Shigella (Šigela) – Dizenterija

Shigella su Gran-negativni, strikno patogeni mikroorganizmi koji izazivaju bacilarnu dizenteriju. Genus Shigella spada u porodicu Enterobacteriaceae.

Podela

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Na osovu biohemijskih osobina i antigenske građe ovaj rod se deli u četiri podgrupe.

Sh. Dysenteriae (podgrupa A). Po biohemijskim osobina sve šigele iz ove podgrupe su laktoza negativne i manitol negativne. Nalazi se 12 serotipova. Svaki serotip ima poseban tipski specifičan antigen.

Sh. Flexneri (podgrupa B). Na osnovu tipski specifičnih antigena deli se u 6 serotipova, obeleženih arapskim brojevima. Postoje i grupno specifični antigeni koji su zajednički za neke serotipove, ali se na osnovu njih ovi dele na podtipove. U podgrupi B se nalaze i dva varijeteta x i y koji imaju samo grupno, a ne i tipski specifične antigene. Sh. flexneri 6 ima 3 biohemijska varijeteta na osnovu fermentacije dekstroze, manitola i dulcitola.

Sh. Boydii (podgrupa C). Pripadnici ove podgrupe su laktoza negativni i manitol pozitivni. Nalazi se 18 serotipova koji poseduju posebne, tipski specifične antigene.

Sh. Sonnei (podgrupa D). Ove šigele kasno fermentuju laktozu i manitol su pozitivne. U ovoj podgrupi nalazi se samo jedan serotip koji se javlja u dve faze ( I i II ).

Patogeneza bolesti

Invazivnost šigela u ćelije domaćina, intracelularna multiplikacija i intracelularno širenje su dominantni za virulentnost soja.

Svi sojevi šigela poseduju endotoksin koji se oslobađa umiranjem bakterijskih ćelija. Sh. dysenteriae tip 1 luči jak egzotoksin Shiga toxin, koji deluje kao enterotoksin i citotoksin. Proteinske je građe i sastavljen je od dve subjedinice, prva omogućava vezivanje i prodor druge toksične subjedinice u samu ćeliju. Efekat je sprečeno vezivanje aminoacyl transfer RNA i prestanak sinteze proteina. Ovaj toksin deluje i kao enterotoksin i izaziva dijareje, ali ima i efekat na CNS, te kao neurotoksin može dovesti do meningizma i kome.

Sh. flexneri i Sh. sonnei mogu da produkuju citotoksine koji imaju znatno slabiji efekat.

Šigele izazivaju oboljenje invazijom i umnožavanjem u epitelnim ćelijama debelog creva. Nakon što se zakače za epitelne ćelije, šigele prodiru unutra procesom endocitoze. Za razliku od salmonela, šigele vrlo brzo počinju slobodno da se razmnožavaju u citoplazmi epitelne ćelije – intracelularna multiplikacija. Potom prodiru u susedne enterocite zbog čega nastaje intercelularno širenje ovih bakterija sa nekrozom ćelije domaćina. Nastaju mikroulceracije u mukozi jer mali broj šigela dospeva do bazalne membrane i izaziva reaktivno zapaljenje, krvarenje, stvaranje pseudomembrana od fibrina, ćelijskog detritusa, leukocita, bakterija i dr. Dalje se formira granulaciono tkivo koje ispunjava ulceracije i dovodi do stvaranja ožiljka.

Šigeloza je lokalna inflamacija bez bakterijemije, pošto sve šigele koje dospeju u cirkulaciju bivaju odmah fagocitovane i lizirane u makrofagima.

Šiga toksin i Sh. dysenteriae tip 1 dovodi do prestanka sinteze proteina i oštećenja endotela, ali deluje i kao neurotoksin na CNS. Ima antigenska svojstva, te stimuliše stvaranje antitoksina.

Kako se prenosi?

Dizenterija je fekalno-oralna infekcija. Rezervoar je bolestan čovek, ređe kliconoša (kliconoštvo je obično kratkotrajno). Infektivna doza je vrlo mala – dovoljno je oko 100 bakterija da izazovu infekciju, te je relativno čest put prenosa kontaktom, naročito među decom. Izvor infekcije je feces obolelog, može se širiti putem zagađene vode i hrane, a značajnu ulogu u prenosu imaju i muve. Epidemije se brzo šire u sredinama sa niskim higijenskim standardom i lošim sanitarnim uslovima. Najosetljivija su deca uzrasta od 1 do 10 godina – česte su epidemije u kolektivima za retardiranu decu.

U našim krajevima dominiraju Sh. sonnei i Sh. fleneri, dok je Sh. dysenteriae česta u tropskim krajevima.

Simptomi

Klinička slika se karakteriše povišenom temperaturom i bolovima u donjem delu abdomena, tenezmima, lažnim pozivima na defekaciju, sluzavo-krvavim stolicama sa primesama gnoja. Ubrzo stolica gubi fekalne primese i liči na pirinčanu vodu ili „dizenterični ispljuvak“.

Otpornost bakterije

Šigele spadaju u bakterije osetljive na uslove van živog organizma, naročito na kiselu sredinu, te se preporučuje brza obrada bolesničkog materijala u laboratoriji ili korišćenje transportnih podloga.

Dijagnoza

Metoda izbora za dokazivanje bakterije je bakteriološka izolacija i identifikacija šigela iz bolesničkog materijala. Klinički zorak je stolica ili rektalni bris, retko povraćene mase. Stolica obavezno sadrži krv, gnoj i sluz.

Za precizna ispitivanja se koriste i metode fagotipizacije i kolicinotipizacije. Serološka dijagnoza nema značaja kod šigeloza.

Lečenje

U terapijske svrhe obavezno se primanjuje rehidratacija. Terapja antibioticima se mora sprovoditi prema antibiogramu zbog pojave rezistentnih sojeva na određene antimikrobne lekove. Primena antibiotika skraćuje vreme trajanja bolesti i smanjuje rizik od prenošenja šigela kontaktom.

Postoje različite vrste vakcina, u novije vreme one su produkti genskog inženjerstva. IgA antitela stimušu živi antenuisani sojevi dati per os.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

  1. Za seminarski rad imam Shigella dysenteriae, jedino sto sam mogla da pronadjem o njoj, a da je razlikuje od drugih Shigella, je da luci shiga toksin. Da li biste mogli da mi kazete nesto vise o ovoj bakteriji? Hvala ?

Napišite Vaš odgovor/pitanje