Anemija • Malokrvnost

Prema kriterijumima Svetske zdravstvene organizacije, anemija se definiše kao koncentracija hemoglobina (HGB) u krvi manja od 130g/l ili hematokrit (HCT) manji od 39% kod odraslih muškaraca, odnosno hemoglobin manji od 120g/l ili hematokrit (HCT) manji od 37% kod odraslih žena.

Krv i krvne ćelije

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Krv je tečno tkivo i sastoji se od dva dela: tečnog, koji se zove plazma i ćelijskog dela. Ćelijski deo sadrži nekoliko vrsta ćelija. Jedan od najvažnijih i najbrojnijih ćelija su crvena krvna zrnca (eritrociti). Ostali tipovi ćelija su bela krvna zrnca (leukociti) i trombociti. U ovom članku se govori samo o crvenim krvnim zrncima.

Eritociti se proizvode u koštanoj srži. Posle sazrevanja u koštanoj srži puštaju se u krvotok. Molekul hemoglobina je funkcionalna jedinica i kompleksna struktura eritrocita. Suprotno većini ćelija u ljudskom telu, eritrociti nemaju jedro (metabolički centar ćelije).

Iako su eritrociti (ili RBC) napravljene u koštanoj srži, u njihovu proizvodnju su uključeni mnogi drugi faktori. Na primer, gvožđe je veoma važna komponenta molekula hemoglobina; eritropoetin, molekul koji sekretuju bubrezi, pospešuje sazrevanje eritrocita u koštanoj srži.

Nekoliko činjenica o anemiji

Slede neke veoma važne činjenice:

Za referentne vrednosti eritrocita i sprečavanje anemije, potrebna je saradnja između bubrega, koštane srži i hranljivih sastojaka unutar tela. Ako bubrezi ili koštane srži ne funkcionišu, ili se telo slabo hrani, onda se broj i funkcija eritrocita smanjuju.

Anemija - Malokrvnost

Anemija – Malokrvnost

Anemija je zapravo znak procesa bolesti, ne predstavlja samu bolest. Obično se klasifikuje kao hronična ili akutna. Hronična anemija se javlja tokom dužeg vremenskog perioda. Akutna anemija se javlja brzo. Određivanje da li je anemija prisutna dugo vremena ili je to nešto novo, pomaže doktoru u pronalaženju uzroka. Ovo takođe pomaže da se predvidi koliko su ozbiljni simptomi anemije. U hroničnoj anemiji, simptomi obično počinju polako i postepeno napreduju; dok kod akutne anemije simptomi mogu biti nagli i uznemirujući.

Crvene krvne ćelije žive oko 90 dana, tako da telo konstantno pokušava da ih zameni. Kod odraslih, proizvodnja eritrocita se odvija u koštanoj srži. Ukoliko postoji anemija, lekari pokušavaju utvrditi da li je nizak nivo eritrocita uzrokovan povećanim gubitkom eritrocita ili smanjenjem proizvodnje u koštanoj srži. Ukoliko se broj belih krvnih zrnaca i/ili trombocita promeni, može pomaću u određivanju uzroka anemije.

Klasifikacija prema veličini eritrocita

Generalno, postoje tri glavne vrste anemije, klasifikovane prema veličini eritrocita:

Ako su eritrociti manji od normalnih, to se zove mikrocitna anemija. Glavni uzroci ove vrste je nedostatak gvožđa i talasemija (nasledni poremećaji hemoglobina). Anemija zbog nedostatka gvožđa (sideropenijska anemija) spada u najčešće anemije u populaciji, više o ovom uzroku ćemo govoriti u nastavku teksta.

Ako je veličina eritrocita normalne veličine (ali nizak broj), ovo se zove normocitna anemija, kao što je anemija koja prati hroničnu bolest ili anemija vezana za bubrežnu insuficijenciju.

Ako je veličina eritrocita veća od normalne, onda se zove makrocitna anemija. Glavni uzroci ovog tipa su perniciozna anemija i anemija vezana za alkoholizam.

Podela anemija prema uzroku

Postoje mnogi medicinski uslovi koji uzrokuju anemiju. Najčešći su:

Anemije nastale usled akutnog krvarenja

Gubitak krvi kroz teško menstrualno krvarenje ili rane može izazvati anemiju. Gastrointestinalni ulkusi ili kanceri, kao što je kancer debelog creva, mogu takođe izazvati anemiju.

Anemije nastale nedostatkom gvožđa

Koštanoj srži treba gvožđe da bi eritrociti pravilno sazrevali. Gvožđe (Fe) igra važnu ulogu u pravilnoj strukturi molekula hemoglobina. Ako je unos gvožđa ograničen ili neadekvatan zbog slabog unosa hrane, može doći do anemije. To se zove anemija nastala zbog nedostatka gvožđa. Ona može nastati kada postoje čirevi na želucu, hroničnog krvarenja (rak debelog creva, kancer materice (rak grlića materice), polipi u debelom crevu, hemoroidi itd.). Kod ovakvih stanja, zbog hroničnog sporog gubitka krvi, gvožđe se takođe konstantno gubi (kao deo krvi).

Anemija nastala zbog neke hronične bolesti

Svako dugotrajno zdravstveno stanje može dovesti do anemije. Tačan mehanizam ovog procesa je nepoznat, ali svako dugotrajno zdravstveno stanje, kao što je hronična infekcija, internističke bolesti ili kancer, može izazvati ovu vrstu anemije.

Anemija nastala zbog bubrežne bolesti

Bubrezi oslobađaju hormon koji se zove eritropoetin, koji pomaže koštanoj srži da proizvodi eritrocite. Kod ljudi sa hroničnom (dugotrajnom) bubrežnom insuficijencijom proizvodnja ovog hormona je smanjena, a samim time se smanjuje i proizvodnja eritrocita, uzrokujući anemiju.

Anemija vezana za trudnoću

Povećane količina tečnosti dobijena tokom trudnoće razređuju krv, što se može odraziti kao anemija, pošto je relativna koncentracija eritrocita niža.

Anemija nastala zbog loše ishrane

Pored gvožđa postoje još neki vitamini i minerali neophodni za pravilno sazrevanje eritrocita. Vitamin B12 i folati (ili folna kiselina) su potrebni za pravilnu proizvodnju hemoglobina (Hgb). Nedostatak bilo koje od ovih komponenata može izazvati anemiju zbog neadekvatne proizvodnje eritrocita. Loša ishrana je glavni uzrok niske vrednosti folata i vitamina B12. Strogi vegetarijanci koji ne uzimaju dovoljno vitamina su u opasnosti da imaju nedostatak vitamina B12.

Perniciozna anemija

Ovo je anemija kod koje postoji nedostatak (deficit) vitamina B12. Kod ove anemije može postojati i problem u digestivnom traktu zbog kog će biti slaba apsorpcija vitamina B12.

Anemija srpastih ćelija

Kod nekih osoba problem može biti povezan sa proizvodnjom abnormalnih molekula hemoglobina. U ovom slučaju, problem hemoglobina je kvalitativan ili funkcionalan. Abnormalni molekuli hemoglobina mogu uzrokovati probleme u strukturi samih eritrocita i mogu postati polumesečasti (srpaste ćelije). Ova bolest je nasledna i češće se javlja ljudi afričkog, bliskoistočnog i mediteranskog porekla. Osobama sa anemijom srpstih ćelija se ova bolest može dijagnostifikovati još u detinjstvu, u zavisnosti od težine i simptoma njihove bolesti.

Talasemija

Ovo je još jedna grupa anemija hemoglobinskog porekla. Postoji mnogo vrsta talasemije, koje variraju u težini od blage (talasemije minor) do teške (talasemije major). Ove anemije uzrokuju kvantitativne abnormalnosti hemoglobina, što znači da je napravljena nedovoljna količina ispravnih hemoglobinskih molekula. Talasemija je češća kod ljudi iz afričkih, mediteranskih i jugoistočnih azijskih zemalja.

Alkoholizam

Slaba ishrana i nedostaci vitamina i minerala povezani su sa alkoholizmom. I sam alkohol može biti toksičan za koštanu srž i može usporiti proizvodnju eritrocita. Kombinacija ovih faktora može dovesti do anemije kod alkoholičara.

Anemija povezana sa koštanskom srži

Neki karcinomi koji zahvataju krvne ćelije, kao što su leukemije ili limfomi, mogu promeniti proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i dovesti do anemije. Drugi procesi mogu biti povezani sa rakom iz drugog organa koji se širi do koštane srži.

Aplastična anemija

Neke virusne infekcije povremeno mogu ozbiljno uticati na koštanu srž i značajno smanjiti proizvodnju svih krvnih elemenata. Hemoterapija i neki drugi lekovi mogu prouzrokovati aplastičnu anemiju.

Hemolitička anemija

Normalan oblik eritrocita je važan za njihovu funkciju. Hemolitička anemija je vrsta anemije kod koje dolazi do pucanja eritrocita (poznato kao hemoliza) i oni postaju disfunkcionalni. Neki oblici hemolitičke anemije mogu biti nasledni uz konstantno uništavanje i brzu reprodukciju eritrocita. Ova vrsta uništavanja može se desiti i kod normalnih eritrocita u određenim uslovima, na primer kod abnormalnih srčanih zalistaka koji oštećuju krvne ćelije ili zbog određenih lekove koji ometaju pravilnu strukturu eritrocita.

Anemija uzrokovana lekovima

Mnogi uobičajeni lekovi mogu povremeno uzrokovati anemiju kao neželjeni efekat. Mehanizmi pomoću kojih lekovi mogu izazvati anemiju su mnogobrojni (hemoliza, toksičnost koštane srži) i specifični su za lekove. Lekovi koji najčešće uzrokuju anemiju su lekovi za hemoterapiju koji se koriste za lečenje karcinoma (anemija izazvana hemoterapijom). Ostali lekovi koji mogu uzrokovati anemiju uključuju lekove za transplantaciju (kortikosteroidi), HIV lekove, neke lekove protiv malarije, neke antibiotike (penicilin, hloramfenikol), antimikotične lekovi i antihistaminike.

Ostali uzročnici

Drugi manje poznati uzroci anemije su problemi sa tiroidnom žlezdom, kanceri, bolesti jetre, autoimuna oboljenja (lupus), paroksizmalna noćna hemoglobinurija (PNH), trovanje olovom, AIDS, malarija, virusni hepatitis, mononukleoza, parazitske infekcije, poremećaji krvarenja i izloženost insekticidima.

Važno je napomenuti da postoje mnogi drugi potencijalni uzroci anemije koji nisu uključeni u ovu listu jer su ovo samo neki od najčešćih i najopasnijih uzroka.

Simptomi anemije

Pošto nizak nivo eritrocita smanjuje prenos kiseonika svakom tkivu u organizmu, anemija može izazvati različite znakove i simptome. Takođe može pogoršati simptome bilo kog drugog prvobitnog zdravstvenog stanja. Ako je anemija blaga, može se desiti da ne izaziva nikakve simptome. Ako anemija polako nastane i postaje postepeno hronična, Vaš organizam se može prilagoditi i nadoknaditi promenu; u ovom slučaju ne sme biti simptoma sve dok anemija ne postane ozbiljnija.

Najčešći simptomi anemije mogu uključivati:

  • umor;
  • smanjenu energiju;
  • slabost;
  • kratak dah;
  • mršavost;
  • ubrza rad srca, kao i osećaj lupanja; i
  • bledolik izgled.

Simptomi teške anemije mogu uključivati:

Neki od znakova koji mogu ukazati na anemiju kod pojedinih pacijenata je:

  • Promena boje stolice, uključujući crnu (katranu) stolicu (lepljiv i jak miris), obojenih ili vidljivo krvavih stolica (ukoliko je anemija nastala kao posledica gubitka krvi kroz gastrointestinalni trakt);
  • nizak krvni pritisak;
  • ubrzano disanje;
  • bleda i/ili hladna koža;
  • pojava žutice (žuta prebojenost kože i vidljivih sluzokoža) ako je anemija posledica hemolize eritrocita;
  • šum na srcu; i
  • proširenje slezine sa određenim uzrocima anemije.

Kada tražiti medicinsku pomoć za anemiju?

Pošto je anemija obično pokazatelj neke druge bolesti koja leži u osnovi, ona mora biti u potpunosti proverena od strane lekara i potrebno je provesti odgovarajuća testiranje kako bi se utvrdio uzrok. Stoga, ukoliko su prisutni znaci i/ili simptomi anemije, treba da se obratite svom lekaru za procenu svog stanja.

Kod starijih osoba i kod onih sa hroničnim bolestima, kao što su bolesti srca ili bolesti pluća, simptomi anemije mogu biti izraženi i treba dobro proveriti ovakva stanja.

Teško je dijagnostifikovati anemiju kod kuće, osim ako je krvarenje očigledno. Ako je krvarenje evidentno, kao i kod ozbiljnih povreda, potrebna Vam je hitna medicinska pomoć. Ovakva vrsta akutne anemije verovatno će izazvati teže i nepovoljne simptome nego hronične (dugotrajne) anemije.

Mnoge osobe sa hroničnim stanjima, kao što je anemija srpastih ćelija, znaju kada imaju “napad” (kriza srpastih ćelija) i u ovom slučaju trebate odmah potražiti medicinsku pomoć.

Dijagnoza

Lekari mogu lako otkriti anemiju uzimanjem uzorka krvi za potpunu krvnu sliku. Na osnovu rezultata testa kompletne krvne slike (KKS), lekar može tražiti još različitih testova kako bi odredio tačan uzrok anemije. Kompletna krvna slika se može izvršiti kao deo rutinskog pregleda ili na osnovu prisutnosti znakova i simptoma koji ukazuju na anemiju.

Fizikalni pregled i medicinska istorija igraju ključnu ulogu u dijagnostici uzroka anemije. Neke od važnih činjenica koje lekar treba da pita pacijenta vezane za porodičnu istoriju, prethodnu ličnu istoriju anemije ili drugih hroničnih stanja, za lekove, za boju stolice i urina, za probleme sa krvarenjem, za društvene navike (kao što je unos alkohola) može mu pomoći da lakše postavi dijagnozu. Dok vrši potpuni fizički pregled pacijenta, lekar takođe treba obratiti pažnju na opšti izgled (znake umora, bledila), žuticu (žuta prebojenost kože i vidljivih sluzokoža), uvećanu slezinu (splenomegaliju) ili jetru (hepatomegaliju), srčane zvuke i limfni čvorovi.

Pošto je anemija samo simptom druge bolesti, lekari će želeti da odrede koje stanje/bolest izaziva anemiju. Nekim pacijentima može biti potrebno mnogo dodatnih testova, a drugima će možda biti potrebno nekoliko. Na primer, anemičnoj osobi sa poznatim ulceracijama na želudcu obično nema potrebe višestruko testirati krvi, ali će biti potrebno da se pregleda stanje želudca i creva kod gastroenterologa. Sa druge strane, osoba sa pozitivnom porodičnom anamnezom anemije i bez očiglednog izvora gubitka krvi može biti potrebno više laboratorijskih testova i drugih vidova dijagnostičkih procedura.

Laboratorijski testovi koji se najčešće koriste za dijagnozu anemija su:

Kompletna krvna slika (KKS)

Određuje težinu i vrstu anemije (mikrocitna, normocitna anemije ili makrocitna anemija) i obično je prvi test koji se “naručuje”. Informacije o drugim krvnim ćelijama (bela krvna zrnca ćelije i trombociti) takođe su uključene u KKS. Merenja hemoglobina (Hgb) i hematokrita (Hct) se često koriste za dijagnozu anemije. Oni mere količinu hemoglobina, što precizno određuje količinu eritrocita (RBC) u krvi.

Dokazivanje hemoglobina u stolici

Dokazivanje krvi u stolici može otkriti da li postoji krvarenje iz želuca ili creva (test na okultno krvarenje).

Razmaz periferne krvi

Gde se eritrociti posmatraju pod mikroskopom da bi se odredila njihova veličina, oblik, broj i izgled, kao i da se procene druge ćelija krvi.

Nivo gvožđa

Nivo gvožđa u serumu može reći lekaru da li je anemija povezana sa nedostatkom gvožđa ili ne. Ovaj test je obično praćen drugim testovima koji mere kapacitet skladištenja gvožđa u telu, kao što je nivo transferina i nivo feritina.

Nivo transferina

Procenjuje količinu proteina koji transportuje gvožđe kroz telo.

Feritin

Procenjuje se koliko ima dostupnog gvožđa organizmu (on predstavlja depo gvožđa).

Folati

Folna kiselina je potrebana za proizvodnju eritrocita, koji može biti nizak kod ljudi sa lošom ishranom.

Vitamin B12

Vitamin B12 je potreban za proizvodnju eritrocita i nizak je kod ljudi sa lošom ishranom ili u pernicioznoj anemiji.

Bilirubin

Vrednosti bilirubina su korisne za utvrđivanje da li dolazi do hemolize eritrocita unutar tela, što može biti znak hemolitičke anemije.

Nivo olova u organizmu

Olovo je itutetno toksično i ranije je bio najčešćih uzrok anemije kod dece.

Hemoglobinska elektroforeza

Ponekad se koristi kada osoba imaju pozitivnu porodičnu anamnezu anemije. Ovaj test pruža informacije o anemiji srpastih ćelija ili talasemiji.

Broj retikulocita

Mera novih, nezrelih eritrocita proizvedenih u koštanoj srži mogu ukazivati na postojanje anemije.

Testovi za proveru funkcije jetre

Određivanje ASTa i ALTa su uobičajeni testovi za procenu normalne funkcije jetre, što može dovesti do osnovne bolesti koja uzrokuje samu anemiju.

Testovi za proveru funkcije bubrega

Urea i kreatinin test je rutinski i može pomoći da se utvrdi da li postoji bilo kakva disfunkcija bubrega. Otkazivanje bubrega može rezultirati nedostatkom eritropoetina (Epo), što dovodi do anemije.

Biopsija koštane srži

Radi se ukoliko postoji sumnja na problem koštane srži.

Lečenje anemije

Lečenje zavisi od uzroka i težine anemije.

Ako je anemija blaga i bez simptoma ili sa minimalnim simptoma, temeljna istraga lekara će biti obavljena u ambulantnom okruženju (lekarska ordinacija). Ako se pronađe bilo koji uzrok, započeće se odgovarajuće lečenje. Na primer, ako je anemija blaga i utvrđeno je da je povezana sa niskim nivoima gvožđa, onda se mogu dati suplementi gvožđa dok se dalje istražuje uzrok nedostatka gvožđa.

S druge strane, ako je anemija povezana sa iznenadnim gubitkom krvi od povrede ili krvarenja zbog čira na želudcu, onda se može zahtevati hospitalizacija i transfuzija eritrocita za ublažavanje simptoma i zameni izgubljene krvi. Krvarenje će se zaustaviti i posle nekog vremena simptomi će prestati.

Transfuzija krvi može biti potrebna u drugim manje kritičnim situacijama. Na primer, kod osobe koja primi hemoterapiju lekari mogu očekivati probleme sa koštanom srži ovog pacijenta zbog hemoterapije. Stoga lekar može rutinski da proveri krvno tkivo i ukoliko nije zadovoljan rezultatima testa, može zatražiti transfuziju eritrocita kako bi pomogli da se simptomi anemije smanje.

Lekvi za lečenje anemija

Lekovi i tretmani koji se najčešće koriste su:

Gvožđe, koje se može uzimati tokom trudnoće i kada je nivo gvožđa u krvi nizak. Važno je odrediti uzrok nedostatka gvožđa i pravilno lečiti.

Vitaminski suplementi mogu zameniti folate i vitamin B12 kod ljudi sa lošim navikama u ishrani. Kod ljudi sa pernicioznom anemijom koji nisu u mogućnosti da apsorbuju dovoljno količine vitamina B12, mesečne injekcije vitamina B12 se obično koriste za popunjavanje nivoa vitamina B12 i ispravljanje anemije.

Epoetin alfa (Procrit ili Epogen) je lek koji se može dati kao injekcija za povećanje proizvodnje eritrocita kod ljudi sa bubrežnim insuficijencijama. Proizvodnja eritropoetina je smanjena kod ljudi sa naprednom bubrežnom insuficijencijom, kako je ranije opisano.

Ako je alkohol uzrok anemije, onda je potrebno zaustaviti konzumiranje alkohola. Uz to treba promeniti životne navike i zdravije se hraniti.

Praćenje anemije

Praćenje odoba sa anemijom zavisiće od vrste. Većina će zahtevati ponovljena vađenja krvi i KKS. Takođe, ponavljane posete lekarskoj ordinaciji generalno se preporučuju kako bi se utvrdio napredak lečenja.

Prevencija anemije

Najčešće se sprečavaju pojedini uobičajeni oblici anemije pomoću zdrave ishrane i smanjenom unosu alkohola. Mnoge vrste anemije se mogu izbeći tako što će lekar zahtevati redovne preglede, kako bi se odradili testovi krvi.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje