Bacillus anthracis je Gram-pozitivan, nepokretan dugačak bacil, koji izaziva antraks (prostrel, bederenicu, crni prišt), bolest biljojeda koja kod životinja ima akutni tok i letalni ishod. Antraks je tipična zoonozoa. Bolest se retko javlja kod ljudi. Najčešći je kožni antraks, zatim crevni i plućni. Sva ti oblika mogu preći u antraksnu sepsu. Spore antraksa su potencijalno moćno biološko oružje.
Simptomi
Antraks je tipična zoonoza. Čovek se najčešće inficira kontraktom sa derivatima zaražene životinje, kao što su vuna, dlaka i koža. Ovaj industrijski antraks ili bolest sortirača vune u razvijenim zemljama javlja se u više od 90% slučajeva i to kao kožni ili plućni antraks.
Kožni antraks
Kožni antraks se po pravilu javlja na otkrivenim delovima tela – vratu, licu, rukama. Antraksne sproe iz životinjskog materijala u procesu industrijske ili zanatske prerade dospevaju o prodiru kroz kožu, kroz mikrolezije. Tu prelaze u vegetativni oblik i posle inkubacije od 2 do 5 dana razvija se papula koja prelazi u vezikulu ispunjenu plavičasto-crnom tečnošću, bez gnoja (crni prišt). Ruptura vezikule otkriva oštećenje koje delimično pokriva tamna krusta – Pustula maligna. Okolno tkivo je otečeno. Pojava bola i gnoja je znak bakterijske superinfekcije.
Plućni antraks
Plućni antraks nastaje inhalacijom spora. Bacili se umnožavaju u plućima i dospevaju do drenažnih limfnih čvorova u kojima prouzrokuju nekrozu. Inkubacija je kratka, javljaju se znaci pneumonije sa neporoduktivnim kašljem.
Crevni antraks
Crevni antraks nastaje zbo konzumiranja termički nedovoljno obrađenog mesa koje potiče od obolelih, najčešće priklanih životinja. U organizam se unose vegetativni oblici bacila (jer životinje uvek obolevaju u septičnoj formi) i zbog toga je inkubacija vrlo kratka. Invazija bacila prouzrokuje ulceracije intestinalne mukoze usled čega se javljaju bolovi u stomaku.
Bacil antraksa je invazivan i sva tri klinička oblika lako prelaze u sepsu koja je, u terminalnoj fazi, često praćena zapaljenjem mekih moždanica (meningitidis).
Toksični kompleks antraksnog bacila deluje na centralni nervni sistem, dovodi do respiratornih poremećaja i anoksije, i do povećanja vaskularne permeabilnosti usled čega se javljaju kapilarne tromboze.
Epidemiologija
Antraks je oboljenje biljojeda, najčešće ovaca i goveda, ređe koza i konja. Životinje se zaraze na paši sporama koje prodiru kroz abrazije na sluzokoži usne duplje i creva, prelaze u vegetativni oblik i za kratko vreme dospevaju u krvotok. Bolest je akutnog toka i letalna, životinja pada kao prostreljena (otuda naziv prostrel).
Dijagnoza
Kod sumnje na antraks, zavisno od kliničke forme oboljenja, uzima se punktat ili bris sa promena na koži, ispljuvak, stolica ili krv za hemokulturu.
Od uzoraka bolesničkog materijala obavezno se pravi direktan preparat. Nalaz Gram-pozitivnih bacila sa kapsulom ili pozitivna direktna imunofluoresencija, uz kliničku sliku, je indikacija za započinjanje antibiotske terapije.
Vakcinacija
Antraksna vakcina je od istorijskog značaja.
Vakcina se koristi u veterini za vakcinaciju goveda, ovaca i koza. U upotrebi je živa, atenuisana vakcina.
Ljudi izloženi profesionalno riziku od antraksa vakcinišu se acelularnom vakcinom koja sadrži protektivni antigen nanet na ađuvans.