Talasemija

Talasemije spadaju u grupu naslednih bolesti, a najučestaliji oblik u humanoj populaciji jeste beta (β) talasemija. Pokušaću da na Vama što bliži način razjasnim kakav je to poremećaj i koje kliničke manifestacije možete očekivati. Pre nego što se informišete o dotičnoj bolesti, potrebno je da znate šta je i koja je uloga hemoglobina u našem organizmu.

Šta je i koja je uloga hemoglobina?

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Hemoglobin se sastoji iz tri sasvim različite funkcionalne i strukturne jedinice. To su proteinski lanci – globin, tetrapirolski prsten-hem, i u središtu hema se nalazi atom dvovalentnog gvožđa (Fe). Ova složena struktura se nalazi u crvenim krvnim zrncima kako čoveka, tako i životinja. Njegova primarna uloga je transport gasova (kiseonik, ugljen dioksid) kroz organizam.

Proteinska jedinica globina je izgrađena od po 2 identična para polipeptidnih lanaca, i ti parovi se obeležavaju grčkim slovima: α2,β2,γ2,δ2.

Na osnovu kombinacije parova razlikujemo četiri tipa hemoglobina:

  1. Fetalni hemoglobin (HbF) – α2γ2
  2. Adultni hemoglobin (HbA) – α2β2
  3. Adultni 2 hemoglobin (HbA2) – α2δ2
  4. Primitivni (embrionalni) hemoglobin (HbP) – α2ε2

Koji će tip hemoglobina u organizmu biti prisutan zavisi od životnog doba organizma. Tako će u fetalnom periodu života zbog specifičnih uslova u materici majke u bebinim eritrocitima biti 100% prisutan fetalni hemoglobin (HbF). Njegov procenat se postepeno smanjuje, pri rođenju iznosi 60-80%, da bi u petom mesecu pao na 10%. Ostalih 90% od ukupnog hemoglobina u krvi biva zamenjen adultnim hemoglobinom (HbA). U zdravih odraslih osoba je prisutan i adultni 2 hemoglobin (HbA2) – α2δ2.

Sinteza globinskih lanaca hemoglobina je genski predodređena, tako se geni za sintezu alfa (α) lanca nalaze na hromozomu 16 i to u 2 kopije, a za beta lanac na hromozomu 11.

Ukoliko dođe do promene u genskom kodu tokom razvića jedinke tako da izmenjeni geni nastavljaju da kodiraju sintezu fetalnog hemoglobina i nakon porođaja, kao rezultat ovog procesa dobija se velika količina fetalnog hemoglobina u krvi odrasle osobe koji bi u normalnim uslovima trebao biti odsutan. Na ovaj način nastaje posebna grupa poremećaja koja se jednim imenom zovu talasemijski sindrom.

Uopšteno o talasemijama

Naziv talasemija je izveden od grčkih reči Thalassa (more) i haima (krv). Bolest je prvi put opisao Tomas Kuli (Thomas Cooley) 1925. godine, pa se u njegovu čast ovaj poremećaj naziva i Kulijeva anemija. U periodu otkrića se smatralo da je poremećaj raširen među stanovnicima Sredozemlja pa je nazvana i Mediteranska groznica. Danas se ovaj poremećaj prepoznaje u raznim delovima sveta zbog masovne migracije stanovništva.

Uzrok nastanka talasemija

Pošto su talasemije nasledne bolesti u kojima je zbog različitih genskih kvantitativnih poremećaja poremećena sinteza pojedinih globinskih lanaca hemoglobina, uzroci ovih promena mogu biti različiti:

  • Delecija gena za globin
  • Različite tačkaste mutacije gena

Neretko je uzrok posledica različitih kombinacija genskih poremećaja.

Kliničke manifestacije

Neke talasemije do kraja života ostaju asimptomatske, ali su češće one koje mogu da prouzrokuju skraćen životni vek eritrocita (hronična hiperhemoliza), infektivnu eritropoezu i hemoliznu anemiju. Svaka od navedenih manifestacija prouzrokuje dalje patološke procese.

Hronična hiperhemoliza ili skraćenje životnog veka eritrocita nastaje zbog nagomilavanja onih globinskih lanaca koji se sintetišu u normalnim količinama. Pa se unutar eritrocita stvaraju nakupine u vidu inkluzionih telašaca koje oštećuju ćelijsku membranu eritrocita i na taj način ih uništavaju.

Infektivna eritropoeza označava poremećaj u kome se novostvoreni eritrociti razore na mestu produkcije, tako da nikada i ne budu prisutni u cirkulaciji.

Hiperhemoliza i infektivna eritropoeza dalje dovode do ekstramedularne eritropoeze, hepatomegalije, splenomegalije i nekonjugovane bilirubinemije. U žučnoj kesi se nalazi žuč koja je prebogata konjugovanim bilirubinom koji je sklon kristalizaciji, odnosno stvaranju kamena u žuči.

Nažalost, postoje neke talasemije koje nisu podvrgnute intezivnoj terapiji i završavaju se letalno do kraja treće godine.

Učestale transfuzije krvi koje se primenjuju u lečenju nekih oblika mogu da povećaju količinu gvožđa u organizmu i to može da izazove hemohromatozu. Gvožđe će se prvenstveno istaložiti u jetri i stvoriće preduslove za nastanak ciroze jetre.

Dijagnoza

Pored smanjenog broja eritrocita u krvi, ključni pokazatelji koji se koriste u dijagnozi talasemija jesu elektroforeza hemoglobina ili tečna hromatografija visokih performansi.

Podela talasemija

U zavisnosti zbog kakvih i kojih genskih promena imate talasemiju razlikujemo brojne varijante bolesti. Tako na osnovu onog globinskog lanca koji se manje sintetiše razlikujemo dva oblika talasemije: alfa i beta talasemiju.

Alfa talasemija – Thalassaemia maior

Talasemija major se nasleđuje autozomno recesivno, nastaje zbog delecije gena za alfa lanac globinske komponente hemoglobina, sinteza alfa lanaca  je nedovoljna ili u potpunosti nedostaje, pa se ujedno smanjuje i količina adultnog hemoglobina (α2β2). U odraslih će iz tog razloga postojati patološki hemoglobin sa 4 identična beta lanca (oznaka β4), a kod novorođenčeta, umesto α2γ2 hemoglobina biće prisutan tetramer γ lanca, koji se još naziva Bartov hemoglobin (γ4).

Zahvaljujući molekularnoj biologiji i njenim tehnikama utvrđeno je da sintezu α lanca kodiraju četiri gena, a konačno ispoljavanje i težina talasemije će zavisiti od broja izgubljenih α gena koji se takođe mogu dokazati.

Osoba koja je nasledila 1 mutirani gen neće pokazivati simptome.

Osoba sa dva mutirana gena (alfa talasemija „triat“) ispoljava samo umerenu mikrocitozu i hipohromiju, bez manifestne hemolize ili anemije.

U slučaju delecije tri alfa gena, biće izražena relativno dobro kompezovana hemoliza, hipohromija i veliki broj target ćelija u perifernoj krvi.

Najteži oblik alfa talasemije, u kome nedostaju sva 4 gena za sintezu ALFA lanca je letalan. Njega nazivamo Bartov (Barth) generalizovani hidrops fetalis.

Beta talesemija – Thalassaemia intermedia

Beta talasemija nastaje zbog smanjene sinteze β lanaca globinskog dela hemoglobina. Ovaj oblik talasemije je najčešći u ljudskoj populaciji. Stepen ovog smanjenja varira od potpunog (β0) do veoma blagog (β+), a zavisi, kao i alfa talasemija, od broja nasleđenih mutiranih gena. Zbog neizmenjenih gena koji kodiraju količinu sinteze α lanca dolazi do nagomilavanja istih u vidu inkluzija unutar eritrocita. Ove inkluzije će vršiti permanentnu destabilizaciju eritrocitne membrane što će dalje prouzrokovati hroničnu hemolizu. Pored navedene kliničke manifestacije prisutna je i infektivna eritropoeza. Prve manifestacije možete prepoznati u drugoj godini života.

Zbog vrlo čestih transfuzija krvi, što se radi u cilju lečenja bolesnika, može doći do nagomilavanja gvožđa u jetri, što predstavlja najveći problem.

Koštana srž bolesnika će povećavati produkciju eritrocita, zbog generalnog smanjenja istih u krvi. To će dalje prouzrokovati slabljenje i lako pucanje kostiju.

Prisutna je i hiperkoagulabilnost krvi, koja dovodi do tromboembolijskih komplikacija, plućne hipertenzije i ponekad ulceracija na donjim ekstremitetima.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje