Corynebacterium Diphtheriae – Difterija

Rezervoar i izvor zaraze kod difterije je čovek, bolesnik ili kliconoša. Infekcija se prenosi kapljično ili direktnim kontaktom. Difterija se retko može preneti korišćenjem nepasterizovanog kravljeg mleka.

Patogenost za ljude

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Difterija je lokalna infekcija udružena sa toksemijom. Najčešća lokalizacija difterije je u ždrelu i na krajnicima – difterijska angina, ređe u nosu, na vežnjači oka, vulvi kod devojčica, na ranama i opekotinama. Poseban značaj ima krup – difterija larinksa, kada bolesniku preti ugušenje. U tropskim predelima javljaju se učestalije kožne lezije.

Inkubacija difterije traje 5 do 7 dana. Na mestu infekcije javljaju se pseudomembrane, sivo beličaste skrame pričvršćene za mukozu. Pseudomembranu čini fibrinska mreža i u njoj se još nalaze bacili difterije, leukociti, limfociti i nekrotični epitel. Bakterijski enzimi i toksin, naročito nekrozin, povećavaju lokalno oštećenje. Dolazi do otoka limfnih žlezda i mekih tkiva vrata, tzv. „bikovski vrat“ (bull neck).

Egzotoksin difterije se resorbuje na mestu lokalne infekcije, tako dospeva u cirkulaciju i ulazi u osetljive ćelije. Najveća oštećenja javljaju se na srčanom mišiću (toksični difterijski miokarditis) i na perifernim nervima (periferna neuropatija koja je srećom uvek reverzibilna).

Kod obolelog od difterije, pored lokalnog nalaza, često se javljaju aritmija, poremećaji akomodacije, pareze ili paralize mekog nepca, ekstremiteta i sl.

Otpornost bakterije

C. diphtheria je otpornija od drugih asporogenih bakterija na dejstvo sunčeve svetlosti, dezinfekciona sredstva i sušenje.

Dijagnoza

Bris za bakteriološki pregled pri sumnji na difteriju uzima se sa pseudomembrana na grnaici zdravog i obolelog tkiva jer se tu nalazi najviše bacila difterije. Prilikom uzimanja brisa neophodno je paziti da ne dođe do oljuštenja pseudomomrane jer će doći do krvarenja.

Lečenje i profilaksa

Aktivna imunizacija se sprovodi toksoidom (anatoksinom). U našoj zemlji se koristi Di-Te-Per vakcina koja se sastoji od difterijskog i tetanusnog anatoksina i ubijenih uzročnika pertusisa. Vakcinacija počinje od trećeg meseca života, periodično po kalendaru vakcinacije, pa do oko četrnaeste godine. Imunost se kasnije održava povremenim toksičnim sojem (kiconoštvo), što pokreće stvaranje antitoksičnih antitela.

Imunost protiv klinički manifestne bolesti uslovljena je prisustvom antitoksina (antitela specifičnih za difterijski toksin) u cirkulaciji i posledica je imunskog odgovora na vakcinaciju, ređe kliničke ili supkliničke infekcije.

Stanje imunosti se može ispitati izvođenjem Schick-ove probe.

Difterija je iskorenjena u zemljama u kojima se sprovodi vakcinacija. Mogu se javiti pojedinačni slučajevi.

Lečenje difterije se sprovodi antitoksičnim serumom i antibioticima. Antitoksični serum je najznačajniji u terapiji, daje se čim se postavi klinička dijagnoza, bez čekanja laboratorijske potvrde. Antitoksični serum vezuje slobodni toksin i neutrališe ga, ali nema mogućnost neutralizacije već vezanog toksina za ciljno mesto. Upotrebljava se heterologni serum, koji je moguće dobiti imunizacijom konja i zato je potrebno preduzeti sve mere zaštite od nastanka anafilaktičkog šoka.

Bacil difterije je osetljiv na većinu antibiotika, a lek izbora je penicilin.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

  1. Pingback: Mrtve komponentne vakcine (subjedinične vakcine)

Napišite Vaš odgovor/pitanje