Kao i kod prethodnih hromoproteida, tako je i kod ovih prostetična grupa protoporfirin sa trovalentnim gvožđem. Rastvorljivi su u vodi i po tome se razlikuju od citohroma koji, po pravilu, nisu takvi.
Dva su proteina u ovoj grupi : peroksidaza i katalaza. Razlikuju se međusobno kako po apsorpcionom spektru i molekulskoj težini, tako i po načinu delovanja.
Molekulska težina peroksidaze je oko 44 000, a katalaze mnogo veća oko 250 000. Prva u svojoj molekuli sarži jednu molekulu prostetične grupe te na jedan grammol dolazi jedan gramatom gvožđa. Druga, katalaza, sadrži četiri gramatoma gvožđa na jedan grammol belančevine, slično hemoglobinu.
Gvožđe je u ovim belančevinama trovalentno. U peroksidazama takvo ostaje, a u katalazama ono, verovatno u toku reakcije, prelazi iz dvovalentnog u trovalentno, i obrnuto.
Peroksidaze i katalaze su enzimi koji katalizuju dekompoziciju, redukciju, vodonik peroksida (H2O2), te im je supstrat delovanja sam H2O2. Kao donora vodonika koriste bilo vodonik-superoksid, bilo neku pogodnu organsku supstancu, kao što je askorbinska kiselina (A). U tome se baš međusobno i razlikuju peroksidaza i katalaza. Prva ne može u tu svrhu da koristi vodonik-superoksid, te bi sama reakcije bila sledeća:
Peroksidaza AH2 + H2O2 —> A + 2 H2O
Katalaza može kao donora vodonika da koristi i sam vodonik-hiperoksid prema obrascu:
Katalaza H2O2 + H2O2 —> 2 H2O + O2
Ovi hromoproteidi su rasprostranjeni i u biljnom i u životinjskom svetu, prvi uglavnom u biljnom, a drugi u životinjskom.