Helicobacter pylori • Heliko bakterija simptomi i lečenje

Infekcija izazvana bakterijom Helicobacter Pylori (H. Pylori) predstavlja najčešći uzrok želudačnog i duodenalnog čira, a ponekad može biti uzrok i neulcerične dispepsije. Dijagnoza infekcije se može postaviti analizom krvi, stolice ili biopsijom. Terapija je u trajanju od nedelju dana i obično obuhvata kombinaciju lekova, dva antibiotika i supresore želudačne kiseline.

Šta je H. pylori?

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Naime, H. Pylori predstavlja bakteriju koja naseljava, u veoma malom broju, sluznicu želuca i duodenuma (početni deo tankog creva), prisutna je kod svake osobe. Problem se javlja ukoliko pod određenim uslovima dođe do prekomernog razmnožavanja ove bakterije, pri čemu nastaje infekcija koja se ispoljava na različite načine.

Patogeneza Helicobacter pylori

Patogeni mehanizmi, kojima H. Pylori izaziva oštećenje tkiva, još uvek se proučavaju. Poznato je da bakterija produkuje brojne enzime od kojih su najznačajniji: ureaza, proteaze, lipaze i fosfolipaze.

Ureaza, enzim koga produkuje ova bakterija hidrolizuje ureu u amonijak i ugljendioksid. Ovaj proces omogućava bakteriji opstanak u želudačnoj kiseloj sredini. Pomenuti amonijak je toksičan za epitelne ćelije creva, čiji je krajnji ishod erozija tkiva i stvaranje ulceracija.

Ostali enzimi i toksini, svojim delovanjem dovode do oštećenja epitela sluzokože želuca, dekstrukcijom zaštitnog mukusnog sloja i ćelija koje se nalaze ispod njega. Smatra se da vakuolizirajući citotoksin (VacA) ima značajnu ulogu u patogenezi ulkusne bolesti.

Infektivni proces je praćen humoralnim i ćelijskim imunskim odgovorom.

Posledice infekcije H. pylori

1 Želudačni i duodenalni čir

,,Heliko bakterijaPylori predstavlja najčešći uzrok nastanka čireva. Ulkus predstavlja oštećenje na sluznici želuca ili duodenuma, prekid kontinuiteta usled postojanja erozije dela sluznice izazvano povećanom količinom želudačne kiseline. U normalnim uslovima u želucu se stvara želudačna kiselina koja učestvuje u varenju hrane i uništavanju bakterija koje se unesu sa hranom u organizam. Takođe, određene ćelije u želucu stvaraju zaštitini sloj mukusa (sluzi), koji oblaže površinu sluznice i štiti je od erozivnog dejstva kiseline. Ukoliko dođe do poremećaja ove ravnoteže javlja se čir usled oštećenja sluznice od strane kiseline. U nekim slučajevima H. pylori može izazvati gastritis, zapaljenje sluznice želuca i duodenuma, koje može dovesti do nedostatka vitamina B12.

2 Funkcionalna dispepsija

Iza otežanog ili lošeg varenja može biti prikrivena infekcija sa Helicobacter pylori. Opširniju priču o lošem varenju možete pročitati nakon što kliknete ovde.

3 Rak – karcinom želuca

Dugotrajna infekcija bakterijom H. pylori može doprineti povećanom riziku za razvoj karcinoma ili raka na želucu.

Testovi i dijagnostičke procedure

  • Test daha. Izdisajni test koji se koristi za potvrđivanje infekcije ovom bakterijom. Bitne napomene: ne konzumirati piće i hranu najmanje 6h pre testa, i prestati sa konzumiranjem lekova (u dogovoru sa doktorom i u zavisnosti od vrste lekova)
  • Analiza stolice. Uzorak stolice se testira na prisustvo antigena ove bakterije. Konsultovati se sa lekarom u vezi primene lekova pre testa.
  • Analiza krvi. U uzorku krvi se dokazuju antitela (IgG antitela) na H. pylori i tako se potvrđuje infekcija.
  • Biopsija. Procedura podrazumeva uzimanje uzorka tkiva želuca ili duodenuma i njegovu dalju analizu.

Kada bi trebalo posumnjati na infekciju sa H. pylori?

U sledećim situacijama postoji velika verovatnoća za postojanje infekcije ovom bakterijom kao i najveća potreba za testiranje na H. Pylori:

Helicobacter pylori

Helicobacter pylori

Lečenje

Terapija koja se koristi u slučaju infekcije bakterijom H. pylori se naziva kombinovana terapija. Sastoji se od dva antibiotika i leka za redukciju izlučene želudačne kiseline. Ovi lekovi se uzimaju istovremeno u trajanju od nedelju dana i pokazuju najbolji rezultat u lečenju ove infekcije.

H. pylori u veštačkim uslovima je osetljivna na mnoge antibiotike. U terapiji izazvanih ovim mikroorganizmom se koriste: amoksicilin, nitrofurantion, ofloksacin, eritromicin i tetraciklini. Lečenje infekcije udružene sa ulkusnom bolešću sprovodi se kombinovanjem antiulkusne i antiinflamatorne terapije.

Neophodno je strogo se pridržavati rasporeda terapije prepisane od strane doktora.

Terapija može izazvati neželjene efekte poput mučnine, povraćanja, dijareje, glavobolje, međutim preporučuje se nastavak sa terapijom ukoliko ove pojave nisu izražene. Postoji opcija i promene terapije. Sve to se radi u konsultaciji sa Vašim doktorom i po stanju i potrebama Vašeg organizma.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

2 • Pitanja i odgovori

  1. imam jedno pitanje u krvi mi je pronadjeno 2.13 ove bakterije nakon cega sam dobila antibiotike kao i nesto za zastitu zeluca da li je normalno da imam konstantne bolove od terapije nekad su jaci nekad slabiji.hvala unapred

    • Studenti medicine

      Poštovana,

      Mislim da to ne bi trebalo da se dešava, najbolje bi bilo da se obratite Vašem lekaru kako bi se što pre ublažili bolovi.

      Srdačan pozdrav !

Napišite Vaš odgovor/pitanje