Primarna vrsta iz roda hlamidija, koja inficira čoveka je Chlamydia trachomatis. Sadržaj članka opisuje simptome i komplikacije koje ova bakterija prouzrokuje. Najučestalija infekcija uzrokovane sa bakterijom Chlamydia trachomanits jeste u urogenitalnom traktu, a moguće su infekcije hlamidije u oku i infekcije kod novorođenčadi.
Negonoroični uretritis i postgonoroični uretritis
Lymphogranuloma venereum – LGV
Opšte osobine bakterije
Chlamidiae su intracelularne bakterije koje su nekada smatrane velikim virusima. Ove gram negativne bakterije sadrže DNK i RNK, ribozome, sintetišu sopstvene proteine nukleinske kiseline i lipide. Takve su osetljive na brojne antibiotike. Bakterije nisu sposobne da obezbeđuju same sebi energiju, nego energiju potrebnu za njene metaboličke procese preuzimaju od domaćina. Zbog pomenutog su nazvane energetskim parazitima. Chlamydia Trachomatis je sposobna da inficira samo određene epitelne ćelije u čovekovom telu. Te ćelije se nalaze u uretri, endocerviksu, endometrijumu, jajovodu, rektumu, respiratornom traktu i konjuktivama. Ovom rodu pripadaju još 3 vrste koje inficiraju čoveka. A to su: Chlamydia psittaci i Chlamydia pneumoniae.
Kako se prenosi?
Chlamydia trachomatis se prenosi seksualnim putem.
Hlamidija kod žena
Kod inficiranih žena hlamidijom, u većini slučajeva infekcija je asimptomatska. Ove infekcije se mogu proširiti i izazvati simptomatske sindrome. Sindrome i lokalizacju infekcije predstavicu u sledećoj tabeli.
Klinički sindrom | Lokacija infekcije |
Akutni uretralni sindrom | Uretra |
Barolinitis | Bartolonijeve žlezde |
Cervicitis, cervikalna displazija | Cerviks |
Salpingitis | Jajovod |
Konjuktivitis | Konjuktiva |
Perihepatitis | Jetra |
Sistemska infekcija | Artritis, dernatitis |
Simptomatske infekcije su praćene mukopurulentnim sekretom i hipertrofnom ektopijom. Uretritis kod žena izazvan C. trachomatis može se javiti sa ili bez cervikalne infekcije.
Hlamidija kod muškarca
Za razliku od asimptomatskih infekcija kod žena, hlamidijalne infekcije kod muškaraca praćene su simptomima. Tabelarno ću Vam prikazati sindrome i njihovu lokaciju kod muškarca. Neke sindrome ćemo obraditi u daljem tekstu.
Klinički sindrom | Lokacija infekcije |
Negonoroični uretritis | Uretra |
Postgonoroični uretritis | Uretra |
Epididimitis | Epididim |
Prokitis | Rektum |
Konjuktivitis | Konjuktiva |
Reiterov sindrom | Sistemska infekcija |
Lymphogranuloma venereum (LGV) | Hronična seksualna bolest |
Simptomi
Nakon inkubacionog perioda koji traje od 1 do 4 nedelje, javljaju se prve papulovezikularne lezije na mestu infekcije. Npr. penis, uretra, glans, skrotum. Takođe kod infekcije praćene simptomima u žena se javljaju pomenute lezije na zidu vagine, cerviksu… Ove lezije su male i brzo zarastaju. Iz tog razloga mogu proći nezapažene. Bolesnik sa lezijama najčešće istovremeno ima groznicu i glavobolju.
Druga faza bolesti se javlja od 2 do 6 nedelja kasnije. Opisuje se zapaljenjem i uvećanjem limfnih čvorova koji dreniraju mesto infekcije – regionalna adenopatija. Najčešće su zahvaćeni ingvinalni limfni čvorovi. Njihovo uvećanje praćeno je bolom, u nekim slučajevima mogu se pojaviti ulceracije unutar žlezda i nastanak fistula iz kojih se cedi gnoj. Kliničke manifestacije obuhvataju groznicu, drhtavicu, anoreksiju, glavobolju, mijalgije i atralgije.
Treća faza ili hronično oboljenje, javlja se kod nelečenih bolesnika. Posle nekoliko godina od nastanka akutne infekcije, zbog otežane limfne drenaže javlja se genitalna elefantijaza penisa, skrotuma ili labija ako se radi o ženi.
Negonoroični uretritis i postgonoroični uretritis
Mesto infekcije kod ovih kliničkih sindroma je uretra, odnosno mokraćna cev. Slične, ali ređe infekcije izaziva Neisseria gonorrhoeae (triper). Razlika je što je kod gonoreje purpulentni sekret više obojen, žućkast, dok kod hlamidije ovaj sekret vuče na belo.
Opsirnije: Uretritis • Upala uretre
Epididimitis
Najčešći uzročnik ovog sindroma su spomenute Neisseriae i naša hlamidija Trachomatis. Sindrom se javlja kod seksualno aktivnih muškaraca. Dok su kod starijih muškaraca (preko 35) najčešći uzročnici epididimitisa Escherichia coli i bakterije iz roda Pseudomonas.
Prokitis
Kod homoseksualaca 15% prokitisa uzrokovano je H. Trachomatis. Mesto infekcije – rektum.
Reiterov sindrom
Naučnici smatraju da za nastanak ove teške infekcije utiče genetska predispozicija. Takođe smatraju da je sindrom povezan sa genitalnim infekcijama izazvanim hlamidijom trachomatis. Istraživanja pokazuju da 50% bolesnika sa reiterovim sindromom u trenutku javljanja znakova artritisa ima hlamidijalnu infekciju.
Lymphogranuloma venereum – LGV
LGV je hronična seksualno prenosiva bolest. Akutni LGV se češće beleži kod muškaraca, zato što su kod njih prisutni simptomi infekcije.
Dijagnoza
Prisustvo hlamidije Trachomatis se može dokazati:
- Direktno u bolesničkom uzorku
PCR – molekularnom tehnikom
Detekcijom hlamidijalnih antigena - Kultivisanjem C. Trachomatis u kulturi tkiva (u životinji)
- Indirektno serološkim testovima
Simptomatske infekcije se lakše dokazuju nego asimptomatske, iz razloga što je broj bakterija kod prvih veći. Pošto hlamidije žive unutar ćelija, pri uzimanju uzorka za analizu, neophodno je uzeti što veći broj inficiranih ćelija, a ne smao prisutan sekret.
Hlamidija lečenje
Za terapiju urogenitalnih infekcija preporučuje se upotreba tetraciklinima, doksiciklina ili eritromicina. U poslednje vreme u terapiju se uvode azitromicin i fluoroninolini. Ne uzmajte navedene antibiotike na svoju ruku ! Ove informacije ne mogu zameniti vaš kontakt sa lekarom.
Ono šta se još preporučuje, jeste lečenje vašeg seksualnog partnera !
LGV pored upotrebe antibiotika, zahteva i aspiraciju limfnih čvorova, kao i hiruršku intervenciju, u slučaju fistula.
Preporuceno: Hlamidija: test, simptomi i lečenje najčešće polne bolesti