta u traheoronhalno stabli prikazuju se bronhiektazije, promena položaja i lumena.