Pretreniranost

Pretreniranost je stanje organizma u kome dolazi do pada radne sposobnosti. Svrha treninga je podizanje opštih i specifičnih sposobnosti sportista do nivoa koje su genetski determinisane. Ali dostići maksimum nije ni malo jednostavni pa je stoga i slaganje treniga permanentna igra na oštrici noža. Nedovoljno izdozirano opterećenje će kroz duži vremenski period pokazati stagnaciju. Preveliko opterećenje će opet, sigurno trasiranje puta u pretrenirast. Trening se po pravilu plasira u vreme superkompenzacije kako bi postojao permanenti prirast radne sposobnosti, ali to nije nimalo lako postići. Pretreniranost u sportu, sa aspekta teorije stresa, znači istovremeno i iscrpljenje adapticione energije te ulazak u treću fazu stresa. To je dokaz pogrešno vođenog trenažnog procesa i poslednja loše postavljena karta u kuli od karata pred njeno haotično rušenje.

Postoji pet vrlo sličnih stanja koja mogu nastati kao posledica trenažnog procesa. To su:

  1. Zamor (Fatigue)
  2. Prekoračenje (Overreachig)
  3. Preopterećenje (Overstrain)
  4. Pretreniranost (Overtraining)
  5. Hronični umor (Chronic fatigue syndrom)

Zamor (Fatigue)

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Zamor je direktna posledica pojedinačnog treninga, reverzibilna je pojava i javlja se na kraju skoro svakog treninga.

Prekoračenje (Overreachig)

Prekoračenje je akutna forma pretreniranosti koji nastaje posle par trenažnih mikrociklusa i kraće traje. To je sasvim fiziološka pojava kod koje dolazi do smanjenja radne sposobnsti pod uticajem nekoliko intenzivnijih treninga. U krvi se može naći povećana koncentracija kreatinina kao posledica raspadanja visokoenergetskih fosfata (CP) ali i hormonalni disbalans. Prekoračenje je stoga normalno stanje koje se javlja u trenažnom procesu i koje ukazuje da je zadato opterećenje dovoljan stimulus za podizanje radne sposobnosti na viši nivo.

Preopterećenje (Overstrain)

Preopterećenje nastaje kao posledica jednog ili više ekcesivnih treninga. Tokom prropterećenja postoji fiziološki zamor i zamor centralnog nervnog sistema. Ta činjenica uzrokuje istovremeni hormonalni i nervni disbalans. Dolazi do smanjenja aktivnosti simpatikusa i povećanja uticaja parasimpatikusa. Po nekim nalazima to bi mogao biti blaži oblik pretreniranosti ili možda uvod u njega. Do pre neku deceniju ovaj oblik smanjenja radne sposobnosti se nije ni spominjao a ustvari jasno pokazuje da ne postoji definisan momenat kada se pretreniranost pojavljuje. Pretreniranost obično prethodi preopterećenje ali svakako ako se na vreme uoči, ne mora preći u pretreniranost. Stoga se preopterećenje s pravom može smatrati kao to granično područje između fiziološkog i patološkog stanja.

Pretreniranost (Overtraining)

Pretreniranost je stanje organizma gde se ispoljavaju mnogi simptomi organske i funkcionalne prirode. Tu postoji kumulirano negativno dejstvo treninga i tretiranje ovog stanja je duže i komplikovanje od svih prethodnih. Ulazak u pretreniranost je po pravilu multiuzročan ili još bolje rečeno posledica je interakcije više faktora. Osnovni razlozi za pretreniranost mogu biti: greške u vođenju treninga, stil života sportiste (alkohol, kafa, pušenje, neispravnost, ishrana, uslovi života), psihička tenzija (frustracije, emocije, odgovornost), socijalno okruženje ili pak pogoršano zdravstveno stanje.

Dijagnostikovati pretreniranost nije lako, a posebno je teško prepoznati prve znake, kako bi se moglo pravovremeno intervenisati. Kada se javi tahikardija, bezvoljnost, pojačana potrošnja kiseonika na submaksimalnim opterećenjima (smanjenje efikasnosti), nesanica, apatija, povećano izlučivanje uree u mokraći i drastičan pad sportskog rezultata, znači da nema više nikakve dileme o ulasku sportiste u pretreniranost. U opštoj simptomatologiji, postoje prvo subjektivni znaci koji se ne moraju prepoznati ali se odmah zatim javljaju i objektivni pokazatelji koje ne opravdavaju trenera ako ih ne registruje.

Laboratorijski nalazi pokazuju da nadbubrežna žlezda više ne odgovara čak ni na povećano lučenje ACTH što se dešava već u ranoj fazi pretreniranosti. Smatra se da osnovni „krivac“ pretreniranosti leži u nesposobnosti hipotalamusa da adekvatno odgovri na pojačano delovanje stresora. Čini se da uspostavljena pozitivna povratna sprega koja se uvek javlja na početku stresa, ne prelazi kao obično u negativnu povratnu spregu koja će blokirati dalje lučenje hormona. Uspostavljanjem negativne sprege se ustvari daje zaokružen ali i dovoljan odgovor na stres, a žlezde „čuvaju“ za ponovljni atak. Međutim, održavanjem pozitivne povratne sprege kroz duži vremenski period može dovesti do definitivnog iscrpljivanja žlezda. Stanje pretreniranosti od sportiste do sportiste može biti različito kako po neposrednim uzorcima tako i po ispoljenoj simptomatologiji. Na bazi prethodno iznetog istraživači nude više vrsta ovog stanja.

U osnovi pretreniranost je istovremeno i disbalans u radz vegetativnog nervnog sistema, pa tako postoji i podela na dva osnovna vida: simpatički i parasimpatički, sa različitom, vrlo često suprotnom simptomatologijom. Simpatički vid pretreniranosti je češći i javlja se kod sportista sa kraćim sportskim stažom. Parasimpatički vid se može naći kod sportista sa dužim stažem i osnovna simptomatologija će odgovarati efektima vagusa.

Do danas još nema jedinstvenog stava šta je osnovni zrok pretreniranosti. Tako neki autori smatraju da je to disbalans vegetativnog nervnog sistema, neki za pretreniranost okrivljuju pad imunološkog sistema što bi se moglo objasniti preko stresnog trijasa, dok neki autori težište stavljaju na pražnjenje depoa glikogena. Nameće se zaključak da uzrok pretreniranosti nije jedinstven i jednostavan, pa stoga raženje jednog uzroka neće dati zadovoljavajući rezultat. Verovatno je pretreniranost interakcija više i to ne smao fizičkih faktora, a propratne pojave su samo logična posledica tog stanja. Postoje dokazi, da ako se nešto ne preduzme i spreči, psihičko zasićenje trenažnim procesom, put u pretreniranost je potpuno otvoren.

Tretman pretreniranosti će prvenstveno zavisiti od momenta kada se to stanje uočilo. Što se stanje predijagnostikuje, mada je uvek bolje prevenirati, to će i tretman biti kraći. Pauza podrazumeva „lako“ vežbanje uz eventualno neke dodatne mere bržeg oporavka u trajanju od nekoliko nedelja. Kada simptomatologije iščezne može se početi sa treningom.

Poznato je da poboljšanje sportskog rezultata nije moguće ostvariti na osnovu pojačanog treninga jer je sav prostor za njegovo povećanje davno iscrpljen. Danas se osnovna bitka vodi za što kvalitetniji oporavak. Sportistu treba oporaviti što je brže moguće kako bi sledeći trening imao željeni efekat. Nedovoljan oporavak je loša osnova za sledeći trening i eto prvog okidača za početak razvoja pretreniranosti. Zato trenažni proces nije samo posao trenera. Mesto u tom procesu ima čitav tim stručnjaka različitog profila koji bi pomogli ranom otkrivanju ove pojave, a time i bili korak ispred nje. Za sada od toga nema bolje strategije.

Hronični umor (Chronic fatigue syndrom)

Hronični umor je sindrom koji je postao izuzetno aktuelan poslednjih godina. Može se javiti kod sportista, ali neretko i kod nesportista gde kod težih slučajeva krajnji rezultat može biti smrt. Dugo je u sportu svrstavan u klasičan oblik pretreniranosti ali se danas uglavnom pravi razlika između ova dva stanja. Hronični umor je pojava koja je najvećim delom uslovljena zamorom CNSa i traje po nekim minimum šest meseci. Hronični umor se ispoljava mišićnom slabošću i bolovima u mišiću, anksioznošću, depresijom i čestim virusnim infekcijama. Postoji više teorija o nastanku hroničnog umora, a jedan od mogućih je njegovo virusno poreklo. Najčešće se govori o infekciji koksaki virusom, ali sve to nije do kraja i dokazano. Većina doktora je sklona, ne opovrgavajući prethodno, da uzrok ovome traži u njegovoj multiploj genezi. Fizička radna sposobnost je najčešće očuvana ili tek neznatno smanjena što automatski isključuje neaktivnost i odmor kao uspešnu terapiju. Prema tome prevazilaženje i tretman ovog stanja će biti drugačije nego što je tretiranje pretreniranosti. Tu se pre svega misli na sportsku aktivnost uz istovremenu psihološku podršku razvoja pozitivne energije.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje