HIV • AIDS • Sida: simptomi, test i prenošenje

Virus humane imunodeficijencije HIV je otrkiven 1983. godine. Uzročnik je simptomatske infekcije pod imenom SIDA ili AIDS. U svetu je 2010. godine zaraženo preko 34 miliona ljudi, a preminulo 1,8 miliona ljudi. U Srbiji od 1985-2010. je zabeleženo 1537 ificiranih, a od ove infekcije je umrlo 996 ljudi.

Morfologija HIVa

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Veličina ovog mikroorganizama je se kreće od 100 do 120nm, oblika složene simetrije.HIV ima diploidan RNK genom smešten u jezgru, što bi značilo da sadrži dve identične jednolančane RNK kopije, pozitivnog lanca. Ova dva makromolekula su tako izuvijana da imaju izgled šišarke za koju je vezan enzim reverzna transkriptaza koji sa RNK prepisuje DNK koja se inkorporiše u ćelijski genom kao provirus. Kada se virus jednom inkorporiše u ćeliju domaćina on ostaje u njoj dokle god je živa ćelija. Sa ovakve DNK se posle određenog vremena prepisuju virusne DNK u ćeliji domaćina. Pored reverzne transkriptaze u jezgru se nalaze i: ribonukleaza H, integrazaproteaza. U genomu se nalaze geni koji kodiraju strukturne proteine i nestrukturne proteine koji su značajni za razmnožavanje virusa.

Hiv pokazuje neke osobine koje se ne nalaze u ostalih virusa ove porodice, kao npr. njegova sredina (core) ima u pojedinih viriona oblik štapića.

Spolja je virus obavijen dvoslojnim omotačem u čiji sastav ulaze lipidi i glikorpoteini u vidu izdanka na samoj površini viriona. Najznačajnije komponente virusnog omotača su transmembranski glikoprotein (gp41) i glavni glikoprotein ovojnice (gp120).

Antigeni HIVa

U centralnom delu virusa „core“ postoje 3 strukturna proteina, a to su p-antigeni. Oznake: p55, p24, p17. Ova grupica antigena su produkti GAG gena.

POL geni kodiraju sintezu prekursora za nekoliko ezima oznake p31, p52, p68, uključujući i sintezu reverzne transkriptaze.

Glavni antigeni omotača su produkti ENV gena. Antigeni su glikoproteinskog porekla i pomoću njega se virus vezuje za receptore T limfocita CD4+. Oznaka antigena: gp160 kojeg proteaze cepaju na gp120 (glavni glikoprotein ovojnice) i gp41 (transmembranski protein). Strukturni proteini kapsida i glikoproteini omotača snažni su antigeni, a antitela protiv njih predstavljaju važne pokazatelje u dijagnozi.

Grupe i podtipovi HIVa

Ovaj virus je veoma varijabilan i podložan genetskim promenama naročito u onom delu genoma koji je odgovoran za sintezu glikoproteinskog antigena ovojnice gp120. Ovo je dovelo do pojave pod tipova:

  • HIV grupa M je podeljena u podtipove od A-K
  • HIV grupa O
  • HIV grupa N izolovana iz dve osobe iz Kameruna
  • HIV grupa M je uzročnik epidemije AIDSa ili SIDE

Patogeneza HIV infekcije

Virus se preko gp120 antigena vezuje za CD4 receptor koji se nalazi na određenim ćelijama domaćina. A to su CD4 T limfociti, 40% monocita poseduje ovaj receptor, makrofagi u tkivima, zatim dentrične ćelije, Langerhansove ćelije u koži, mikroglije u centralnom nervnom sistemu. Koreceptori za pojavu infekcije su CCR5 i CXCR4. Insercija transmembranskog proteina gp41 HIVa u ćelijsku membranu domaćina dovodi do fuzije virusne i ćelijske membrane i do ulaska virusa u ćeliju. U citoplazmi ćelije domaćina virusna proteaza vrši dekapsidaciju i dolazi do oslobađanja virusne RNK. Enzim reverzna transkriptaza sintetiše DNK po matrici virusne RNK, ovaj proces je obrnut od uobičajnog prenošenja genetskih informacija sa DNK na RNK. Zatim, enzim integraza vrši integraciju virusne DNK u DNK ćelije domaćina. Ova integrisana virusna DNK se naziva provirus. Ako dodje do aktivacije T ćelija, makrofaga ili dendrične ćelije u čiji DNK je integrisana DNK virusa, dolazi do transkrpicije većeg broja sopstvenih gena i produkcie citokina. Citokini i sama aktivacija ćelije mogu da aktiviraju provirus (integrisana virusna DNK), što dovodi do stvaranja virusne RNK i sinteza virusnih proteina. Sintetisane virusne komponente se spajaju i formiraju jezgro virusa, koje migrira do ćelijske membrane, gde preuzima lipidni omotač i oslobađa se iz ćelije domaćina pupljenjem.

Integrisan HIV provirus može da ostane latentan mesecima ili godinama skriven od imunskog sistema.

Infekcija je perzistentna. Virusna replikacija se odvija u limfnim čvorovima i stalna je i u ogromnim količinama. Slobodan virus i virusom inficirane ćelije napuštaju limfne čvorove i ulaze u krvotok te dolazi do viremije i generalizovane infekcije svih tkiva i centralnog nervnog sistema. U infekciji centralnog nervnog sistema ulogu imaju monociti/makrofagi koji mogu da prođu hematoencefalnu barijeru. Zatim dolazi do proliferacije B limfocita i produkcije velike količine antitela protiv proteina omotača (gp120). I pojavom ovih antitela u krvi, opada količina virusa. To su neutralizirajuća antitela koja dovode do nestanka viremije, ali su neefikasna u potpunoj eliminaciji virusa iz organizma.

CD4 limfociti u kojima se virus razmnožava, propadaju, a oslobođeni novosintetisani virus se oslobađa i napada druge neinficirane CD4 limfocite. Kada broj CD4 limfocita padne ispod 200/mm3 dolazi do gubitka celularnog i humoralnog imuniteta i do ispoljavanja bolesti – SIDE – AIDS. Kada su CD4 limfociti ispod 50/mm – uznapredovali AIDS.

Imuni odgovor na HIV

Imuni odgovor na hiv nije dovoljno efikasan. U ranom akutnom HIV sindromu, produkcija antitela i dejstvo citotoksičnih T limfocita pomaže u ograničavanju infekcije. Ali progresija u hroničnu bolest nije sprečena. Antitela protiv gp120 antigena nisu efikasna zbog mutacije gena koji kodira ovaj antigen. Aktivnost citotoksičnih limfocita (CTL) nije efikasna jer virus inhibira ekspresiju HLA molekula klase I na inficiranim ćelijama. Virus obložen antitelima vezuje se za makrofage i dendrične ćelije ubrzavajući ulazak virusa u ove ćelije i tako se stvaraju dodatne rezerve infekcije. Ako CTL ubiju inficirane ćelije dolazi do oslobađanja virusa i inficiranja još većeg broja ćelija. I tako sve u krug.

Inkubacioni period – SIDA

Srednje vreme u nelečenih odraslih inficiranih osoba je 10 do 11 godina.

Serološke studije su pokazale da je broj obolelih sa simptomima samo vrh ledenog brega prema broju inficiranih bez ikakvih simptoma i znakova bolesti u kojih je virus verovatno uspostavio stanje latencije. Tu latenciju može prekinuti mnoštvo faktora npr. trudnoća inficirane žene ili indekcija nekim drugim virusom.

Kliničke manifestacije HIV infekcije

Akutni HIV sindrom najčešće ostaje asimptomatski. Do 50% inficiranih HIV-om nakon 1 do 6 nedelja od ekspozicije virusu javlja se mononukleozni sindrom, serozni meningitis (blaga bolest koja spontano prođe) ili influenca sindrom.

Asimptomatski period, ili već spomenuti period inkubacije traje do 10 godina, bez ikakvih simptoma bolesti. Fizikalni nalaz uredan. Eventualno PGL-perzistentna generalizovana limfadenopatija. CD4 limfociti su ispod 1000.

Kasnije nastaje simptomatska HIV infekcija, ili kako se to u savremenom vremenu kaže terminom AIDS ili SIDA.

Kliničke manifestacije SIDE – simptomi

Jedna napomena, do sad smo razjasnili da infekcija HIVom dovodi do gubljenja celularnog i humuralnog imuniteta, odnosno dolazi do pada imuniteta. Dakle bolesnik ustvari ne umire od side, nego od komplikacija koje su uzrokovane imunološkim deficitom usled smanjenog broja i gubitka funkcije T helpera, odnosno ćelija imunog sistema.

  • Perzistentna generalizovana limfadenopatija ili skraćeno PGL, se karakteriše simetričnim uvećanjem limfnih čvorova u 2 ili više nepreponskih regija u trajanju dužem od 3 meseca. Javlja se kod 50-70% seropozitivnih osoba.
  • Konstitucionalna bolest – HIV Wasting sindrom, poznat kao sindrom slabljenja. Temperatura tela je viša od 38ºC koja traje duže od 3 meseca. Bolesnik se znoji i gubi više od 10% telesne težine, dijareja je prisutna duže od 1 meseca.
  • Oralne bolesti – najčešće je prisutna kandida u ustima, Kapoši sarkom.
  • Gastrointestinalne manifestacije – orofaringealna kandidijaza, oralna pilozna leukoplakija, ezofagitis izazvan kandidom albikans, citomegalovirus-om, herpes virusom. Zatim enterokolitis izazvani salmonelama, kriptosporidijum-om, citomegalovirus-om, Isospora beli koja je gastrična forma Kaposi sarkoma.
  • Renalne manifestacijeHIV nefropatija je proseban entitet u terminalnom stadijumu HIV infekcije i progresivno napreduje.
  • Pulmonalne manifestacijePneumocitis cariniipneumonia je najčešća infekcija u AIDS-u.
  • Citomegalovirus pneumonitis
  • Česte su infekcije mikobakterijama: M. Tuberculosis u ranoj imunosupresiji i Mycobacterium avium complex u uznapredovaloj inmunodeficijenciji (lečenje je kompleksno, zbog pojave rezistencije mikobakterija u HIV pozitivnih osoba).
  • Coryptoccus neoformans
  • Neurološke manifestacijeMeningitis Criptococcus neoformans, toksoplasmatski apces mozga, progresivna multifokalna leucoencephalopathia (PML = izazvana JC polioma virusom, citomegalovirus retinitis, limfomi mozga.
  • CNS HIV encefalopatija je poseban klinički entitet izazvan samim virusom HIVa nazvan još i AIDS dementia complex, progresivno dolazi do poremećaja u mentalnoj sferi.
  • Maligne bolesti u toku AIDSaKaposi sarcom (KS) i Non Hodgkin limfom. Ks se češće javlja među homoseksualcima i kod bolesnika u Africi. Ks je endotelijalni tumor kapilanrog ili limfatičkog porekla (tumor malih krvnih sudova). Klinički se najčešće ispoljava na koži i sluznicama.

Dijagnoza – Test na HIV

Savremena medicina nam je obezbedila razne testove i metode dokazivanja ovog virusa.

Jedan od načina postavljanje dijagnoze jeste dokazivanje antitela u krvi bolesnika koja su se stvorila na antigene HIVa. Testovi su sledeći:

  • ELISA test – može biti pozitivan 3 nedelje od rizičnog kontakta.
  • Western blot test – potvrdni test za HIV.

Moguće je dokazivanje virusne DNK kvantitatnivnom PCR tehnikom. Takođe je moguće okazati aktivnost reverzne transkriptaze (AMP-RT). Dokazivanje p24 ELISA testom, koji može biti pozitivan pre pojave antitela (mada ne zamenjuje dokazivanje antitela).

Ako imate neku od gore navedenih manifestacija, NE PANIČITE ! Jednostavno se testirajte na HIV i ulepšajte sebi život.

Terapija – Lečenje AIDSa

Za lečenje oportunističkih infekcija se koriste antibiotici i hemioterapeutici.

