Glikozaminoglikani

          Glikozaminoglikani su veliki kompleksi negativno nabijenih heteropolisaharidnih lanaca. Obično sadrže i manju količinu proteina, gradeći proteoglikane koji obično sadrže preko 95% glicida. Na portalu je napomenuto da to čini glavnu razliku u odnosu na glikoproteine koji se pretežno sastoje od proteina, sa samo malom količinom glicida. Glikozaminoglikani imaju specijalnu sposobnost da vežu velike količine vode, stvarajući tako matriks u obliku gela koji čini glavni deo snovne supstance potpornih tkiva. Takođe i viskoznost i zaštitne osobine mukoznih sekreta na sluzokožama omogućene su prisustvom glikozaminoglikana, zbog čega su se oni ranije nazivali mukopolisaharidi.

          Struktura glikozaminoglikana je specifična. To su dugi, linearni heteropolisaharidni lanci koji se uglavnom sastoje od ponavljajućih disaharidnih jedinica, monomera, koje čine kiseli monosaharid i aminošećer. Aglikonska komponenta, aminošećer, je ili D-glukozamin ili D-galaktozamin u kojima je amino grupa obično acetilovana čime je ukonjen njihov pozitivni naboj. Aminošećer je takođe često sulfatisan na četvrtom ili šestom ugljeniku, ili pak na azotu koji nije acetilovan. Kiseli šećer je ili D-glukuronska kiselina ili njen C-5 epimer L-iduronska kiselina (jedini izuzetak je keratan sulfat u kome je prisutna galatoza). Ovi kiseli šećeri sadrže karboksilne grupe koje su negativno naelektrisane pri fiziološkom pH, i zajedno sa sulfatnim grupama daju glikozaminoglikanima njihov jako negativan naboj.

          Fiziološka uloga glikozaminoglikana je velika jer oni čine osnovu svih elastičnih struktura u telu. Zbog prisustva velikog broja negativnih naboja u heteropolisaharidnim lancima oni teže da budu potpuno razvučeni, međusobno se odbijaju, a obloženi su i jednim slojem molekula vode. Kda se približe, oni klize jedni pored drugih, zbog odbijanja se ne dodiruju, i to je osnova sluzave, klizave konzistencije mukoznih sekreta i sinovijalne tečnosti. Ako se rastvor glikozaminoglikana mehanički stisne, molekuli vode se istisnu, "iscede" i glikozaminoglikani zauzimaju mnogo manju zapreminu. Čim pritisak prestane voda se vraća i glikozaminoglikani zauzimaju svoju prvobitnu zapreminu. Ovo svojstvo čini osnovu velike elastičnosti struktura koje čine glikozaminoglikani.

          Glikozaminoglikani se klasifikuju u 6 grupa na osnovu sastava monomera, tipa glikozidnih veza, i stepena i položaja sulfatnih jedinica.

  1. Hondroitin-sulfati ( više )
  2. Dermatan sulfat ( više )
  3. Keratan-sulfati I i II ( više )
  4. Hijaluronska kiselina ( više )
  5. Heparin ( više )
  6. Heparan sulfat ( više )
Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter
Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

  1. Pingback: Heterozidi | Budi zdrav, produži život.

Napišite Vaš odgovor/pitanje