Smrt je jedna od karakteristika života, njegov je sastavni deo. Umiranje, iako je priordni proces, predstavlja događaj pun bola za porodicu i prijatelje umirućeg. Pred bolesnika koji je svestan da se bliži kraj njegovog života postavljaju se mnogobrojna pitanja, najviše o životu i smrti. Iako zdravsveno osoblje čini sve da se bolesniku produži ili sačuva život, u tome se često ne uspeva. Ni rodbina, ni osoblje koje je učestvovalo u lečenju bolesnika, ne treba na to da gledaju kao neuspeh. Što je kraj bolesnikovog života bliži, to su i posete bolesniku sve manje. Ako je svestan, bolesnik to vidi i teško mu je kada shvati da smanjivanje poseta ukazuje na njegov kraj, ali se miri sa onim što ga sasvim izvesno čeka. Rodbina i prijatelji međutim, nakon smrti bolesnika postaju ,,privremeni bolesnici" ispoljavajući osećanja patnje, tuge i razočarenja.