Bordetella pertussis izaziva pertusis, oboljenje poznato pod imenom veliki ili magareći kašalj. B. pertussis je Gram-negativna, okrugla bakterija, obavijena tankom kapsulom. Ova bakterija je biohemijski slabo aktivna. Fermentuje samo glukozu i laktozu do kiseline bez gasa. Oksidaza je pozitivna, a test katalaze je varijabilan. Rod Bordetella sadrži termostabilne, somatse, O aglutinogene, zajedničke svim vrstama roda i 14 termolabilnih, kapsularnih, K antigena koji su udruženi sa fimbrijama i imaju značaja pri vezivanju za ciljne ćelije.
Patogeneza bolesti
Simptomi
Kako se prenosi bakterija?
Otpornost bakterije
Dijagnoza
Lečenje
Zaštita
Patogeneza bolesti
Bordetella pertussis poseduje veći broj faktora virulencije koji su uključeni u patogenezu bolesti. Pertusis toksin (PT) je karakterističan za B. pertussis, a izaziva limfocitozu, pomaže bakteriji da se veže za ciljne ćelije domaćina i stimuliše imunski odgovor. Filamentozni hemaglutinin (FHA) i pertaktin, protein spoljašnje membrane B. pertussis, takođe, pomaže bakteriji pri vezivanju za trepljaste ćelije gornjih disajnih puteva. Trahealni citotoksin (TCT) specifično oštećuje trepljaste epitelne ćelije tako što inhibira sintezu DNA (DNK) u njima, a odgovoran je za karakterističan kašalj. TCT remeti čišćenje vazdušnih puteva i omogućava duže zadržavanje bordetele u njima. B. pertussis produkuje i termolabilan toksin (HLT) sa dermonekrotičnim dejstvom i endotoksin LPS, koji oštećuje epitelne ćelije.
Bordetella pertussis se pripaja i brzo razmnožava u trepljastim ćelijama dušnika i bronhija i pri tom remeti aktivnost treplji. Ne prodire u krv, a štetni efekti su posledica dejstva toksina i drugih faktora virulencije. Zbog nadražaja površine ćelija javlja se kašalj, a kasnije su moguće nekroze delova epitela i PMN infiltracija, sa peribronhijalnom inflamacijom. Sluzavi čepovi opstruiraju male bronhiole, dovode do atelektaze i smanjuju oksigenaciju, što može imati za posledicu pojavu konvulzija kod odojčadi obolele od velikog kašlja.
Posle preležane bolesti ili vakcinacije ostaje imunitet. Značajna su antitela prema PT i FHA. Antitela prema PT su zaštitna, a antitela prema FHA onemogućavaju početno pripajanje B. pertussis za trepljaste epitelne ćelije gornjih respiratornih puteva. Kod odraslih vakcinisanih osoba imunitet opada, zbog čega osobe postaju osetljive na infekciju, a deca se rađaju bez pasivno prenesenih antitela od majke. Ukoliko se javi, reinfekcija je blaga, a kod odraslih, posle više godina, može imati tešku kliničku sliku.
Simptomi
Klinička slika je opisana u tri stadijuma: kataralni, paroksizmalni i rekonvalescentni. Posle perioda inkubacije koji traje 7 do 10 dana počinje kataralni stadijum sa simptomima prehlade. U ovom periodu bolesnik je veoma infektivan. Kasnije se javlja kašalj koji postaje jači i učestaliji. Posle 7 do 14 dana počinje paroksizmalni stadijum bolesti sa iznenadnim napadima jakog kašlja koji se završavaju karakterističnom slikom i često su praćeni povraćanjem, cijanozom i konvulzijama. Karakterističan zvuk u toku napada nastaje pri naglom udisaju kroz sužen i otečen glotis. Prisutna je leukocitoza sa limfocitozom. Rekonvalescentnistadijum počinje posle 1 do 4 nedelje smanjenjem jačine i učestalosti kašlja, a može trajati nedeljama.
Kako se prenosi bakterija?
Čovek je jedini domaćin B. pertussis. Infekcija nastaje preko respiratornih puteva. Najčešće zahvata malu decu ispod pet godina, a najveća smrtnost je zabeležena kod dece u prvoj godini života. Izvor zaraze je obolela osoba u ranoj fazi bolesti. Još uvek nije tačno utvrđeno kako se B. pertussis održava u populaciji, ali se smatra da u tome imaju značaj kliconoše.
Otpornost bakterije
B. pertussis je osetljiva na uticaje spoljašnje sredine i dezinficijense.
Dijagnoza
Dijagnoza velikog kašlja uglavnom se postavlja direktno, dokazom B. pertussis metod direktne imunofluorescencije (DIF) i zasejavanjem hranjivih podloga. Uzorke uzima doktor specijalista, a najbolji uzorak je sekret iz zadnjeg nazofaringsa. Oboleli mogu da iskašljavaju direktno na hranjivu podlogu za izolovanje B. pertussis.
Lečenje
B. pertussis je osetljiva na veći broj antimikrobnih lekova u veštačkim uslovima kao što su ampisilin/amoksicilin, fluorohinol, makrolidi, rifampin, trimetoprim/sulfametoksazol, a bakterija je otporna na tetracikline. Eritromicin je lek izbora za terapiju i profilaksu velikog kašlja.
Zaštita
Jedina sigurna zaštita je primena vakcine. Vakcina protiv pertusisa je napravljena od ubijenih ćelija B. pertussis prva faze, a primenjuje se u kombinaciji sa tetanusnim i difteričnim toksoidom (Di-Te-Per vakcina). Vakcina se daje od drugog meseca života intramuskularno u tri doze, u razmaku od šest nedelja, a dodatne doze se daju nakon godinu dana i u četvrtoj godini.