Direktna terapija HIVa je visoko aktivna antiretrovirusna terapija HAART. Primenjuju se:

  • Nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze AZT (ZIDOVUDIN) – je u širokoj primeni, ali toksičan (uzrokuje neželjene nuspojave: neutropeniju, anemiju, miopatiju).
  • Nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze – nevirapin i delavirdin.
    Generalno svi inhibitori reverzne transkriptaze imaju neželjenje nuspojave i problem rezistencije.
  • Proteaza inhibitori – SAQUINAVIR – mogu da inhibiraju HIV u ćelijama hronično inficiranim.
  • Inhibitori fuzije – enfuvirtid

HAART terapija održava HIV pozitivne osobe više decenija u životu. Smrtnost u Srbiji je 4,9%, ako se terapija započne na vreme pri CD4 > 200 i uz dobru saradnju pacijenta. Ali nema izlečenja, jer virus ostaje u latentno inficiranim ćelijama digestivnog trakta i centralnog nervnog sistema.

Vakcinacija i zaštita

Prvi pokušaji za razvoj vakcine su usmereni na gp120 antigen, ali nisu bili uspešni.

Zato se mogu samo primeniti mere zaštite i mere suzbijanja:

  • Izbegavajte seksualni kontakt sa osobama koje mogu biti zaražene – koristi kondom !
  • Koristi spostveni pribor za ličnu higijenu !
  • Nemoj koristiti nesterilne igle i špriceve, odnosno nemoj se drogirati !
  • U ustanovi za transfuziju krvi, neophodno je testirati davaoce.
  • Ako znaš nekog sa HIVom, obavezno ga prijavi !
  • Koristi dezinficijense, dezinfikuj ruke, kožu, i razne predmete kontaminirane krvlju i drugim biološkim tečnostima. – HIV nije otporan na dezinficijense !

Epdemiologija

Rezervoar HIVa je samo ČOVEK.

Ujedi insekata ne dovode do infekcije !

Uobičajeni socijalni kontakti nikada ne dovode do infekcije. Pod uobičajenim kontaktima smatramo: upotreba zajedničkog kupatila i WC šolje, poljubac u obraz, spavanje u istoj posetlji, boravak u istoj prostoriji.

Kako se prenosi?

Najvažnije tečnosti za prenošenje su: krv, semena tečnost, vaginalni sekret, majčino mleko. Virus se može naći i u pljuvački, suzama, znoju, amnionskoj tečnosti, likvoru, sinovijalnoj tečnosti. Pa na osnovu ovoga mogu se i pretpostaviti putevi prenosa.

  • Seksualni put
  • Parenteralna inokulacija (kod intravenske inokulacije, meta su limfociti i monociti/makrofagi, kod perkutanih lezija dendritične ćelije i monociti/makrofagi)
    Krv, krvni derivati, upotreba nesterilnih igala.
  • Vertikalno prenošenje sa majke na dete intrauterino u toku trudnoće, intrapartum u toku porođaja i postpartalno dojenjem deteta.
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

4 • Pitanja i odgovori

  1. Da li je moguce da se osoba zarazi hiv virusom ako nije bilo polne tecnosti prilikom odnosa?

  2. Postovanje, imam jedno pitanje, da li se virus HIV moze preneti putem rukovanja, ako se na ruci zarazenog nalazi mala ranica, iz koje ne toci krv, ili se prenosi ako je bas rana na ranu tj. „krv na krv“? I da li ako sam se rukovao vec, i kasnije oprao ruke, da li se moze krv sa vodom doci u dodor sa nekom mojom „ranom“?

    • Studenti medicine

      Izvinite što kasnimo sa odgovorom,

      Da li ste isli na HIV testiranje?

      Pozdrav

  3. odgovor za Marka
    Ovo sto ste opisali, nije nacin na koji se moze dobiti hiv. Pomenuli ste “ krv na krv “ ,to jeste donekle tacno. Potrebno je da krv obolelog dospe u krvotok druge osobe. Da razjasnimo odmah , a doktori neka me demantuju ako nisam u pravu. Zaraza se ne dogadja u slucaju kao sto se vi opisali kada postoje neke male posekotine, pa se vi pozdravite sa obolelom osobom koja isto tako ima neku posekotinu. Hiv je virus koji se uzima, potrebno ga je nekako “ ubaciti “ u telo, a to se desava prilikom drogiranja, seksualnih usluga, transfuzijom i sa majke na dete. Nadam ste da ste me razumeli, a ako nisam u pravu, studenti medicine neka me isprave. Pozdrav

Napišite Vaš odgovor/pitanje