Globularni proteini

         Ako aminokiseline ne obrazuju suviše duge peptidske lance kao na primer u molekulama belančevina plazme, albuminima i globulinima, na primer, peptidski nizovi su kraći i sa posebnim međusobnim rasporedom. Oni su izuvijani i kompaktno sabijeni u vidu klupka zbog čega makromolekula ovih belančevina zauzima sferičan oblik. Ta sferična, loptasta molekulska struktura uslovljava globularni oblik što znači da je odnos između širine i dužine molekule obično 3-4, a uvek ispod 10. Smatra se da se takav oblik održava postojanjem mnogobrojnih nepeptidskih veza, koje kao mostovi vezuju dva peptidska niza međusobno i stabilizuju ovu tercijarnu strukturu. To mogu biti veze po tipu soli između -COOH grupa (npr. asparaginske i glutaminske kiseline) i – NH grupa, po tipu estara između hidroksilne i karboksilne, veze između dve grupe sumpora, što je moguće kod cistina, a između dve molekule vodonika imino grupe (-NH) jednog peptidskog niza i kiseonika karbonil grupe (=CO) drugog niza, a od svih tih sporednih veza zavisi održavanje sferičnog oblika molekula globularnih proteina. Makromolekule grupe belančevina sa ovakvom strukturom su pretežno hidrofilne površine, obložene hidratacionim slojem pa su stoga rastvorljive u vodi i vodenim rastvorima, a većina njih i kristališe.

         Globularni proteini su veoma rasprostranjeni u organizmu, nalaze  i unutar ćelija i u telesnim tečnostima. Zavisno od primarne strukture globularni proteini imaju veoma različite molekulske mase, obično više od 10000, a zavisno od tercijarne strukture mogu imati razne sferične oblike manje ili više izdužene. Albumin i beta-globulin imaju više loptast oblik, dok su makromolekule gama-globulina, a naročito fibrinogena izrazito izdužene.

         Uopšteno rečeno, globularni proteini imaju raznovrsne i veoma važne biološke funkcije. Od velikog su medicinskog značaja serumski proteini koji podrazumevaju:

         Albumin – on je najzastzpljeniji protein krvnog seruma čoveka i čini 60% od ukupnih serumskih proteina. Ima relativno malu molekulsku masu od 69000, rastvorljiv je u vodi i odgovoran je osmotski pritisak krvne plazme. Velika količina albumina je prisutna i u ekstracelularnim prostoru. Dodatna važna funkcija albumina je njegova sposobnost da vezuje razne supstance i da služi kao transportni protein.

         Globulini – su takođe prisutni u krvnom serumu u velikog količini. Njihovi makromolekuli imaj više elipsasti oblik i veću molekulsku masu od 90000 do 156000. Oni su rastvorljivi u razblaženim rastvorima soli, ali nisu rastvorljivi u čistoj vodi. Postoji više klasa serumskih globulina sa različitim fiziološkim funkcijama. Za kliničke potrebe oni se razdvajaju i mere elektroforezom na najmanje 4 frakcije: alfa-1, alfa-2, beta i gama globuline. Najistaknutiju biološku funkciju imaju gama globulini koji poseduju mesta za vezivanje antigena i služe kao odbrambena antitela (imunoglobulini).

         Među intracelularnim globularnim holoproteinima, od velike su biološke važnosti su histoni koji se pretežno sastoje od baznih aminokiselina i poseduju mesta za vezivanje nukleinskih kiselina. Na kraju važno je naglasiti i da većina enzima pripada globularnim proteinima.

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

  1. Pingback: Klasifikacija proteina po strukturi kao i opštem obliku proteinske makromolekule | Budi zdrav, produži život.

Napišite Vaš odgovor/pitanje