Autoimuni hepatitis

Autoimuni hepatitis predstavlja retko stanje perzistentog zapaljenja jetre (hronični hepatitis). Uzrok je i dalje nepoznat. Ukoliko se ne tretira, prelazi u trajno oštećenje jetre sa stvaranjem ožiljaka u tkivu (ciroza jetre). Terapija se sastoji najčešće od steroida i drugih lekova koji suzbijaju inflamaciju jetre. Sa odgovarajućom terapijom ishod bolesti je dobar.

Funkcija jetre

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Jetra je organ koji se nalazi u gornjem desnom delu abdomena. Naziva se „laboratorijom“ organizma zbog svojih mnogobrojnih funkcija koje uključuju:

  • Deponovanje glukoze u obliku glikogena (rezerva energije u organizmu);
  • Metabolisanje masti i proteina unetih hranom;
  • Sinteza proteina koji učestvuju u koagulaciji krvi;
  • Metabolisanje lekova, otrova i toksičnih supstanci;
  • Produkcija žuči koja učestvuje u varenju masti iz hrane;

Šta je autoimuni hepatitis?

Hepatitis predstavlja zapaljenje jetre. Uzroci su mnogobrojni. Najčešće nastaje usled prekomerne konzumacije alkohola i infekcija, uglavnom izazvanih virusima (Virusni hepatitis).

Autoimuni hepatitis je redak oblik hroničnog hepatitisa tj. hronične inflamacije jetre. Dugotrajna i perzistentna inflamacija jetre dovodi do ozbiljnijih poremećaja jetre.

Uzroci

Konkretan uzrok nastanka bolesti nije poznat, pretpostavlja se da je u pitanju autoimuni mehanizam nastanka bolesti. Imuni sistem u našem organizmu ima zaštitnu ulogu, štiti telo od infekcija uzrokovanih bakterijama, virusima i parazitima. Kod autoimunih bolesti, dolazi do poremećaja u radu imunološkog sistema koji dovodi napada imunog sistema na sopstvene ćelije organa i tkiva jer ih prepoznaje kao strane i tako dolazi inflamacije i oštećenja.

Autoimuni sistem obuhvata ćelije krvi, bele krvne loze (limfocite) i antitela koja prepoznaju strane antigene, neutrališu i eliminišu ih iz organizma. Postoji dosta autoimunih bolesti (poput reumatidnog artritisa, mijastenije gravis, hepatitisa) čiji simptomi zavise od organa koji je zahvaćen autoimunim procesom.

U slučaju autoimunog hepatitisa, oštećenje se dešava usled aktivnosti limfocita koji napadaju ćelije jetre (hepatocite) i izazivaju inflamaciju i oštećenje.

Tačan mehanizam nastanka autoimunih bolesti nije poznat još uvek. Postoji više teorija koje objašnjavaju  pojavu ovih bolesti. One obuhvataju delovanje različitih hemijskih supstanci, virusa i grupe genetskih poremećaja.

Autoimuni hepatitis se javlja u 7 od 10 slučajeva kod žena, najčešće u periodu oko 45 godina starosti. Ali može se javiti i u svim dobima.

Simptomi

U najvećem broju slučajeva, simptomi se razvijaju postepeno tokom nedelja i meseci od pojave bolesti. Na samom početku bolesti se često dešava da simptomi nisu prisutni.

Simptomi uključuju:

  • Umor, malaksalost
  • Generalno loše stanje organizma
  • Bolovi u zglobovima i mišićima (intezivniji ujutru)
  • Mučnina
  • Žutica (razvija se kada se inflamacija jetre pogorša; predstavlja žutu prebojenost kože i sluzokoža usled nakupljanja materije koja se naziva bilirubin koja predstavlja sastavni deo žuči)

U nekim slučajevima se simptomi javljaju posle nekoliko dana u sastavu akutnog hepatitisa i uključuju:

Akutni hepatitis je stanje koje može da se povuče posle kraćeg perioda ili da brzo progresuje i pređe u hronični oblik hepatitisa. Ovo varira od slučaja do slučaja.

Dijagnoza

Sa obzirom da se simptomi često ne pojavljuju na početku bolesti, ne retko se dešava da se hepatitis otkrije slučajno. Međutim, ukoliko su simptomi prisutni, dijagnostičke metode su sledeće:

  • Krvne analize. Njima se provera generalno stanje funkcionalnosti jetre i obuhvataju proveru koncentracija enzima jetre koji ukazuju na postojanje inflamacije jetre i koncenraciju antitela u krvi. Od tipova antitela čija je koncentracija povišena u autoimunim bolestima najčešće se određuju antinuklearna antitela (ANA). Njihova koncentracija takođe može biti povećana u slučaju postojanja autoimunog hepatitisa.
  • Ultrazvuk jetre takođe može biti od koristi pri postavljanju dijagnoze.
  • Biopsija jetre. Uzimanje uzorka tkiva za dalju patohistološku analizu. Ova dijagnostička procedura predstavlja „zlatni standard“ u dijagnostici poremećaja jetre. Pomoću nje se mogu dokazati svi inflamatorni procesi u jetri, kao i stepen oštećenja hepatocita. Pored toga, na ovaj način se može potvrditi postojanje autoimunog hepatitisa i isključiti druge potencijalne uzročnike hepatitisa.

Lečenje

Lečenje autoimunog hepatitisa je skoro uvek obavezno! Rana terapija obuhvata lečenje simptoma, smanjivanje rizika za pojavu komplikacija i generalno poboljšavanje rezultata.

Terapijom se smanjuje inflamacija jetre i vrši supresija imunog sistema (sprečava se napad na sopstvene ćelije). Ona obuhvata:

  • Steroidni lekovi (Prednizolon). Koriste se za suzbijanje zapaljenja jetre. Ova grupa lekova, kortikosteroidi, su dobri u suzbijanju inflamacije. U početku je obično potrebna visoka doza ovog leka. Vremenom, kroz nedelje, doza se postepeno smanjuje. Zajednički cilj lekara i Vas je da pronađete najmanju dozu sa kojom možete da držite pod kontrolom inflamatorni proces. Završna doza varira od osobe do osobe.
  • Imunosupresivni lekovi (Azatrioprin), ova grupa lekova daje isti efekat kao i steroidni lekovi samo deluje na drugi način. Koristi se u kombinaciji sa steroidnim lekovima jer se tako postiže bolji efekat, a istovremeno se smanjuje rizik za pojavu neželjenog dejstva kortikosteroida.

U većini slučajeva ovaj oblik terapije je efektivan, zapaljenje se smanjuje i simptomi se povlače u roku od nekoliko meseci. Međutim, može potrajati i godinu dana dok se bolest ne dovede pod kontrolu.

Neželjene reakcije na primenu lekova su moguće i obuhvataju:

Kao propratnu terapiju doktor Vam može prepisati i vitamin D i sumplemente kalcijuma da bi se smanjila šansa za razvoj komplikacija (osteoporoza).

Nakon ove terapije stanje se uglavnom poboljšava, stavlja u potpunu kontrolu. Međutim, u jednom od pet slučajeva se dešava da se terapija tad u potpunosti završava. Hepatitis je oboljenje koje ima tendenciju da se recidivira (vrati). U tom slučaju, neophodno je ponovo uzimati prepisanu terapiju od strane doktora. U velikom broju slučajeva dugotrajna terapija je neophodna.

Transplantacija jetre je takođe opcija kao vid terapije koja se primenjuje u slučajevima kasnog otkrivanja sa teškim oblikom ciroze jetre ili nereagovanja na lekove.

Kao komplikacija stanja javlja se ciroza jetre i u malom broju slučajeva dolazi do nastanka raka jetre.

Sa odgovarajućom terapijom bolest je pod kontrolom i pacijenti nesmetano obavljaju dnevne aktivnosti i generalno se osećaju dobro. Uz prepisanu terapiju, neophodno je povesti računa o ishrani i konzumaciju alkohola svesti na minimum ili je u potpunosti ukinuti. Jer ukoliko već imate upalu jetre, sa alkoholom dotična upala može preći u cirozu jetre. Veoma teško stanje, iz kojeg se možete oporaviti samo transplantacijom jetre. Vrlo je važno istrajati do kraja sa terapijom onako kako Vam je to doktor prepisao.

Novi načini lečenja ovog kompleksnog stanja se i dalje razvijaju i istražuju, gore navedene informacije su veoma opšte. Lekar slecijalista koji poznaje Vaš slučaj Vam može dati tačnije informacije o prognozi Vaše konkretne situacije.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

8 • Pitanja i odgovori

  1. Nikola Šavija

    Kako možete da preporučujete imunosupresive i steroidne lekove iako znate da oni mogu da izazovu rak? Što je najgore to nije jedina posledica uzimanja ovih „lekova“.

    • Poštovani Nikola, svi lekovi imaju svoje nuspojave, ali je važno da kada se primene korist bude veća od štete. Kortikosteroidi su dobri kao simptomatska terapija(znači oni neće ukloniti uzrok) za mnoga ozbiljna oboljenja jer za sada ne postoji tableta koja može da se popije i da ona svojim dejstvom odstrani uzrok tih ozbiljnih oboljenja kao što je npr. ovaj autoimuni hepatitis.

    • Nikola Šavija

      Poštovani „Studente“ pa što se onda ne bavite uzrocima bolesti nego simptomima?

    • Poštovani Nikola,
      U ovom slučaju ne postoji konkretan uzrčnik, već samo faktori rizika. A najvažniji su: nasledni faktor, nezdrav i brz stil života, fizička neaktivnost, pušenje, neadekvatna ishrana, itd…

      Tako da, „uzrok“ može samo sam bolesnik da ukloni ili ublaži (ukoliko je u pitanju nasledni faktor), ako na vreme počne da vodi računa o sebi.

      Surovo, ali iskreno.

    • Nikola Šavija

      Ako ne postoji samo jedan (konkretan) uzrok ne može se reći da ne postoji uzrok. Može se samo reći da postoji više uzroka što ste u nastavku potvrdili. Tako da tu postoji logička greška koju vas uče kao „normalno“ razmišljanje. Ljudi misle da lekovi leče, a ne da utiču na smanjene simptoma bolesti.

    • Rekao sam konkretan uzročnik misleći na nekog infektivnog agensa (bakterije,virusi, itd.).

      Ne može se ni reći da postoji vise uzroka, jer ni jedan od nabrojanih se ne može dovesti u uzročno-posledičnu vezu sa ovom i sličnom bolešću, već samo u korelacijsku, zato se i nazivaju faktori rizika.
      Ova priča takođe važi i za to da kortikosteroidi izazivaju rak.

      Slažem se sa Vama da veliki broj ljudi misli da dotični lekovi leče, odnosno da uklanjaju uzrok… Samo antibakterijski lekovi deluju na uzročnika bolesti…

  2. Miloš Č.

  3. Postovanje
    Moj sin ima 10godina I postavljena je dijagnoza autoimunog hepatitisa.Ono sto mene interesuje jeste sledece:Da li se autoimuni hepatitis moze u potpunosti izleciti ukoliko se otkrije u pocetnoj fazi?

Napišite Vaš odgovor/pitanje