Virusne infekcije: simptomi, vrste i prenošenje

Efekti virusa

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Posledica međusobnog delovanja virusa i ćelije domaćina, je nastanak raznih vidova virusnih infekcija:

Citocidne infekcije

Karakterišu se propadanjem ćelije domaćina usled umnožavanja virusa, uočava se kao CPE – citomorfološke promene zaokruživanje ćelija, fuzija, stvaranje sincicijuma, inkuzija i citoliza).

Kod citopatogenog efekta virusa (CPE) uočavaju se morfološke promene u izgledu ćelija. Najčešće dolazi do dzinovskog uvećanja ćelije i stvaranja inkluzionih telašca. Kako dođe do uvećanja? Evo ovako, virus inhibira metabolizam ćelije domaćina, virusni proteini deluju toksično na ćeliju, i tako remete propustljivost ćelijske membrane. Ćelija bubri. Lizozimi pucaju, oslobađaju se hidrolitički enzimi koji indukuju apoptozu, odnosno umiranje ćelije. Za to vreme se produje velika količina virusnih čestica u jednoj ćeliji. I na kraju naš imunitet prepozna ovako izmenjene ćelije i uništava ih.

Necitocidne infekcije – Umereno blage infekcije

Necitocidni viusi daju perzistentne (hronične i latentne) infekcije, ponekad i doživotne infekcije. Kod ove infekcije je uspostavljena dinamička ravnoteža između virusa i inficirane ćelije. Rezultat ove infekcije je preživela ćelija domaćina, koja nastavlja da produkuje virus u maloj količini ili je virus prisutan u vidu ne integrisanog genoma i povremeno dolazi do ekspresije virusnih gena (npr. Hepatitis B virus, Rubella virus).

Transformišuća infekcija

Virusi koji dovode do transformacije i maligne alteracije domaćinske ćelije. Ishod ove infekcije je pojava tumora.

Aborativna – neproduktivna infekcija

Odlikuje se ispoljavanjem neznatnog broja virusnih gena, u inficiranoj ćeliji nema uslova za sintezu nukleinske kiseline virusa, pa nema ni reprodukcije virusa. Takav virus biva brzo odstranjen iz inficirane ćelije.

Aborativna infekcija je infekcija defektnim virusom.

Restruktuvna virusna infekcija

Infekcija privremeno neprijemčivih ćelija. Virus se održava u njima dok ne postanu ponovo prijemčive, ili dolazi do pojave virusnog potomstva samo u neznatnom broju inficiranih ćelija. Tačnije jedan isti virus može da u jendoj vrsti ćelija uzrokuje smrt ćelije (citolizu), a u drugoj vrsti ćelije perzistentnu infekciju, latentnu, ili može da izazove transformaciju ćelije, kao na primer herpesvirusi. Virus takođe u jednoj vrsti ćelija može da izazove neproduktivnu-nemanifestnu infekciju, a u drugoj produktivnu, manifestnu infekciju.

Agresivno delovanje virusa na nivou organizma

Proizilazi iz njihovog umnožavanja u ćeliji, tj inhibicije biosinteze makromolekula u ćeliji domaćina, što dovodi do patoloških promena u funkciji i morfologiji domaćinske ćelije. Patogenost je nepromenjiva, tačnije to je genetska osobina virusa da izazove infekciju. Dok je virulencija promenjiva osobina, to je kvantitet patogenosti, tj. stepen patogenosti. Virulencija zavisi od uslova u kojima se virus nalazi. Virulencija kao stepen patogenosti u direktnom je odnosu sa brzinom širenja virusa iz ćelije u ćeliju. Pod faktorima virulencije virusa podrazumeva se infektivna doza virusa, put ulaska virusa i genetske karakteristike virusa.

Varijabilnost virusa

Varijabilnost odnosno promenljivost virusa je velika i obljašnjava se sledećim činjenicama

  • Virusi nemaju sopstveni metabolizam. Tako ćelije domaćina utiču na viruse, dovode do genetske mutacije virusa. Stvaraju se nove mutirane vrste, i krajnje promene u virusnoj populaciji dešavaju se favorizovanjem određenih mutanata.
  • Konkretno građa virusa je zaslužna za njihovu varijabilnost, genom je zaštićen samo kapsidom, što i nije neka zaštita. Pa je delovanje raznih mutagenih agensa olakšano.
  • Faza eklipse – može doći do rekombinacije naslednih osobina dve različite loze virusa ili dva različita virusa kojima je bila zaražena ista ćelija.
  • Kratak životni ciklus virusa omogućio nam je da lako možemo pratiti virusne promene, s obzirom da se vreme virusnih generacija meri u danima (kod ljudi u godinama).

Za medicinu neke varijabilnosti virusa su i korisne. Napravljene su neke vakcine od živih virusa (npr. virus variolae – vaccinae i kravljih boginja, ulični virus besnila i virus fixe,..). Varijabilnost virusa je iskorišćena za fagotipizaciju nekih bakterija. Varijabilnost virusa ima i loše strane, kao što su pojave manjih i većih epidemija, izazvanih novim tipovima ili varijantama.

Patogeneza virusnih infekcija

Patogeneza podrazumeva niz zbivanj, procesa, iterakcija čiji ishod može biti nastanak bolesti tj. skup svih događaja in vivo nakon infekcije virusom.

U patogenezi virusnih bolesti učestvuju razni faktori, faktori koji su vezani za virus su:

  • Virulencija virusa
  • Prijemčivost ćelije domaćina za virus

Faktori koji su vezani za domaćina:

Sposobnost imunološkog reagovanja

Generalno, da bi nastala virusna bolest, virus treba da prođe kroz odgovarajuća ulazna vrata, da se širi ili da nađe odgovarajuće receptore na površini osetljivih ćelija i da prodre u ove ćelije i da se u njima umnoži.

Kako se prenose virusi?

  • Kapljicama i aerosolima (virus influenzae)
  • Vodom i hranom (enterovirusi)
  • Direktnim kontaktom (virus herpes simplex tip 2)
  • Ugrizom preko pljuvačke (virus rhabiesa)
  • Ubodom zaraženih atropoda (virus žute groznice)
  • Iglama i raznim instrumentima (virus hepatitisa B, HIV virus)

Vrste virusnih infekcija

Prema mestu infekcije razlikujemo dve vrste infekcija, lokalne i generalizovane (sistemske) infekcije.

Kod lokalnih infekcija, virus uđe u organizam, širi se lokalno na nivou epitela, limfnih čvorova. I virus biva izlučen istim putem kao što je ušao.

Kod generalizovanih infekcija, virus uđe u organizam, širi se putem krvi (viremija), limfe, preko perifernih nerava. Izlučuje se na više mesta, uključujući i mesto ulaska.

Akutne virusne infekcije

Kod akutne infekcije virusi se intezivno umnožavaju, inficirane bivaju razorene – citocidne infekcije. Javljaju se simptomi i objektivni znaci bolesti. Infekcije imaju progresivan tok, ali kratko traju, virusi bivaju eliminisani. Ostaje imunitet, različit po trajanju i kvalitetu.

Inaparentne virusne infekcije

Karakterišu se odsustvom znakova i simptoma bolesti. Po ostalim osobinama slične su akutnim infekcijama.

Hronične (produktivne – perzistentne) virusne infekcije

Nastaju posle akutnih ili inaparentnih infekcija, razvijaju se polako. Znakovi bolesti se pojavljaju u nepravilnim vremenskim intervalima. Imaju dug tok, virusne partikule se neprekidno umnožavaju. Virus u organizmu izazva imunološku reakciju (hepatitis B).

Latentne perzistentne virusne infekcije

Posle akutne manifestacije ili inaparentne. Virus se zadržava u organizmu. Nema kliničkih znakova bolesti, dok postoji ravnoteža između virusa i domaćina. U fazi latencije jedini znak da je virus u organizmu jesu antitela u serumu.

Spore (slow) virusne infekcije

Karakteristično za ove infekcije je dug i pritajen inkubacioni period. Znakovi i simptomi bolesti se razvijaju sporo i relativno pravilno, tok bolesti je progresivan, nema remisije. Imunološka rekacija je slaba ili je nema. Indekcia zahvata CNS i završava se smrću. Infekciju izazivaju: virus morbila, JC virus, prioni (manji od virusa, sadrže samo jednu vrstu proteina). Najčešće bolesti: Kuru (drhtavica), Creutzfeldt-Jakobova bolest, subakutni sklerozirajući panensefalitis, progresivna multifokalna leukoencefalopatija.

Kliničke manifestacije virusnih infekcija

Kliničke manifestacije virusnih infekcija zavise od:

  • Vrste virusa, tropizma, virulencije, brzine razmnožavanja, od sposobnosti da izazovu produkciju interferona.
  • Od pojave novog tipa, podtipa i varijante
  • Od veličine infektivne doze virusa
  • Od ulaznih vrata i načina širanja virusa u organizmu
  • Od brzine i načina reagovanja organizma na infektivni agens
  • Od specifične otpornosti organizma-imuniteta

Od toga da li je ranije izvršena vakcinacija, primenjen egzogeni interferon ili druga antivirusna sredstva i u kojoj fazi bolesti

Od pojave autoimunih bolesti izazvanih virusom (reakcija antigen-antitelo na površini ćelije) i nastanka preosetljivosti (najčešće kasnog tipa)

Jedan isti virus može izazvati različite kliničke manifestacije. A različiti virusi mogu izazvati iste ili slične kliničke sindrome.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje