Uzimanje i slanje materijala za bakteriološki pregled

          Etiološka dijagnoza zaraznih oboljenja može da se postavi na osnovu izolacije i identifikacije uzročnika iz kliničkog uzroka (bakteriološka, parazitološka, mikološka dijagnoza) ili dokazivanjem prisustva specifičnih antitela (serološka dijagnoza).

         Neophodna je saradnja kliničara i mikrobiologa, jer je klinička dijagnoza ta koja određuje vrstu bolesničkog materijala koji će se uzeti, kao i postupak mikrobiološkog pregleda.

         Pravilno odabiranje i tehnički ispravno uzimanje materijala su prvi postupci od kojih zavisi celokupan kasniji rezultat. Nepravilno odabran ili nepropisno uzet, pakovan i posalt materijal najčešći su uzroci dobijanja negativnih ili netačnih rezultata mikrobiološkog pregleda.

         Opšti principi uzimanja materijala za bakteriološki pregled

  1. Uzimanje pravog materijama, tj. onog u kome se kod date bolesti ili stanja nalazi uzročnik ili odgovarajuća antitela;
  2. Uzimanje uzorka u pravo vreme, tj. u onom stadijumu bolesti u kome se može naći uzročnik ili odgovarajuća antitela;
  3. Tehnički pravilno uzimanje materijala, tako da u materijalu ostanu prisutni živi mikroorganizmi ili odgovarajuća antitela, kao i da se materijal ne kontaminira;
  4. Materijal treba da potiče sa mesta infekcije, odakle se uzima veštačkim postupkom (brisom, punkcijom,…) ili je dobijen prirodnim putem (mokrenjem, iskašljavanjem,..)

        Opšta pravila za uzimanje materijala za bakteriološki pregled 

  1. Sva staklarija ili plastika u koju se uzima bolesnički materijal, kao i sav pribor kojim se uzima materijal moraju biti sterilni,
  2. Staklarija, plastika i instrumenti kojima se uzima materijal ne smeju sadržati ni traga dezinfekcionih sredstava ili antibiotika;
  3. Nikada se u istu posudu ne smeju uzimati dva različita materijala od istog pacijenta;
  4. Materijal treba uzimati tako da on bude što je moguće manje kontaminiran;
  5. Briseve uvek treba nakvasiti sa nekoliko kapi sterilnog fiziološkog rastvora ili bujona pre uzimanja materijala;
  6. Nakon aplikacije antimikrobnog leka ne treba uzimati i slati materijale radi mikrobiološke dijagnoze, nego samo radi provere efikasnosti terapije. U tom slučaju na uputnici naznačiti koji je lek bolesnik primao;
  7. Svaki materijal treba što pre moguće poslati u laboratoriju.

          Pakovanje uzroka za bakteriološki pregled

          Ovaj deo postupka je vrlo važan, jer se nepravilno upakovanim materijalom može zaraziti veliki broj ljudi, a sam uzorak može biti kontaminiran.
Posude u kojima se nalazi klinički uzorak moraju biti dobro zatvorene zapušačima, a potom stavljene u metalne cilindrične posude, a ove u četvrtaste drvene kutije.
Na posudu sa materijalom se prethodno nalepi etiketa sa ispisanim brojem protokola ili imenom pacijenta.
Ako se materijal šalje poštom sve ovo se još zamota u čvrstu hartiju, veže kanapom, zapečati i napiše: „Oprez ! Zarazan materijal.“.
Svaki uzorak koji se šalje na pregled mora biti propraćen sprovodnim listom, uputnicom, koja treba da sadrži sledeće podatke:
– ime i prezime bolesnika, uzrast, mesto stanovanja
– poreklo i prirodu materijala, datum i čas uzimanja
– vrstu pregleda koja se traži, uputnu dijagnozu
– podatak o eventualnoj antimikrobnoj terapiji i rezultate eventualnih ranijih pregleda
– podatak o tome ko šalje materijal (zdravstvena ustanova, ordinirajući lekar)

          Slanje (transport) kliničkog uzorka

         Osnovno pravili je da klinički uzorak posle uzimanja mora što pre da bude obrađen, tj. zasejan na odgovarajuće hranjive podloge, jer ukoliko više vremena protekne od momenta uzimanja materijala do obrade u laboratoriji, to su manji izgledi da će se u njemu naći živi uzročnici oboljenja.
Ukoliko je moguće, materijal treba zasejati odmah kraj bolesničke postelje, ili ga što brže poslati u laboratoriju.
Ako je potrebno da se materijal duže vremena transportuje do laboratorije treba koristiti transportne podloge ili sredstva koja štite od nepovoljnih uticaja sredine (sušenja, promene pH i dr.).
Danas su u upotrebi razni komercijalni sistemi za transport osetljivih bakterija, npr. transpokultbris uronjen u polučvrstu podlogu u kojoj bakterije mogu da prežive 48 sati na sobnoj temperaturi. Oni štite od sušenja, omogućuju preživljavanje osetljivih bakterija, sprečavaju razmnožavanje bakterija normalne flore i održavaju realan odnos između uzročnika infekcije i kontaminirane flore.

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje