Srce – Kardiovaskularni sistem

PITANJA I ODGOVORI 6

Kardiovaskularni sistem čini srce, sistemska i mala, odnosno plućna cirkulacija. Uloga cirkulacije je da vrši transport kako hranjivih materija do ciljnih organa tako i otpadne produkte od istih. Cirkulacija prenosi hormone i uopšte, da održava adekvatnu sredinu u svim tkivnim tečnostima za optimalno preživljavanje i funkciju ćelije. Da bi se krv kretala u zatvorenom sistemu krvnih sudova neophodan je rad srca kao mišićnog organa koji svojom aktivnošću daje energiju koja se pretvara u rad, tj. u kretanje krvi.

Srce

Srce je pozicionirano u grudnom košu, iznad dijafragme između dva plućna krila. Njegova masa iznosi oko 330g. Njegov zid je sačinjen iz 3 sloja:

  1. endokard – unutrašnji sloj sa senzornim i endokrinim svojstvima;
  2. miokard – serija mišićnih snopova orjantisani od baze ka vrhu srca;
  3. epikard – predstavlja visceralni list perikarda, srčane maramice.

Srce je obavijeno dvolisnom srčanom maramicom – perikardom, koja ima ulogu da smanji mehaničko trenje prilikom kontrakcije. Šupljina između 2 lista srčane maramice, nazvana je perikardna šupljina koja je ispunjena ultrafiltratom plazme. Perikard pruža mehaničku zaštitu srca, sprečava preterano, a olakava normalno punjenje komora, štiti srce od infekcije od okolnih organa.

Delovi srca – anatomija

Kao šupalj organ, srce je podeljeno na 4 dela

  1. leva pretkomora (atrium sinistrum);
  2. desna komora (ventriculus sinistrum);
  3. desna pretkomora (atrium dextrum);
  4. desna komora (ventriculus dextrum).

 Podela je izvršena na aspekta anatomije, fiziološka podela srca bi bila na levo i desno jer se sastoji od dve odvojene pumpe:

  1. levo srce (leva pretkomora i komora) – koje pumpa krv kroz aortu do perifernih organa;
  2. desno srce (desna pretkomora i komora) – koje pumpa krv kroz pluća.

Srčane komore

Zid leve komore je znatno deblji u odnosu na zid desne komore. Što bi značilo da je leva komora mnogo jača, jer pumpa krv kroz citav organizam, dok je leva komora slabija i pumpa krv kroz pluća.

Valvule

Srce radi kao pumpa i svojom polupropusnim ventilom. Taj ventil predstavljaju atrioventikularni i semilunarni zalisci (valvulae) koji usmeravaju tok krvi. U celom srcu postoje četiri ušća na kojima se nalaze zalisci koji mogu da se otvaraju i zatvaraju i tako kontrolišu međusobnu komunikaciju između delova srca koje povezuju. Atrio-ventikularne – petkomora i komora jedne strane srca međusobno komuniciraju preko pretkomorno-komprnih otvora, ali su ipak odvojene kuspidalnim zaliscima. Atrio-ventikularni zalistak u levoj strani srca naziva se bikuspidalni (mitralni) zalistak jer se sastoji iz dva listića(zaliska), a atrio-ventikularni zalistak u desnoj strani srca naziva se trikuspidalni jer se sastoji iz tri listića. Valvule aorte i plućne arterije grade po 3 polumesečasta (semilunarna) zalska na svakom ovom otvoru.

Papilarni mišići se nalaze sa unutrašnje strane zidova srca. Od njih polaze fine tanke tetivne niti (chorde tendineae) koje se pripajaju na ivicama atrioventikularnihvalvula. Papilarni mišići se kontrahuju kada i zidovi komora i preko tetivnih niti vuku zaliske da budu otvoreni. Oni ne utiču na zatvaranje zalistaka.

Građa i osobine srčanog mišića

Srčani mišić podeljen je na tri vrste mišića:

  1. pretkomorski mišić, kontrahuje se kao i skeletni mišić ali kontrakcija traje duže;
  2. komorski mišić, njegove osobine su iste kao kod prethodnog mišića;
  3. specijalizovana ekscitatorna i konduktivna mišićna vlakna, stvaraju i sprovode impulse, a kontrahuju se vrlo slabo.

Miokard je izgrađen od kardiomiocita koji se po ulozi mogu podeliti u dve grupe:

  1. Obični kardiomiociti (pretkomore i komore)
    Glavnu funkcija je kontrakcija miokarda.
  2. Specijalizovani kardiomiociti
    Njihova uloga je u stvaranju i sprovođenju impulsa, a grupisane su tako da grade sprovodni aparat srca (svi delovi sprovodne muskulature sprovode impulse, osim sinusnog čvora, koji generiše impulse).

Kardiomiociti

Dužina ovih ćelija iznosi od 100-150µm, a dijametar10-15µm. Logitudinalno su međusobno povezani interkalatnim diskovima. Srčani mišić je isprugan, ima miofibrile sa aktinom i miozinom, nalik skeletnoj muskulaturi. Ćelijska membrana (sakrolema) gradi sistem cevastih invaginacija, T-tubula. Sa spoljašnje strane membrane se nalaze negativno naelektrisani mukopolisaharidi koji privlače ekstraceulularne jone Ca2+ jona za potpunu kontrakciju. U srčanom mišiću poprečni presek T-tubula je 5 puta veći od onog u poprečnoprugastim mišićima, pa im je zapremina 25 puta veća. Kardiomiciti su spiralno uvijeni kolagenim vlaknima i štite ih od prekomernog istezanja i grčenja.

Sumarno osobine miokardiocita

  1. Složenija građa i funkcija;
  2. Manji dijametar i dužina;
  3. Organizacija mišića: funkcionalni sincicijum;
  4. Ćelijske strukture: 1 jedro, više mitohondrija, manje miofilamenta;
  5. Razvijeniji T-tubuli (u Z liniji), a 1/2 manje sarkoplazminog retikuluma;
  6. Dijade (češće) i trijade: nepravilnije organizovane;
  7. Električne sinapse;
  8. Akcioni potencijal duže traje;
  9. Refrakterni period duže traje;
  10. Sposobni su da regulišu ulazak i izlazak kalcijuma;
  11. Nema sumacije i tetanusa;
  12. Nema voljne kontrole rada srca;
  13. Nema zamaranja !

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a naši studenti će pokušati da odgovore na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku.

Najčitanije