Bordetella pertussis – Veliki kašalj

Bordetella pertussis izaziva pertusis, oboljenje poznato pod imenom veliki ili magareći kašalj. B. pertussis je Gram-negativna, okrugla bakterija, obavijena tankom kapsulom. Ova bakterija je biohemijski slabo aktivna. Fermentuje samo glukozu i laktozu do kiseline bez gasa. Oksidaza je pozitivna, a test katalaze je varijabilan. Rod Bordetella sadrži termostabilne, somatse, O aglutinogene, zajedničke svim vrstama roda i 14 termolabilnih, kapsularnih, K antigena koji su udruženi sa fimbrijama i imaju značaja pri vezivanju za ciljne ćelije.

Patogeneza bolesti

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Bordetella pertussis poseduje veći broj faktora virulencije koji su uključeni u patogenezu bolesti. Pertusis toksin (PT) je karakterističan za B. pertussis, a izaziva limfocitozu, pomaže bakteriji da se veže za ciljne ćelije domaćina i stimuliše imunski odgovor. Filamentozni hemaglutinin (FHA) i pertaktin, protein spoljašnje membrane B. pertussis, takođe, pomaže bakteriji pri vezivanju za trepljaste ćelije gornjih disajnih puteva. Trahealni citotoksin (TCT) specifično oštećuje trepljaste epitelne ćelije tako što inhibira sintezu DNA (DNK) u njima, a odgovoran je za karakterističan kašalj. TCT remeti čišćenje vazdušnih puteva i omogućava duže zadržavanje bordetele u njima. B. pertussis produkuje i termolabilan toksin (HLT) sa dermonekrotičnim dejstvom i endotoksin LPS, koji oštećuje epitelne ćelije.

Bordetella pertussis se pripaja i brzo razmnožava u trepljastim ćelijama dušnika i bronhija i pri tom remeti aktivnost treplji. Ne prodire u krv, a štetni efekti su posledica dejstva toksina i drugih faktora virulencije. Zbog nadražaja površine ćelija javlja se kašalj, a kasnije su moguće nekroze delova epitela i PMN infiltracija, sa peribronhijalnom inflamacijom. Sluzavi čepovi opstruiraju male bronhiole, dovode do atelektaze i smanjuju oksigenaciju, što može imati za posledicu pojavu konvulzija kod odojčadi obolele od velikog kašlja.

Posle preležane bolesti ili vakcinacije ostaje imunitet. Značajna su antitela prema PT i FHA. Antitela prema PT su zaštitna, a antitela prema FHA onemogućavaju početno pripajanje B. pertussis za trepljaste epitelne ćelije gornjih respiratornih puteva. Kod odraslih vakcinisanih osoba imunitet opada, zbog čega osobe postaju osetljive na infekciju, a deca se rađaju bez pasivno prenesenih antitela od majke. Ukoliko se javi, reinfekcija je blaga, a kod odraslih, posle više godina, može imati tešku kliničku sliku.

Simptomi

Klinička slika je opisana u tri stadijuma: kataralni, paroksizmalni i rekonvalescentni. Posle perioda inkubacije koji traje 7 do 10 dana počinje kataralni stadijum sa simptomima prehlade. U ovom periodu bolesnik je veoma infektivan. Kasnije se javlja kašalj koji postaje jači i učestaliji. Posle 7 do 14 dana počinje paroksizmalni stadijum bolesti sa iznenadnim napadima jakog kašlja koji se završavaju karakterističnom slikom i često su praćeni povraćanjem, cijanozom i konvulzijama. Karakterističan zvuk u toku napada nastaje pri naglom udisaju kroz sužen i otečen glotis. Prisutna je leukocitoza sa limfocitozom. Rekonvalescentnistadijum počinje posle 1 do 4 nedelje smanjenjem jačine i učestalosti kašlja, a može trajati nedeljama.

Kako se prenosi bakterija?

Čovek je jedini domaćin B. pertussis. Infekcija nastaje preko respiratornih puteva. Najčešće zahvata malu decu ispod pet godina, a najveća smrtnost je zabeležena kod dece u prvoj godini života. Izvor zaraze je obolela osoba u ranoj fazi bolesti. Još uvek nije tačno utvrđeno kako se B. pertussis održava u populaciji, ali se smatra da u tome imaju značaj kliconoše.

Otpornost bakterije

B. pertussis je osetljiva na uticaje spoljašnje sredine i dezinficijense.

Dijagnoza

Dijagnoza velikog kašlja uglavnom se postavlja direktno, dokazom B. pertussis metod direktne imunofluorescencije (DIF) i zasejavanjem hranjivih podloga. Uzorke uzima doktor specijalista, a najbolji uzorak je sekret iz zadnjeg nazofaringsa. Oboleli mogu da iskašljavaju direktno na hranjivu podlogu za izolovanje B. pertussis.

Lečenje

B. pertussis je osetljiva na veći broj antimikrobnih lekova u veštačkim uslovima kao što su ampisilin/amoksicilin, fluorohinol, makrolidi, rifampin, trimetoprim/sulfametoksazol, a bakterija je otporna na tetracikline. Eritromicin je lek izbora za terapiju i profilaksu velikog kašlja.

Zaštita

Jedina sigurna zaštita je primena vakcine. Vakcina protiv pertusisa je napravljena od ubijenih ćelija B. pertussis prva faze, a primenjuje se u kombinaciji sa tetanusnim i difteričnim toksoidom (Di-Te-Per vakcina). Vakcina se daje od drugog meseca života intramuskularno u tri doze, u razmaku od šest nedelja, a dodatne doze se daju nakon godinu dana i u četvrtoj godini.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje