Precizni mehanizmi imunskog odgovora na infektivne agense i vakcine su predmet proučavanja imunologije, tako da se u ovom delu navodi krajnje pojednostavljeno objašnjenje potrebno za razumevanje karakteristika samih vakcina. Koju su to medijatori imunskog odgovora koji vakcina treba da izazove i obezbedi zaštitu od nastanka bolesti izazvanom određenom bakterijom? Načelno gledano, bakterijske vakcine mogu da stimulišu humoralni ili/i ćelijski imunski odgovor. Za zaštitu od ekstracelularnih bakterija, glavni medijator imunskog odgovora su serumska (IgG i IgM) i mukozna antitela (IgA). Za zaštitu od intracelularnih bakterija, neophodna je stimulacija ćelijskog imunskog odgovora. Za najeći broj bakterijskih vakcina koje su danas u upotrebi, serumska antitela su glavni medijatori zaštitnih antimikrobnih efekata nakon vakcinacije. Neophodan kvalitet imunskog odgovora koji vakcine treba da izazovu jeste i dugotrajnost zaštite, odnosno imunska memorija.
Mrtve komponentne vakcine (subjedinične vakcine)
Među komponentnim vakcinama koje se baziraju na primeni bakterijskih proteinskih antigena, posebnu kategoriju čine vakcine koje su po sastavu toksoidi bakterijskih toksina. Dve takve vakcine koje ulaze u globalni program…