Pražnjenje i punjenje glikogena

Superkompezacija (premašivanje) glikogena

Superkomenzacija glikogena je postupak koji se primenjuje u sportu i evidentno može poboljšati sportski rezultat. Nije zabranjen ali i nije sasvim bez zamki koje mogu dovesti do suprotnih efekata. Suština sprovođenja superkompenzacije glikogena je postupak sa kojim se neposredno pred veliko takmičenje, depo glikogena u mišićima i jetri značajno poveća u odnosu na količinu koja je bila pre sporovođenja postupka. I sam trenažni proces će povećati količinu deponovanog glikogena za nekih 20-30%. Postupkom superkompenzacije se i ova količina još oiveća. Postupak premašivanja se počinje izvoditi na oko sedam dana (period tajperinga) pred najvažnije takmičenje u sezoni i sastoji se iz dve faze:

Pražnjenje depoa glikogena se ostvaruje na dva načina. Sportista se optereti na treningu a u oporavku se namerno smanjuje unos ugljenih hidrata. Depoi glikogena u mišićima će se u roku od dva dana smanjiti jer neće uspeti njihova obnova u periodu oporavka.

Na dva dana pred takmičenje počinje punjenje depoa glikogena svesnim unosom veće količine brzo i sporo resorbujućih ugljenih hidrata. Depo glikogena će dostići vrednosti koje su veće nego na početku sprovođenja superkompenzacije. Pravog biohemijskog odgovora nema za ovu pojavu. Pretpostavlja se da je u toku pražnjenja depoa došlo do veće produkcije enzima koji stvaraju glikogena kako bi se možda na taj način nadomestio nedostatak šećera. Kada je šećera bilo dovoljno (faza punjenja), veća količina enzima je produkovala veću količinu glikogena. Klasična reakcija po principu klatna koje je izvučeno iz ravnotežnog položaja pa potom pušteno.

Dobro urađena superkompenzacija glikogena stvara više gorivog materijala i time poboljšava sportski rezultat, naročito kod sportova tipa izdržljivosti što su pokazale i mnoge studije. Međutim, da li to treba raditi možda za svako tamičenje? Odgovor je ne jer se tu ipak malo „igramo“ sa biohemijskim procesima i usput postoje mogućnosti da se u postupku pogreši. Jedan od zamki je da tamičenje naiđe u procesu ispražnjenih depoa što će smanjiti sportski rezultat. Veće pražnjenje depoa može dovesti do pada otpornosti organizma i neke infekcije. Veća hipoglikemija može izazvati masnovniju glikoneogenezu gde dolazi do razaranja sopstvenih belančevina mišićne ćelije. Moguće je i u toku punjenja depoa zbog veće količine šećera u digestivnom traktu izazvati proliv (dijareju). Poznato je da svaki gram glikogena za sobom nosi približno 3 grama vode što sumarno vodi povećanju telesne mase sportiste. Diskutabilno je da li povećanje telesne mase ima i svoje negativne efekte ali to verovatno nije tačno. Vezana voda se po raspadanju glikogena odmah oslobađa i učestvuje u procesima termoregulacije i smanjenja dehidratacije izazvane fizičkim opterećenjem.

Superkompenzacija glikogena se ne radi kod sprintera i sportova tipa snage. Neće se raditi i u borilačkim sportovima gde postoje težinske kategorije jer se moeže desiti da se tim postupkom bokser ubaci u kategoriju više, a tamo biju mnogo jače. Superkompezacija glikogena se radi najviše u sportovima tipa izdržljivosti (aerobni) i ne više od jednom, do dva puta u toku jedne godine. Ceo postupak se formira individualno na baz prethodnih iskustva, dok se ne nađe najbolji protokol.

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje