Produzi zivot Logo Budi zdrav, produži život.

Lekovi za akutni bol (+nefarmakološko lečenje)

Akutni bol predstavlja protektivan mehanizam i simptom, koji ima upozoravajući, pozitivan smisao posle traume, operacije ili u sklopu akutne bolesti. Međunarodna asocijacija za izučavanje bola (International Association for the Study of Pain, LASP), prihvatila je definiciju bola: Bol je neprijatno senzorno i emocionalno iskustvo u vezi sa aktuelnom ili mogućom traumom tkiva ili je opisano rečima koje odgovaraju takvoj traumi. Imajući u vidu da je bol subjektivan fenomen, koji uključuje senzornu i emocionalnu dimenziju, iskaz pacijenta o odoživljaju bola je vrlo bitan za njegovu procenu i adekvatno otklanjanje. Pravo na otklanjanje bola jednako imaju stariji, deca i drugi bolesnici sa teškoćama u komunikaciji i saopštavanju svog bola. Akutni bol (postoperativni, posttraumatski) kratkog je trajanja, izazvan je poznatim uzročnikom, a njegova jačina se tokom vremena smanjuje. Neadekvatno otklanjanje akutnog bola može imati rane i kasne posledice i komplikacije: autonomne, endokrino-metaboličke, imunološke sa usporavanjem procesa ozdravljenja, porastom morbiditeta, produženom hospitalizacijom, kao i progresijom akutnog u hronični bol.

I pored povećanog znanja o neurofiziološkim mehanizmima bola, farmakološkog i tehnološkog napretka, akutni bol je još uvek potcenjen, nedovoljno tretiran i visokoprevalentan. Svetske statistike pokazuju da više od 40% pacijenata posle traume i operacije pati zbog akutnog bola umereno jakog i jakog inteziteta.

Patofiziologija akutnog bola

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Akutni bol predstavlja odgovor na akutnu tkivnu traumu i efektima, koji prevazilaze nervni sistem, deluje i na druge sisteme, povećavajući kompleksan stresni odgovor na traumu ili operaciju. Tkivnu traumu prati oštećenje ćelija, što dovodi do oslobađanja brojnih inflamatornih medijatora: H+ i K+, bradikinina, histamina, serotonina, citokina, kao i oslobađanje fosfolipida iz zida ćelijske membrane, aktivacija puta arahidonske kiseline i produkcija prostaglandina, prostaciklina, tromboksana, leukotrijena. Ovi inflamatorni medijatori stimulišu periferne nociceptore (nervni završeci mijelinskih A-beta i nemijelinskih C-vlakana). Njihova aktivacija dovodi do oslobađanja supstance P (SP) i drugih peptida: CGRP (Calcitonin-Gene-Related-Peptide), NGF (Nerve-Growth Factor), NKA (neurokinin) i NO (azotni oksid), koji zajednički doprinose procesu inflamacije. Aktivnost nervnog i imunosistema dovodi do reakcije mastocita (degranulacija sa oslobađanjem histamina), makrofaga, limfocita, koji u reakciji sa medijatorima inflamacije oslobođenih iz C-vlakana, stvaraju senzitizirajuću ,,supu“ proalgezičkih medijatora. Ove supstance izazivaju vazodilataciju, ekstravazaciju proteina plazme, edem, dalju aktivaciju nociceptora i oslobađanje hemijskih medijatora. Svi zajedno, sinergistički konvertuju nociceptore visokog praga u nociceptore niskog praga (smanjen prag aktivacije). Uz to, simpatički nervni završeci doprinose senzitizaciji nociceptora oslobađanjem noradrenalina. Periferna senzitizacija podrazumeva da nociceptori postaju osetljivi, povećavaju jačinu odgovora na bolne draži i ispoljavaju spontanu aktivnost. Kao posledica, nastaje primarna hiperalgezija u regionu oštećene kože. Centralna senzitizacija je indirektna posledica tkivne traume i inflamacije, jer ponavlja aktivacija C-nociceptora postepeno povećava frekvenciju aktivacije neurona zadnjih rogova kičmene moždine (ZRKM) i dovodi do fenemona vihora (wind-up fenomen), koji predstavlja fiziološki triger za centralnu senzitizaciju. POvećano oslobađanje supstance P iz aferentnih nervnih vlakana, oslobađanje EAK (ekscitatornih aminokiselina: glutamata i aspartata) aktivaraju AMPA i NMDA receptore na postsinaptičkoj membrani neurona ZRKM i dovode do progresivne ćelijske depolarizacije i još većeg oslobađanja glutamata i aktivacije NMDA receptora. Aktivacija NMDA receptora ima ključnu ulogu u nastanku centralne senzitizacije. Aktivacija NMDA receptora odgovorna je za ulazak Ca++ u postsinaptičke neurone ZRKM i povećanu ekscitaciju neurona. Kao posledica centralne senzitizacije, nastaju sekundarna hiperalgezija i alodinija, proširenje bola u neoštećena tkiva (preneseni bol) i perzistentan bol. Perzistentan bol sa nekontrolisanim oslobađanjem medijatora, uvećava neuroendokrini odgovor i doprinosi poremećajima respiratorne i kardiovaskularne funkcije (tahikardija, aritmija). Aktivacija hipotalmo-hipofizne osovine pojačava aktivnost adrenalnih glikokortikoida i dovodi do hiperglikemije, povećanog katabolizma proteina, imunosupreisje, infekcije i rizika od nastanka disfunkcije organskih sistema. Teško je razdvojiti uticaj same traume ili operacije od uticaja akutnog bola zbog traume ili operacije na stres, ali je sigunro da balansirana i indivicualno skrojena analgezija, smanjuje odgovor organizma na stres.

Procena i lečenje akutnog bola

Imajući u vidu kompleksnost akutnog bola i njegove štetne efekte, otklanjanje bola ima cilj da olakša ne samo fizički bol, već da poboljša psihološku dimenziju bola, funkcionalnost, ubrzava rehabilitaciju, smanji morbiditet i skrati vreme hospitalizacije.

Za neadekvatno lečenje i oligoanalgeziju postoje brojni razlozi: bol je niskog prioriteta u zdravstvenom sistemu, nedovoljni nivoi znanja i veština zdravstvenih radnika (lekari, medicinske sestre), prisutne zablude i strahovi od maskiranja znakova i simptoma bolesti i povreda organa (naročito abdominalnih), strah od hemodinamičkih i respiratornih neželjenih efekata, opiofobija.

Kako je bol subjektivan fenomen, subjektivna procena bola je zlatni standard. Da bi se usmerila pažnja zdravstvenih radnika i osigurala važnost procene, beleženja i dokumentovanja bola, novi standardi ističu da je bol peti vitalni znak. Upotrebom skala bola određuje se nivo jačine bola: vizuelna analogna skala, verbalna ili numerička 0-10 skala (0 = nema bola, 10 = najgori mogući bol). Procena jačine bola treba da prethodi lečenju (lestvica jačine bola: 1-3 blag bol; 4-6, umereno jak bol; 7-10, jak bol) i izboru analgetina na trostepenoj analgetičkoj lestvici. Kod traumatizovanih, bol treba da bude procenjivan i tretiran kao rani prioritet. Posle ABC zbrinjavanja (Airway, Breathing, Circulation), dalje zbrinjavanje podrazumeva i primenu protokola analgezije. Procena bola kod traumatizovanih može biti otežana jer su pacijenti često intubirani, paralizovani i nesposobni za komunikaciju. Lečenje akutnog bola posle traume ne treba da kasni čekajući dijagnozu. Akutni bol kod traumatizovane dece može biti otežan jer je otežana procena bola, teže je uspostavljanje i.v. linije, a prisustvo straha od preterane analgezije i neželjenih efekata ogrnaičavaju primenu opioida. Kod dece, koja nisu sposobna da verbalizuju (uzrast, kognitivno oštećenje, emocionalna potresenost), tj. kada subjektivna procena bola nije moguća, primenjuju se bihevioralne skale za procenu (cheops, cries, flacc). Potrebno je dodati da se iznad uzrasta novorođenčeta, farmakokinetika i farmakodinamika analgetičkih lekova ne razlikuje značajno od one kod odraslih. Pedijatrijska analgezija je ćesto ograničena zabludama: ,,Deca (prvenstveno, novorođenčad i odojčad) ne osećaju bol ili ga ne osećaju na način kao odrasli“; ,,Ako i osećaju bol, deca ga bolje podnose od odraslih“; ,,Deca nisu u mogućnosti da adekvatno saopšte svoj bol“.

Farmakološko lečenje akutnog bola

Farmakološko lečenje je osnovna strategija u lečenju akutnog bola. Analgetičke potrebe kod traumatizovanih mogu biti smanjene primenom jednostavnih metoda: dobra komunikacijai atmosfera poverenja i kooperacije, hlađenje opekotina, hlađenje skeletno-mišićnih povreda, elevacija i imobilizacija povređenog ekstremiteta. Sedacija traumatizovanih ordinira se tek nakon postignute adekvatne analgezije.

Peroralni (p.o.) put analgezije (paracetamol, tramadol) posle traume i operacije najčešće je nemoguć, a može se koristiti kod pacijenata sa manjom traumom i bola blagog ili umereno jakog inteziteta i kada peroralni put nije kompromitovan. Zlatni standard je i.v. put jer je efikasan i direktan, lek se može titrirati i davati intermitentno ili kontinuirano. Transnazalni (t.n.) put (opioidi, ketamin, midazolam) alternativa je i naročito podesan kod dece, ukoliko regija nije traumatizovana. Endotrahealni (e.t.) put se ređe koristi i samo za pojedine lekove (nalokson). Rektalni (p.r.) put (paracetamol, NSAIL, benzodijazepini) najčešći je kod pedijatrijskih pacijenata. Intramuskularni (i.m.) put, osim u slučaju nekooperativnog, agresivnog pacijenta, ne preporučuje se jer je brzina apsorpcije nepredvidiva.

Trostepena analgetička lestvica je osnovna alatka koja pomaže u medikamentnom lečenju akutnog bola i podrazumeva upotrebu neopioidnih analgetika (paracetamol i nesteroidni antiinflamatorni lekovi), opioidnih analgetika, koanalgetika (adjuvantni analgetici).

Neopioidni analgetici

Paracetamol (acetaminifen) analgetik je prve stepenice i indikovan kod izvesnih tipova manje traume (somatski bol koštano-zglobnog, mišićnog porekla). Paracetamol preko centralnih mehanizama selektivno inhibiše sintezu prostaglandina (moguće inhibicijom COX-3 u centralnom nervnom sistemu) i ispoljava analgetičko i antipiretičko dejstvo. Iako nema antiinflamatorno dejstvo, predstavlja dobru alternativu nesteroidno antiinflamatornim lekovima za otklanjanje akutnog bola kod starijih zbog njihovih komorbiditeta. Ordinira se p.o. svakih 6h u maksimalnoj dozi 4-6g/24h (20mg/kg). Kod starijih i osoba sa poremećajem funkcije jetre, maksimalna p.o. dnevna doza je 2g/24h. Brz efekat se postiže i.v. infuzijom od 1-2g u udarnoj dozi tokom 15minuta, ili PR putem u udarnoj pojedinačnoj dozi (40mg/kg) da bi se postigla ciljana koncetracija u plazmi.

Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) analgetici su prve stepenice, a deluju antiinflamatorno, antipiretički i inhibitorno na agregaciju trombocita. Mehanizam dejstva NSAIL zasnovan je na inhibiciji COX-1 i COX-2 enzima koji kontrolišu sintezu prostaglandina. NSAIL su raspoloživi u brojnim formulacijama za p.o., p.r., i.v., p.m., t.d. i topičku aplikaciju. Diklofenak p.o. 400-1200mg/24h svakih 8 ili 12 h, parenteralno 150mg/24h svakih 12h, PR 50-100mg/24h svakih 12h. Na nekim tržištima, dostupan je u obliku flastera za t.d. aplikaciju. Ketorolak se koristi parenteralno u dozi 60-90mg/24h svakih 8-12h ne duže od 5 dana, p.o. 40mg/24h svakih 8-12h ne duže od 7 dana. Efikasnost NSAIL može se povećati dodavanjem slabog opioidnog analgetika (tramadola). Trauma, stresni odgovor na traumu ili operaciju, hemodinamiči poremećaji i NSAIL zajendo, mogu ispoljiti gastrointestinalne i bubrežne neželjene efekte. NSAIL su kontraindikovani kod pacijenata sa hroničnim kardijalnim bolestima, znacima akutne kardiovaskularne nestabilnosti, krvnog gubitka, renalnih bolesti, astme, akutnog aktivnog krvarenja i kod upotrebe antikoagulanata.

Opioidni analgetici

Kod akutnog bola, smatraju se prvom analgetičkom linijom za lečenje umereno jakog i jakog bola.

Tramadol je slab opioidni agonista i neopioidni analgetik (inhibicija preuzimanja serotonina i noradrenalina u descedentnim inhibitornim putevima za bol). Indikovan je kod akutnog bola nociceptivnog i nenociceptivnog porekla. Efikasnost tramadola se povećava u kombinaciji sa paracetamolom ili NSAIL. Tramadol se daje p.o., p.r. i parenteralno (i.v., s.c.) u pojedinačnim dozama 50-100mg svakih 4-6h. Maksimalna analgetička doza je 400 mg/24h. Tramadol u i.v. dozi 50-150mg odgovara morfinu u dozi 5-15mg.

Lekovi za akutni bol (+nefarmakološko lečenje)

Foto: https://today.uconn.edu/2017/11/uconn-health-host-pain-symposium-nov-30/

Morfin je zlatni standard u lečenju umereno jakog i jakog akutnog bola. Put za davanje morfina može biti p.o. (kapi, rastvor, sirup) u obliku kratkodelujućeg morfina sa brzim otpuštanjem (IR), koji se daje svaka 4h. Za brzo postizanje efekta, kada bolesnik ima jak bol (torakalna trauma), morfin se može upotrebiti s.c. ili i.v. Morfin i.v. u dozi od 20mg diluira se u 0,9% NaCl (1 ml = 2 mg), te se bolus doza od 0,1 mg/kg ordinira i.v. polako. Jačina bola se procenjuje na 10 minuta i po potrebi dodaje 1-2 mg do zadovoljavajuće analgezije. Morfin i drugi jaki opioidi mogu se davati intravenski metodom PCA (Patient Cotrolled Analgesia). Kontraindikacije za i.v. PCCA primenu morfina: nekooperativan pacijent, fizički nesposoban (povrede ruku), pacijent bez uspostavljenog intravenskog puta. Spinalno/epiduralno dat morfin u manjim dozama sa/bez lokalnog anestetika, obezbeđuje efikasnu i sigurnu analgeziju (torakalna trauma ili operacija). Kontraindikacije: nekooperativan pacijent, opasnost od krvarenja, nestabilan arterijski krvni pritisak. Peroralnom morfinu od 10mg, ekvianalgetičke doze morfina su: i.m. i s.c. od 5mg, i.v. od 3,3mg, epiduralno od 1 mg i spinalno od 0,1mg. U kombinaciji sa lokalnim anestetikom, morfin je moguće dati lokalnom infiltracijom u operativnu ranu i intraartikularno. Respiratorna depresija kao neželjeni efekat retko nastaje jer se na ovaj efekat brzo razvija tolerancija, a bol se suprostavlja depresornom efektu opioida na disanje. U slučaju potrebe, nalokson antagonizuje respiratornu depresiju, ali pritom i analgeziju. Sadržaj ampule naloksnona od 0,4mg/ml diluira se u fiziološkom rastvoru 1:10 i inicijalna doza od 0,2mg ordinira se i.v. Posle 3 minuta, mogu se dodavati doze od 0,1mg titrirano do željenog efekta. Kod već prisutne pareze creva, opioidi mogu biti odgovorni za nastanak akutne pseudoopstrukcije kolona (Ogilvie sindrom), koji predstavlja potencijalno opasnu komplikaciju.

Fentanil je sintetski jak opioidni analgetik, oko 50 puta jači od morfina. Fentanil ima kratak poluživot, minimalan efekat na hemodinamičke parametre. U lečenju akutnog bola fentanil transdermalni (TD) flaster ne daje se jer analgetičko dejstvo TD fentanila nastupa tek posle 10 – 12h. Transmukozalni fentanil je ,,lizalica“, koja služi za otklanjanje akutnog bola jer ima brz početak dejstva. U zbrinjavanju bola kod traumatizovanih, prihvatljivo je titrirano i.v. davanje fentanila. Intravenski dat fentanil kontraindikovan je kod konfuznih pacijenata sa GCS<9, opstrukcije vazdušnog puta ili respiratorne insuficijencije, hipotenzije (<90mmHg). Neophodni su brižljiv monitoring arterijskog krvnog pritiska, srčane frekvencije, pulsne oksimetrije, neurološki monitoring, procena bola i praćenje neželjenih efekata.

Koanalgetici

Antidepresivni lekovi

U lečenju akutnog bola retko su indikovani. Peroralni način davanja ograničava koanalgetičku upotrebu antidepresiva kod akutnog bola. Neželjeni efekti (sedacija, suvoća usta, pareza creva i kardiovaskularni efekti), dodatno su terapijsko ograničenje.

Antikonvulzivni lekovi

Pored osnovnog farmakološkog dejstva, ovi lekovi ispoljavaju analgetički i anksiolitički efekta. Indikovani su u lečenju hroničnog neuropatskog bola, a postoje podaci i onjihovoj upotrebi u lečenju akutnog neuropatskog bola (povrede nerava) i prevenciji nastanka hroničnog bola.

Gabapentin i pregabalin

Postoje dokazi da perioperativno dati gabapentin i pregabalin deluju antihiperalgezički i smanjuju akutni postoperativni bol i potrebu za opioidima i korisni u prevenciji nastanka hroničnog neuropatskog bola. Kombinacija sa koksibima daje efikasniju analgeziju, a sa opioidima pojačavaju opioidnu analgeziju i smanjuju toleranciju na opioide. Neželjeni efekti su sedacija, pospanost, vrtoglavica, mučnina.

Lokalni anestetici

Kratkodelujući i dugodelujući lokalni anestetici (LA) izazivaju reverzibilnu blokadu natrijumovih kanala u nervnim ćelijama i hiperpolarizacijom ćelijske membrane sprečavaju transmisiju bolnih impulsa. Lokalni anestetici za lokalnu primenu apliciraju se direktno na kožu bolnog mesta kao flasteri (5% lidokain) i mogu kontrolisati akutni bol (superficijelne opekotine) ili kao gel i aerosol na sluzokože. EMLA je eutektička mešavina lokalnih anestetika (25mg prilokaina i 25mg lidokaina), a postavlja se kao flaster na kožu mesta gde će se izdvoditi bolna perkutana procedura (potrebno 30-60 minuta do ispoljavanja efekta). Poznato je da i.v. lidokain otklanja neuropatski bol, a ima i preventivni efekat na postoperativni bol. Infiltraciona analgezija podrazumeva infiltraciju rane lokalnim anestetikom.

Antagonisti NMDA receptora (ketamin), koji se za analgeziju u subanestetičkim dozama može koristiti i.v., i.m., p.o. i s.c. kod odraslih i dece. U prevenciji i lečenju akutnog bola nakon traume, održava kardiorespiratornu stabilnost, deluje amnestički i smanjuje potrebu za opioidima. Za otklanjanje bola kod manjih proceduralnih intervencija posle traume (debridmani, previjanje opekotina) korisna je 50 : 50 mešavina propofola i ketamina (ketofol). Pored propofola, benzodijazepini i opioidi su bezbedni u kombinaciji sa ketaminom. Benzodijazepini (midazolam) mogu da prethode analgeziji sa ketaminom jer smanjuje ekscitaciju i halucinacije. Kontraindikacije za ketamin su: hipertenzija, kraniocerebralne povrede, psihijatrijski poremećaji, skorašnji infarkt miokarda.

Entonox

Predstavlja 50:50 mešavinu kiseonika i azotnog oksidula. Obezbeđuje sigurnu i efikasnu analgeziju bez gubitka svesti. Zahteva budnog i kooperativnog pacijenta jer njegova primena predstavlja u stvari vid PCA pomoću maske. Koristan je kod umereno bolnih procedura, a može se koristiti i u prehospitalnim uslovima. Analgetički i anksiolitički efekti nastupaju oko 20 sekundi posle inhalacije. Neželjeni efekti su: mučnina i rizik od regurgitacije s obzirom na potencijalno pun stomak kod traumatizovanih. Kontraindikacije: promenjeno menstalno stanje, crevna opstrukcija, pneumotoraks, povrede glave, hronična opstruktivna plućna bolest, dekompresiona bolest, vazdušna embolija.

Benzodijazepini

Midazolam (kratkodelujući) i dijazepam (dugodelujući), nemaju analgetičke efekte, ali sedacija, anskioliza i mišićna relaksacija, naročito kod traumatizovanih, povoljni su efekti. Daju se posle ordinirane analgezije. Upotrebljavaju se i za proceduralnu sedaciju, pri čemu je očuvana spontana ventrilacija i kardiovaskularna stabilnost. Putevi davanja su: i.v., p.o., p.r., t.n., sublingvalni. Iako je kratkog trajanja, midazolam ima aktivne metabolite i može se akumulirati. Kod odraslih, bolus doza je 2mg i.v. Posle 3 minuta dodaje se doza od 1mg, koja se dalje može dodavati svakih 3 minuta. Intravenska doza za dijazepam je 0,1 mg/kg. Starijima se ordinira polovina doze.

Regionalna analgezija

Kontinuirana centralna neuroaksijalna blokada

Sprovodi se najčešće kao kontinuirana epiduralna analgezija pomoću epiduralnog katetera kao vid postoperativne analgezije sa LA dugog dejstva sa opioidima ili bez njih (operacije abdominalne aorte, torakalne operaicje i oprtopetske operacije na donjim ekstremitetima). Tehnika ove analgezije može biti sprovedena i pod kotnrolom pacijenta (Patient Controlled Epidural Analgesia), što dovodi do najvećeg zadovoljstva pacijenta i upotrebe najmanjih doza lekova. Smatra se da je opioidna analgezija kod torakalne traume, ordinirana epiduralno, efikasnija i bezbednija nego intravenska.

Kontinuirana blokada perifernih živaca

Ove blokade osiguravaju selektivnu i dobru postoperativnu analgeziju sa smanjenom potrebom za sistemskim analgeticima. Ovim blokadama se mogu izbeći neželjeni efekti povezani sa centralnim neuroaksijalnim blokovima (hipotenzija, parapareza, epiduralni hematom i slično), a postoje dokazi da su perifeni nervni blokovi jednako efikasni kao i peiduralna analgezija. Lokalni anestetici sa opioidima ili bez njih (morfin, fentanil), pored epiduralnog puta, interpleuralno ili preko interkostalnih nervnih blokova, optimizuju analgeziju pri hospitalnom zbrinjavanju akutnog bola posle torakalne traume.

Nefarmakološko lečenje

U sklopu koncepta multimodalne analgezije, za uspešno lečenje akutnog bola posle traume i operacije neophodno je da farmakološke pristupe prati i nefarmakološka podrška: fizioterapijske metoda, kao i metode kognitivno bihevioralne terapije (CBT) sa ciljem efikasnijeg i bezbednije otklanjanja akutnog bola, minimizacije neželjenih efekata, anksiolize, smanjenja stresa i olakšane rehabilitacije, ovih pacijenata. Najčešće se primenjuju metode ,,zatvaranja vrata“ dorzalnih rogova kičmene moždine – TENS, akupunktura. Iako nefarmakoliški pristupi još uvek imaju ograničenu praktičnu primenu,neka ispitivanja dokazuju da se upotrebom metoda elektroterapije smanjuju ne samo subjektivni doživljaj bola, već se smanjuje i nivo bioloških markera za obl, proinflamatornih citokina, a povećava nivo endorfina u krvi.

Multimodalna analgezija

Multimodalna analgezija se zasniva na istom konceptu, koji se upotrebljava u anesteziji i lečenju hroničnog bola. Fenomen akutnog bola posle traume ili operacije je kompleksan i multifaktorski, te je i njegovo lečenje kompleksno, a odnos između koristi i rizika može se poboljšati upotrebom dva ili više analgetičkih sredstava i metoda. Ovaj pristuop ima cilj da optimizira analgeziju, a minimizira neželjene efekte. Analgezija postignuta sa više sredstava i metoda, aditivnim i potencirajućim sinergizmom obezbeđuje, kako usperiorno otklanjanje bola i manje neželjenih efekata, tako i smanjen odgovor na stres posle traume ili operacije.

Zaključak

  • Akutni bol je neizbežni pratilac akutne bolesti, traume i operacije.
  • Neadekvatno lečen akutni bol povećava neuroendrokrini i imunoodgovor organizma na stres i može imati rane i kasne štete sistemske efekte i komplikacije sa usporavanjem procesa ozdravljenja, porstom morbiditeta, mortaliteta, produženom hospitalizacijom i progresijom akutnog u hronični postraumatski ili posthirurški bol.
  • Farmakoterapija je kamen temeljac u lečenju, a lestvica jačine bola određuje vrstu analgetika. Analgezija treba da je rana, promptna, bezbedna i efikasna i ne treba da kasni očekujući dijagnozu. Opioignorancija i opiofobija ne mogu biti prepreka u lečenju akutnog bola opioidima kada je njihova upotreba indikovana jačinom bola. Koanalgetici u otklanjanju akutnog bola nemaju značajno mesto.
  • Balansirana, multimodalna analgezija podrazumeva primenu više terapijskih sredstava i metoda, koji aditivnim i potencirajućim sinergizmom, sa manjim ukupnim dozama, obezbeđuju, kako superiorno otklanjanje bola uz manje neželjenih efekakta, tkao i smanjen odgovor na stres kod traumatizovanih ili operisanih.
  • Anksioliza i sedacija, uz prethodnu analgeziju, imaju važno mesto u smanjenju odgovora na bol.
  • Značaj regionalne analgezije i nefarmakoliškog lečenja u zbrinjavanju akutnog bola sve više se ističe.
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje