Dermatomikoze: gljivične infekcije glatkih regija kože

Dermatofiti predstavljaju keratofilne mikroorganizme, koji invadiraju orožale strukture kože, dlake i nokata živog organizma. Oni ne prodiru u živi deo epiderma ili u derm. Klasifikuju se prema genusu (Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton), ekologiji (antropofilni, zoofilni i geofilni). Specijesi trihofitona, mikrosporuma i epidermofitona koji ne uzrokuju oboljenja kože, kose i nokata ne pripadaju dermatofitima. Klinička klasifikacija se vrši prema lokalizaciji oboljenja i izgledu promena. Na ovoj strani će biti opisane dermatomikoze koje ne zahvataju kosmate delove kože.

Dermatomikoze: gljivične infekcije glatkih regija kože

Foto: https://www.triadfoot.com/foot-care-services/athletes-foot/

Tinea corporis

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Tinea corporis može biti izazvana svim specijesima dermatofita. Javlja se na koži trupa i ekstremiteta, s izuzetkom pregiba (tinea cruris) i tabana (tinea pedis). Sreće se kod svih uzrasta, i zahvata oba pola podjednako. U zavisnosti od ekološkog tipa specijesa razlikuje se površni i duboki oblici oboljenja.

Tinea corporis superficijalis

Tinea corporis superficijalis je slabo inflamovani oblik oboljenja izazvan antropofilnim specijesima dermatofita. Promene se lokalizuju na otkrivenim predelima tela i javljaju se u vidu pojedinačnih ili multiplih ploča okruglog oblika i jasnih granica. Na njima se vidi eritem i sitna deskvamacija, a na ivici ploča mogu se otkriti sitne vezikule, pustule i kruste. Centralno smirenje sa perifenim širenjem dovodi do stvaranja anularnih promena. Iako je centralni deo rezistentan prema reinfekciji, ponekad dolazi do stvaranja novih koncetričnih krugova u toj zoni.

Tinea corporis profunda

Tinea corporis profunda predstavlja fokalni, inflamovani oblik infekcije, izazvan zoofilnim specijesima dermatofita. Klinička slika i tok odgovaraju dubokoj trihofitiji na kapilicijumu, ali sa znatno blažim znacima.

Pri postavljanju dijagnoze lekar bi trebao da posumnja još na psorijazu, seboroični i druge hronične dermatitise, i piodermije (inflamovani oblici).

Lečenje

Lokalna terapija se primenjuje kod lokalizovanih promena kao jedini vid terapije, ili uz opštu antimikotičnu terapiju. Koriste se imidazolski preparati, ciklopiroksoamin, alilamin, tolnaftat. Opšta terapija se daje kod proširenih oblika, itrakonazol ili terbinatin.

Tinea cruris (Inguinalis)

Tinea cruris (inguinalis) oboljenje se javlja kod odraslih osoba, češće kod muškaraca nego kod žena, Prenosi se autoinfekcijom sa stopala, ali i indirektno preko peškira, sportske opreme. Hiperhidroza, vlažna sredina u intertriginoznim regijama su značajni faktori za nastanak oboljenja.

Klinička slika

Promene su lokalizovane u ingvinalno-kruralnim i interglutealnim predelima u vidu velikih i dobro ograničenih ploča sa eritenom i deskvamacijom. Ivica ovih ploča je uzdignuta i obično vezikulozna dok papule mogu biti rasute po celoj površini. Moguće je centralno smirenje promena i pojava satelitskih elemenata s istim znacima.

Bolesti koje imaju sličnu kliničku sliku: kandida, kontaktni alergijski dermatitis, seboroični dermatitis, inverzni oblik psorijaze.

Terapija je ista kao kod tinee corporis.

Tinea pedis (atletsko stopalo)

Atletsko Stopalo: Gljivična Infekcija Stopala

Tinea pedis predstavlja najčešću gljivičnu infekciju čoveka koje je lokalizovana na tabanima i u intertriginoznim prostorima stopala. Izazivači su zoofilni i antropofilni specijesi trihofitona. Predisponirajući faktori za nastanak infekcije su nedostatak sebacelnih žlezda, vlažna sredina i brza konverzija kiselog u bazni pH kože. U zavisnosti od izazivača i lokalizacije opisuju se tri kliničke slike.

Interdigitalni oblik

Uzročnici su antropofilni dermatofiti. Promene se najčešće nalaze u 3. i 4. interdigitalnom prostoru i na koži ispod prstiju, dok na dorzum stopala ne prelaze. Sastoje se od ragada i deskvamacije sa priritusom, dok inflamacija nedostaje. Kod težih oblika koža je macerisana i odvaja se u vidu krpica, ostavljajući erozije.

Vezikulo-bulozni oblik

Vezikulo-bulozni oblik je izazvan najčešće zoofilnim specijesom trihofitona. Oboljenje se lokalizuje na svodu stopala i susednom delu tabana. Promene su vrlo inflamovane, pa dominiraju bule i vezikule, ali su u ograničenim pločama i ne pokazuju tendenciju da zahvate cele tabane.

Hiperkeratotski oblik

Hiperkeratotski oblik je izazvan antropofilnim dermatofitima. Promene se nalaze na svodu stopala, a često zahvataju cele tabane i njihove bočne strane. Klinička slika se karakteriše blagom inflamacijom, eritemom i suvim, zadebljalim, beličastim skvamama. Često je prisutno i oboljenje nokta, a tok bolesti je hroničan.

Pri postavljanju dijagnoze lekar bi trebao da pomisli i na: interdigitalni oblik bakterijskog interiga, nespecifični dermatitis, vezikulo bulozni oblik ekcema, kontaktni dermatitis, piodermiju, hiperkeratotični ekcem, plantarni lichen ruber planus.

Lečenje

Lokalna terapija se primenjuje kod interdigitalnih i vezikulo-buloznih oblika, daju se imidazolski preparati i ciklopiroksolamin u obliku krema i rastvora tokom nekoliko nedelja. Opšta terapija je obično neophodna kod hroničnih hiperkeratotskih oblika. Primenjuju se terbinafin, intrakonazol. Uz to se daje i lokalna terapija.

Tinea unguis (gljivična infekcija nokta)

Tinea unguis je dermatofitna infekcija nokta koja može postojati kao samostalno oboljenje, ali znatno češće se sreće uz istovremenu dermatofitnu infekciju stopala (atletsko stopalo). Onihomikoza se javlja kod odraslih, znatno reže kod dece.

Klinička slika / simptomi

Izgled promena varira od mesta primarne infekcije i njenog širenja. Distalna subungvalna onihomikoza se karakteriše zadebljanjem i hiperkeratozom hiponihijuma i bičnih delova nokatnog kreveca, dok je sam nokat očuvan. Proksimalna bela subungvalna onihomikoza se javlja u predelu lunule gde nokatna ploča postaje bela, ali glatka i noštećenog kvaliteta. U početku je distalni deo normalan, ali kako nokat raste bele mrlje zahvataju i taj deo nokta. Površna bela onihomikoza nokatna ploča je nravna gubi sjaj, prozračnost, postaje trošna i lomljiva. Ako su zahvaćeni matriks nokta, nokatni krevetac, i nokatna ploča onda je to totalna distrofična onihomikoza sa zadebljanjem, trošnim i neravnim noktom.

Dijagnostika

Pored direktnog mikološkog pregleda strugotine nokta neophodna je i kultura materijala, jer nalaz hifa u hiperkeratotičnom noktu nije dovoljan nalaz.

Pri postavljanju dijagnoze lekar mora misliti i na psorijazu nokta, kandidijazu nokta, lichen ruber planus nokta.

Lečenje

Uslovi za primenu antimikotične terapije su: laboratorijska potvrda kliničke dijagnoze, precizna klinička dijagnoza. Terapija onihomikoza može biti lokalna, sistemska ili kombinovana. Lokalno lečenje: tradicionalan način lečenja se sastoji u odstranjivanju inficiranog nokatnog materijala i upornoj primeni lokalnih antimikotika u toku više nedelja ili meseci, do izrastanja normalne nokatne ploče. U novije vreme u lokalnoj terapiji primenjuju se antimikotični nokatni lekovi (amorolfin 5%, ciklopirokolamin 8%), ovaj način se primenjuje kada je matriks očuvan. Opšte lečenje: grizeofluvin i ketokonazol, međutim ova dva leka se moraju dugo uzimati, recidivi su česti i imaju neželjenja dejstva. Novi lekovi su terbinafin i itrakonazol.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

2 • Pitanja i odgovori

    • Studenti medicine

      Poštovani,

      biće poseban tekst i na tu temu u skorijoj budućnosti. Do tad nas pratite na društvenim mrežama: Twitter: https://twitter.com/produzi_zivot Facebook: https://www.facebook.com/budizdravproduzizivot/

      Hvala na razumevanju.

Napišite Vaš odgovor/pitanje