Hlamidija: test, simptomi i lečenje najčešće polne bolesti

Hlamidija (klamidija) je polno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Chlamydia trachomatis (serotipovi D-K). Ovo je najčešća bakterijska polno prenosiva bolest, podjednako se javlja i kod muškaraca i žena. Simptomi najčešće izostaju, a ako se ne leči komplikacije vremenom postaju veoma ozbiljne.

Prenosi se nezaštićenim seksualnim kontaktom (seksom bez mehaničke zaštite, odnosno kondoma), drugi putevi prenošenja, osim perinatalnog, nemaju većeg značaja. Pogledajte ovaj video ukoliko nikad niste koristili kondom, klikni ovde>>.

Svim seksualno aktivnim osobama se savetuje testiranje na hlamidijalnu infekciju jednom godišnje, naročito je poželjno kada promene seksualnog partnera.

Koji su simptomi hlamidije?

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Kao što smo rekli u uvodnom delu, veliki broj ljudi koji ima hlamidijalnu infekciju zapravo nema simptome.

U slučajevima kada je bolest klinički manifestna, simptomi se obično javljaju nakon dve nedelje od nezaštićenog seksualnog kontakta sa zaraženom osobom. Kod nekih osoba simptomi infekcije mogu da se razviju i nekoliko meseci kasnije.

Takođe su zabeleženi slučajevi u kojima se simptomi jave i brzo nestanu, nakon nekoliko dana. U tom slučaju, nestanak simptoma ne znači da je bolest prošla i da osoba sa ovom hroničnom infekcijom ne može zaraziti drugu osobu. Nakon dužeg vremenskog perioda se u ovom slučaju mogu razviti ozbiljne komplikacije.

Kondom i žena

Kondom i žena

Simptomi hlamidije kod žena

Najmanje 70% žena sa genitalnom infekcijom izazvane hlamidijom ne primećuje nikakve simptome. U slučajevima kada su simptomi prisutni, hlamidija se ispoljava simptomima cervicitisa i oni obuhvataju:

Ukoliko se infekcija ne leči, hlamidija se može proširiti i infekcijom zahvatiti organe u karlici kada se javlja ozbiljno stanje, karlična inflamatorna bolest. Ovo je vodeći uzrok ektopične trudnoće i neplodnosti kod žena. Opširnije o komplikacijama ove bolesti ćemo govoriti u nastavku teksta.

Simptomi klamidije kod muškaraca

Kod mušakaraca se ova infekcija u 50% slučajeva manifestuje negonoroičnim uretritisom, a simptomi ovog stanja su:

  • bol tokom uriniranja;
  • oskudan, vodenasti sekret na vrhu penisa koji izlazi iz uretre;
  • osećaj žarenja i svraba u mokraćnoj cevi;
  • bol u testisima.

Ukoliko se bolest ne leči, kod muškarca tokom hronične infekcije se može razviti epididmo-orhitis, stanje koje može uzrokovati sterilitet muškaraca.

Hlamidija u rektumu, grlu i oku

Infekcija sa bakterijom Chlamidia trachomats može biti lokalizovana u

  • Rektumuinfekcija ovog organa se javlja kod osoba koje upražnjavaju nezaštićen analni seks, infekcija je veoma neprijatna, a manifestuje curenjem neobičnog sekreta iz anusa;
  • Grlu – hlamidija se u grlo može preneti tokom oralnog seksualnog kontakta – ovo se veoma retko događa i infekcija uglavnom ne uzrokuje nikakve simptome;
  • Oku – u praksi je najčešće zabeleženo kod žena koje su došle u kontakt sa zaraženom semenom tečnošću, infekcija na ovom mestu se ispoljava simptomima konjuktivitisa.

Hlamidija testiranje, bar 1 godišnje

Jedini način da saznate da li imate hlamidiju je da se testirate. Možete se testirati iako nemate simptome, testiranje se savetuje svim seksualno aktivnim osobama koje praktikuju nezaštićen seksualni odnos i osobama koje često menjaju seksualne partnere, jer će u tim slučajevima najverovatnije upecati ovu bakteriju.

Svrab vagine je simptom vaginitisa

Svrab vagine je simptom vaginitisa

Preporučeni testovi za dijagnostiku hlamidijalne infekcije su jednostavni, bezbolni i u današnje vreme pouzdani. Testiranje se obavlja u laboratoriji iz brisa uretre i ejakulata kod muškaraca, brisa cerviksa kod žena ili u urinu kod oba pola. Uglavnom je za muškarce potreban samo uzorak urina, dok je za žene pored uzorka urina potreban i bris cerviksa. Danas, najveću osetljivost za uretralne i cervikalne briseve (preko 95%) imaju savremeni testovi bazirani na amplifikaciji nukleinskih kiselina (NAAT) i oni postaju vodeći u dijagnostici hlamidije.

Rezultati testiranja su obično dostupni za 7 do 10 dana. Ukoliko je šansa da imate hlamidiju velika, na primer ukoliko su siptomi infekcije ispoljeni ili ukoliko je već dokazana hlamidijalna infekcija kod vašeg seksualnog partnera ili ste imali seks sa nekom rizičnom osobom – možda je najbolje započeti terapiju pre nego što rezultati budu gotovi.

Nemojte odlagati testiranje ukoliko smatrate da imate hlamidiju. Veoma je važno da se bolest dijagnostikuje i leči što je pre moguće, jedino ćete na taj način smanjiti rizik od razvoja bilo kakvih ozbiljnih komplikacija koje mogu nastati tokom hronične infekcije ovom bakterijom. Bakterija sama od sebe ne može nestati.

Testiranje možete uraditi u bilo kojem trenutku, jer će Vam lekar ukoliko test bude negativan, zakazati kontrolu za četiri nedelje kada će pouzdanost rezultata biti 99%.

Lečenje genitalne infekcije izazvane hlamidijom

Hlamidija se može uglavnom uspešno izlečiti adekvatnim antibiotikom. Važno je samo da redovno i do kraja popijete terapiju, onako kako Vam lekar prepiše.

Terapiju možete započeti nakon potvrđene dijagnoze, ali ukoliko ste prilično sigurni da imate ovu bolest (ukoliko je bilo rizičnih seksualnih odnosa) terapiju započnite pre nego što dobijete svoje rezultate.

Terapija nekomplikovane infekcije hlamidijom podrazumeva primenu azitromicina u dozi od 1g, peroralno, u jednoj dozi ili doksiciklina 2 puta po 100mg, peroralno, tokom 7 dana. Ukoliko se radi o hroničnoj infekciji, potrebno je lečiti duži vremenski period.

Vaš izabrani lekar Vam može prepisati i neki drugi antibiotik, na primer amoksicilin ili eritromicin, u slučaju da ste alergični na neki od prethodno navedenih antibiotika, trudni ili dojite svoje dete.

Neželjeni efekti terapije su uglavnom blagi i oni obuhvataju bol u stomaku, dijareju, osećaj malaksalosti i vaginalnu kandidijazu kod žena.

Kada ponovo mogu imati sex?

Zaražene osobe ne bi trebale upražnjavati sex, uključujuci i vaginalni i oralni i analni, pa čak i sa kondomom, sve dok se terapija ne završi.

Ukoliko ste antibiotik pili u jednoj dnevnoj dozi, poželjno bi bilo da tada izbegavate seksualni kontakt sedam dana nakon završetka tretmana.

Da li moram ići na kontrolno testiranje?

Kontrolni test bi brebalo da uradite nakon 4 nedelje od žavršetka terapije, jer bi ranije testiranje moglo biti lažno pozitivno zbog mogućih mrtvih hlamidija.

Test, simptomi i lecenje genitalne infekcije izazvane hlamidijom

Test, simptomi i lecenje genitalne infekcije izazvane hlamidijom

Sex partner

Ako vam je dokazana hlamidijalna infekcija, neophodno je da se testira i leči Vaš seksualni partner i svi drugi nedavni seksualni partneri.

Ukoliko ne razgovarate sa bivšim seksualnim partnerima, obavestite lekara ili kliniku pa će onda oni kontaktirati dotične osobe zamoliti ih da dođu na pregled.

Komplikacije su veoma ozbiljne

Ako se hlamidija ne leči, ona se može proširiti, zahvatiti druge organe, i uzrokovati potencijalne ozbiljne probleme.

Komplikacije kod muškaraca

Upala epididimisa i testisa (Epididimo-orhitis)

Kod muškaraca, genitalna infekcija hlamidijom se može proširiti na epididimis i testis, a klinički se ova bolest ispoljava jakim bolom u testisu i otokom ovog organa.

Upala testisa se uspešno leči antibiotikom. Ukoliko se ovo stanje ne lečite, rizik da posle ne možete da imate decu je veoma visok.

Reaktivni artritis

Hlamidija je najčešći uzročnik seksualno stečenog reaktivnog artritisa. Kliničko stanje koje karakteriše upala zglobova, očiju i uretre, javlja se obično u prvih nekoliko nedelja nakon genitalne infekcije hlamidijom.

Ovaj problem se može javiti i kod žena, no međutim kod muškaraca je češće.

Etiološka terapija za ovaj problem ne postoji, ali veliki broj obolelih oseća poboljšanje za nekoliko meseci. U međuvremenu, za ublažavanje simptoma se mogu koristiti nesteroidni antiinflamatorni lekovi NSAIL, kao što je brufen.

Komplikacije kod žena

Karlična inflamatorna bolest

Genitalna infekcija izazvana hlamidijom se kod žena može proširiti na matericu, jajnik ili jajovod. Ovo stanje se onda zove karlična inflamatorna bolest.

Posledice ove bolesti su veoma ozbiljne:

Simptomi ovog oboljenja su veoma slični genitalnoj infekciji izazvane hlamidijom, a to su dizurične tegobe, neugodnost i bol tokom seksa, krvarenje između dve redovne menstruacije i nakon seksualnog kontakta.

KIB se obično uspešno leči sa antibioticima, tokom 2 nedelje. Rizik za razvoj steriliteta se znatno smanjuje ukoliko se terapija započne na vreme, zato nemojte odlagati odlazak kod svog ginekologa.

Komplikacije u trudnoći

Ukoliko se javi genitalna infekcija izazvana hlamidijom u trudnoći, postoji šansa da se infekcija dotičnom bakterijom prenese na bebu. Ako se to desi, kod bebe se može javiti infekcija oka (konjuktivitis) i upala pluća (pneumonija). Ova oboljenja se kod bebe uspešno leče adekvatnom antibiotskom terapijom, najčešće sa amoksicilinom.

Nelečena hlamidijalna infekcija kod trudnica može povećati rizik za prevremeno rođenje i rođenje bebe sa niskom telesnom težinom.

Hlamidija je drugi najšeći uzrok prijema koala u bolnicu.

Hlamidija je drugi najšeći uzrok prijema koala u bolnicu.

Chlamydia trachomatis: opširnije o uzročniku bolesti

Chlamydia trachomatis je Gram negativna intracelularna bakterija sa specifičnim životnim ciklusom koji podrazumeva transformaciju bakterije od infektivnog elementarnog tela promera 350 mikro metara do inicijalnog retikularnog tela promera 1 mikro metar koje nije infektivno i deli se binarnom fisijom. Na kraju ciklusa rasta, stvara se elementarno telo koje se oslobađa iz ćelije domaćina i izaziva infekciju. Bakterija uspeva da izbegne intracelularnu imunsku detekciju, a primećeno je da su inficirane ćelije rezistentne na apoptozu, što objašnjava čest hroničan tok ovog oboljenja.

Hlamidija ne raste na hranjivim podlogama, nego u ćelijskoj kulturi (Makoj ćelije). Kultivacija kao dijagnostička metoda danas je ustupima mesto novim, spomenutim molekularnim testovima.

Od ostalih metoda za identifikaciju ove bakterijske infekcije, u upotrebi su direktna imunofluorescencija (DIF) i ELISA testovi za dokazivanje antigena ili specifičnih antitela, a koriste se i različiti brzi lateksni aglutinacioni testovi. Problem koji se javlja kod interpretacije rezultata serološke dijagnostike za dokazivanje antitela povezan je sa mogućnošću unakrsnih reakcija sa sličnim bakterijama, kao i sa nepoznanicom koliko dugo titar antitela ostaje povišen, pa se ne može razlikovati aktuelna infekcija od ranije izlečenih infekcija.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

Napišite Vaš odgovor/pitanje