Ugljeni hidrati u hrani

Ugljeni hidrati čine važan deo ishrane čoveka. Smatra se da je za obezbeđenje normalnog života i za obezbeđenje organizma od metaboličkih poremećaja potrebno unošenje najmanje toliko ugljenih hidrata da obezbede 10-15% ukupnih energetskih potreba. Na portalu možete videti da razgradnja glicida, sem što pruža organizmu najveći deo potrebne energije, omogućuje i normalnu razgradnju lipida, a na određen način i na metabolizam proteina.

Koje grupe ugljenih hidrata se nalaze u našoj hrani?

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Alimentarni ugljeni hidrati su pretežno skrob, tj. amiloza i amilopektin, dok je glikogen u ishrani zastupljen u neznatnoj količini. Od disaharida u obzir dolazi uglavnom saharoza (beli šećer) i, kod odojčadi, naročito laktoza. Monosaharidi su redak sastojak hrane. Promene se vrše samo na makromolekulskim jedinjenjima, na mnosaharidima se takve promene ne vrše, već se oni apsorbuju nepromenjeni. Neke makromolekulske glicide, kao što je na primer celuloza, organizam čoveka ne koristi, jer njegovi digestivni sokovi ne raspolažu enzimskim sistemima koji bi ih mogli razložiti i pripremiti za apsorpciju.

Skrob kao najvažniji izvor ugljenih hidrata

U prirodnoj hrani mešovitog biljnog i životinjskog porekla, za razliku od koncetrovanih veštačkih proizvoda (čokolada, kolači itd.), ima srazmerno malo ugljenohidratnih sastojaka. Glavni ugljeni hidrati prirodne hrane su disaharidi: laktoza iz mleka i saharoza iz biljaka. Ipak, najvažniji izvor ugljenih hidrata iz hrane je skrob, a ne šećeri, jer se on nalazi u žitaricama, hlebu, krompiru, mahunama i drugom povrću. Skrob se sastoji od alfa glikozidnog homopolimernog lanca koji pri varenju tj. hidrolizi daje samo glukozu. Dva glavna sastojka skroba su amiloza i koja ima helikoidalnu strukturu bez grananja lanca, i amilopektin koji se sastoji od razgranatih lanaca. Molekule glukoze su povezane 1→4 α-glikozidnim vezama u okviru lanca, a 1→6 vezama na mestima grananja.

Biljni sastojci hrane imaju veliku količinu celuloze koja je takođe homopolimer glukoze, ali u njoj su molekule glukoze povezane β-glikozidnim vezama i zbog toga ne može da se svari u organizmu čoveka.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje