Anatomija Nosa
Nos je predstavljen
Nosnom piramidom kao isturenim, vidljivim delom, smeštenim u srednjem delu lica i
Nosnom šupljinom.
Piramida Nosa – Nosna piramida
Piramida nosa je topografski podeljena na koren nosa, dorzum nosa, alarni deo nosa i kolumelu.
Osnovu nosne piramide čine hrskavičavo koštani elementi međusobno povezani vezivnim tkivom u kompaktnu celinu.
Prednji-donji deo nosne piramide je hrskavičav i mobilan, a zadnje-gornji koštan i fiksiran.
Koštani skelet čine
- nosne kosti (oss nasale),
- Nosni nastavak frontalne kosti (processus nasalis ossis frontalis),
- a najveći deo koštane piramide čine frontalni nastavci maksilarne kosti (processus frontalis maxillae).
Ove strukture sa maksilom formiraju piriformnu aperturu nosa.
Hrskavičavi skelet predstavljaju:
Dve triangularne hrskavice, sa svake strane po jedna, koje su vezivnim tkivom vezane za nosne kosti.
Dve alarne hrskavice sa dva svoja krila od kojih jedan medijalni učestvuje u izgradnji kolumele, a drugi lateralni alarnog dela,
Središnji deo izgrađuje gornji deo kvadrangularne hrskavice i
Membranozni deo građen od vezivnog tkiva koji čini veliki deo lateralnog alarnog dela nosa.
Odnosi i veličine pojedinačnih hrskavičavo-koštanih delova određuju spoljašnji estetski izgled nosa.
Muskulatura nosa
Predstavljena je tankim mišićnim vlaknima koja nemaju veću funkciju osim širenja nozdrva (dilatator nasi), spuštanja kolumele (depresor septi nasi).
Nosna šupljina (cavum nasi)
Predstavljena je prednjim delom predvorjem ili vestibulumom nosa i pravom nosnom šupljinom.
Predvorje nosa (vestibulum nasi)
Ulazak u vestibulum oivičavaju nosni otvori (nares), a pokriva koža (epiderm) u kome se nalaze nosne dlačice (vibrise) i lojne žlezde. Nosni otvori su postavljeni više u horizontalnoj ravni ili pod uglom od 90 stepeni u odnosu na nosne valvule ili limen nasi koje označavaju ulazak u pravu nosnu šupljinu.
Limen nasi nalazi se na granici vestibulima i nosne šupljine. Gradi ga prednja ivica triangularne hrskavice.
Valvulu nosa čine kaudalni rub triangularne hrskavice, prednja ivica donje nosne školjke i odgovarajući deo septuma. Predstavlja najuži deo nosne šupljine koji ima veliki značaj za normalnu respiraciju.
Vestibulum nosa je podeljen prednjim hrskavičavim delom septuma i vezivnim tkivom, koji zajedno čine kolumelu nosa, na dve podjednake šupljine.
Krov vestibuluma ograničavaju alarne hrskavice čiji medijalni krak ulazi u sastav kolumele, a laterani u sastav spoljašnjeg alarnog dela nosa.
Nosna šupljina (cavum nasi proprium)
Oblika je šestostrane prizme i septumom, koji čini medijalni zid, podeljena na dve jednake polovine. Proteže se od limena nasi ili unutrašnje nosne valvule do zadnjeg otvora koji se nazivaju hoani.
Septum nosa grade:
Vomer i lamina perpendicularis ossis ethmoidalis, koštani deo
Cartilago quadrangularis i medijalna krura alarnih hrskavica, hrskavičavi prednji donji deo,
Membranozni deo, prednji deo kolumele do četvorougaone, kvadrangularne hrskavice.
Krov nosa čine nosne kosti, iza koje je smeštena čeona kost predstavljena podom frontalnog sinusa, kribriformna ploča etmoidne kosti, sfenoidna kost sa sinusom. Na krovu nosa nalazi se olfaktivna zona.
Pod nosne šupljine predstavljaju maksilarna kost koja čini prednje tri četvrtine koštanog septuma i palatinalna kost koja čini zadnju četvrtinu koštanog septuma.
Lateralni zid
Sadrži brojne anatomske strukture koje imaju veliku ulogu u funkcijama nosa.
Na njemu su tri nosne školjke, od kojih je samo donja prava i samostalna kost, dok su druge dve delovi etmoidne kosti. Ponekad, iznad gornje nosne školjke (conha nasi superior) može se uočiti i četvrta, mala nosna školjka (conha nasi suprema).
U šupljini nosa nosne školjke ograničavaju četiri nosna hodnika.
Meatus nasi inferior se nalazi između poda nosa i insercije donje nosne školjke. Tu se nalazi otvor suznog kanala (ductus nasolacrimalis) 3cm od naresa.
Meatus nasi medius ograničavaju ogrnja površina donje nosne školjke i donja strana srednje nosne školjke. Sadrži procesus unccinatus, hiatus semilunaris i pozadi smeštenu bulu prednje etmoidne ćelije. Tu se nalaze ostijumi maksilarnog sinusa, prednjih emtoidnih ćelija i frontalnog sinusa (ductus nasofrontalis).
Meatus nasi superior ograničavaju srednja nosna školjka i gornja nosna školjka sa otvorom zadnjih etmoidnih ćelija, a u istoj visini se nalazi na prednjem zidu sfenoidnog sinusa ostijum sfenoidnog sinusa.
Meatus nasi communis je prostor između septuma i slobodnih krajeva sve tri nosne školjke.
Anatomija paranazalnih šupljina
Smešteni su u kostima lobanje bez jasno utvrđenog značaja za okolne strukture sa kojima su u posrednom ili neposrednom kontaktu.
Maksilarni sinus
Najveći je od svih paranazalnih šupljina sa prosečno oko 15ml zapremine i oblika četvorostrane piramide.
Ponekad je septiran pa taj pregrađeni sinus ima poseban akcesorni ostijum.
Ušće mu se nalazi u donjem delu infundibuluma u srednjem nosnom hodniku visoko iznad poda sinusa.
To čini otežanim drenažu sekreta iz sinusa.
Pod mu gradi alveolarni procesus koji se nalazi 1 do 10 mm ispod nivoa poda nosne šupljine i tvrdo nepce.
Gornji zid odgovara podu očne duplje i na njemu se nalazi kanal infraorbitalnog živca.
Medijalni zid mu gradi lateralni zid nosne šupljine i na njemu se nalazi ostijum kao i pomoćni ostijum.
Zadnji zid čini tanka koštana lamela koja ga odvaja od pterigopalatinske jame u kojoj su smešteni a. maxillaris, pterigopalatinski ganglion, grane trigeminalnog nerva i autonomnog nervnog sistema.
Prednji zid je najtanji u predelu fose caninae i nešto iznad se nalazi otvor infraorbitalnog nerva.
Frontalni sinus
Manji je od maksilarnog sinusa i ima velike varijacije u veličini i obliku. Po pravilu su asimetrični. Kod 3-5% osoba je potpuno odsutan jednostrano ili obostrano.
Ostijum (recessus frontalis) nalazi se u srednjem nosnom hodniku.
Septum nije centralno postavljen i ne mora potpuno pregrađivati sinus.
Pod sinusa čini ogrinji zid orbite što omogućava širenje infekcije u orbitu. Podom sinusa prolazi u svom kanalu i infraorbitalni nerv. Brešeove vene prolaze kroz zadnji zid sinusa gde dolaze u komunikaciju sa duralnim venama, što daje mogućnost intrakranijalnog širenja infekcije.
Sfenoidni sinus
Sfenoifni sinus čini prostor u srednjem delu sfenoidne kosti. Gradi bazu srednje i prednje lobanjske jame. Ostijum mu se nalazi na prednjem zidu tela sfenoidne kosti u visini gornje nosne školjke. Kod 3-5% osoba je potpuno odsutan.
Gornji zid sinusa gradi selu turcika u kojoj je smeštena hipofiza.
Lateralni zid je u odnosu sa vrlo značajnim strukturama lobanjske duplje, kavernoznim sinusima kroz koje prolaze okulomotorni nervi III, IV, VI, u blizini je optički nerv sa hijazmom optičnog nerva, V kranijalni nerv.
A. Karotis interna je u bliskom kontaktu sa lateralnim zidom sinusa.
Pod sinusa čini krov epifarinska i u bliskom odnosu je sa hoanima.
Zadnji zid je debljom koštanom lamelom odvojen od zanje lobanjske jame i ponsa.
Sluzokoža nosa i paranazalnih šupljina – malo histološki deo priče
Nosnu šupljinu i sinuse oblažu dve vrste epitela
Respiratorni (pseudoslojeviti prizmatični epitel sa trepljama)
Olfaktivni
Respiratorni, pseudoslojeviti prizmatični epitel sa trepljama, oblaže nosnu šupljinu od limena nasi do hoana, uključujući i paranazalne šupljine.
U predelu nosne šupljine on je bogat peharastim ćelijama i seroznim žlezdama koje leže duboko u lamini propriji do mukozne membrane.
Žlezde produkuju mukus koji stvara tanak film na trepljama epitela.
Mukus se kreće u sinusima ka ostijumima, a u nosnoj šupljini ka hoanima.
U predelu srednje nosne školjke taj film mukusa je posebno gust.
U mukozi su prisutni migrirajući limfociti koji produkuju sekretorni IgA.
Sluznica paranazalnih šupljina je tanja i slabije vaskularizovana od sluznice nosa.
Posebne strukture u sluznici nosa su kavernozni venski pleksusi smešteni oko ostijuma paranazalnih šupljina i na nosnim školjkama.
Olfaktivni epitel pokriva deo gornje nosne školjke, svod nosne šupljine u predelu kribriformne zone i gornji deo septuma nosa.
Olfaktivnu zonu čine bipolarne nervne ćelije sa kraktim dendritima i drugim neuronima koji čine olfaktivni živac, a između su smeštene Boumanove žlezde.
Ove žlezde produkuju lipolipidni sekret koji pokriva mirisne ćelije i mogućavaju prijem mirisnih čestica.
Kavernozna tela
Zahvaljujući kavernoznim pleksusima smeštenim u subepitelnom tkivu nosne školjke, posebno donja, imaju sposobnost da menjaju veličinu. Kavernozna tela se nalaze i u septumu kao i oko ostijuma sinusa.
U srednjoj i gornjoj nosnoj školjci su ova tkiva mnogo manja.
Male arteriole, grane sfenopalatinske arterije donose krv kavernoznim telima.
Dilatacijom arterija i smanjivanjem venskog otoka krvi pod dejstvom autonomnog nervnog sistema, pune se kavernozna tela, a sluznica posebno donje nosne školjke zadebljava.
Na taj način regulišu obim respiracije i termoregulaciju udahnutog vazduha. Ovo kavernozno tkivo je po svojim osobinama specifično i razlikuje se od istog u drugim delovima tela (penis).
Vaskularizacija nosa
Sistem unutrašnje i spoljašnje karotidne arterije je odgovoran za vaskularizaciju nosa.
Arterija karotis eksterna preko a. facialis i a. maxillaris snabdeva nosne grane koje vaskularizuju nos.
Grane a. facialis su –
a. labialis superior
a. nasalis lateralis
a. angularis
Grane a. maxillaris koje vaskularizuju nos su –
a. sfenopalatina – najveća arterija koja vaskularizuje nosnu šupljinu
a. palatina descendens,
male arterijske grančice a. alveolaris, a. infraorbitalis, a. pharyngealis.
A. carotis interna daje vaskularizaciju nosa preko a. oftalmike.
Ova arterija ulazi u očnu duplju preko optičkog foramena i daje svoje grane-
a. ethmoidalis anterior
a. ethmoidalis posterior
a. supraorbitalis i a. supratrochlearis
Grane oftalmične arterije, prednja i zadnja etmoidalna arterija vaskularizuju sluznicu nosa i nosnu piramidu.
Vene prate odgovarajuće arterije i odnose krv ka maksilarnoj veni, facijalnoj veni, a vene sliva a. carotis interne ka kavernoznom sinusu.
Limfna drenaža
Prednja trećina nosa drenira limfotok do submandibularnih limfnih čvorova, a zadnje dve trećine ka retrofaringealnim (Ruvijeov limfni čvor) i dubokim jugularnim limfnim čvorovima vrata.
Inervacija nosa i paranazalnih šupljina
Nos ima senzitivnu inervaciju koju daju grane n. trigeminus i inervaciju autonomnog nervnog sistema.
N. trigeminus (V) preko oftalmične (V1) i maksilarne (V2) grane daje senzitivnu inervaciju nosa.
Autonomni nervni sistem
Simpatikus potiče od gornjeg cervikalnog simpatičkog gangliona, a do krvnih sudova nosa dolazi preko grana sfenopalatinskog nerva noseći vazokonstriktorna vlakna.
Parasimpatikus potiče od gornjeg salivarnog jedra do sfenopalatinskog gangliona smeštenog u istoimenoj jami. Putem sfenopalatinskog nerva donosi sekretorno motornu stimulaciju.