Ascites • Tečnost u trbušnoj duplji

Ascites predstavlja nakupljanje tečnosti u abdomenu. Da bi se tečnost detektovala fizikalnim pregledom neophodno je da bude najmanje 1500ml tečnosti prisutno (količina zavisi i od konstitucije osobe). Ultrzvukom je moguće detektovati manje količine, već oko 500ml.

Podela

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Ascit koji nije inficiran ili povezan sa hepato-renalnim sindromom se klasifikuje na sledeći način:

  • Prvi stepen – mala količina tečnosti, detektabilna ultrazvukom
  • Drugi stepen – umeren količina tečnosti koja se ispoljava simetričnom distenzijom abdomena
  • Treći stepen – velika količina tečnosti koja izaziva veliku distenziju abdomena

Refraktorni ascites se klasifikuje u dve grupe:

  • Diuretični rezistentan ascites – rezistentan na smanjen unos natrijuma i terapiju diureticima
  • Diuretični nepovratan ascites – rezistentan na terapiju usled razvoja diuretičnih komplikacija

Uzroci

U najčešće uzroke ascitesa ubrajamo sledeće poremećaje i stanja:

  • Ciroza jetre. Stanje jetre koje se karakteriše pojavom ožiljaka u tkivu i gubitkom funkcije jetre. Pacijenti sa cirozom jetre u 50% slučajeva razvijaju ascites u 10 godina od dijagnostikovanja bolesti, dok 75% pacijentana sa ascitesom imaju skrivenu cirozu jetre kao uzrok ascitesu.
  • Maligniteti
    • Karcinomi digestivnog trakta
    • Rak jetre
    • Karcinomi jajnika
    • Limfomi
    • Metastaze u abdominalnoj duplji
  • Srčani bolesnici
  • Nefrotski sindrom
  • Tuberkuloza
  • Pankreatitis
  • Hipotireoza

Simptomi

  • Distenzija (rastezanje) abdomena
  • Dobitak na težini usled nakupljanja velikih količina tečnosti
  • Neprijatan osećaj i bol (pogotovo kod ascitesa izazvanih malignitetom)
  • Mučnina
  • Gubitak apetita (used kompresije digestivnog trakta)
  • Dispnea (osećaj otežanog disanja zbog kompresije usled nakupljanja tečnosti)
  • Ostali simptomi koji se javljaju kao posledica bolesti koje izazivaju ascites (bolesti jetre koje se manifestuju alkoholizmom, žuticom, virusnim infekcijama)

Komplikacije

  • Smanjena količina natrijuma u organizmu kod primene diuretika;
  • Bakterijske peritonitis. Infekcija peritoneuma u abdomenu.
  • Hepato-renalni sindrom

Prognoza ascitesa zavisi od njegovog uzroka. Gore navedene metode mogu poboljšati stanje i olakšati život pacijenta, u potpunosti rešiti problem, ili u nekim situacijama biti gotovo neefikasne.

Dijagnoza

Neophodno je izvesti fizikalni pregled abdomena.

  • Posmatranje. Često samim izgledom abdomena već možemo zaključiti postojanje ascitesa usled distenzije, napetosti, asimetrije, nadutosti, žutice.
  • Umbilikalna hernija (kila) koja se javlja usled povećanja intraabdominalnog pritiska može ukazivati na ascites
  • Perkusija. Kuckanje prstima po površini abdomena nam daje tmuo zvuk koji predstavlja znak da je ascites prisutan (za ovu proceduru količina tečnosti mora biti minimalno 1500ml)
  • Tril. Doktor ispituje da li se pomera tečnost u abdomenu i na koji način, kao i da li je pomeranje detektabilno.

Stanje ascitesa se može pratiti merenjem distenzije abdomena ili svakodnevnim merenjem težine pacijenta.

Prilikom dijagnostikovanja ascitesa bitno je potvrditi postojanje ascitesa, odrediti uzrok nastanka i proceniti moguće komplikacije usled njegovog postojanja.

Ascites se često može pomešati sa gojaznošću. Jedan od najbitnijih znakova je pomeranje tečnosti unutar abdominalne šupljine prilikom promene položaja tela pacijenta.

Da bi se odredio uzrok ascitesa pristupa se seriji procedura koje mogu biti sledeće:

  • Analiza krvi (proveravaju se funkcije jetre preko ASTa i ALTa i bubrega preko kreatinina i uree)
  • Radiološke metode: ultrazvuk, radiografija, magnetna rezonanca

Lečenje

Sastoji se u uklanjanju uzroka ascitesa primarno i smanjenim unosom soli u ishrani.

  • Lekovi. Diuretici u kombinaciji sa restrikcijom soli u ishrani su prvi korak u terapiji ascitesa
  • Paracenteza. Abdominalna punkcija, omogućava dreniranje viška tečnosti.
  • Hirurške metode. Postavljanje transjugularnog intrahepatičnog portosistemskog šanta (TIPS), se koristi kod pacijenata sa čestom potrebom paracenteze.
  • Palijativna nega. Kod pacijenata sa malignitetom, sve prethodne procedure su samo delimično efikasne.

Paracenteza ili punkcija ascita

Procedura u kojoj se vrši uzimanje tečnosti za dalju analizu se naziva punkcija ascitesa. Ukoliko se vrši otklanjanje veće količine tečnosti tj. vrši se drenaža tečnosti, procedura se naziva paracenteza.

Indikacije

Razloge za vršenje punkcije ascitesa ili paracenteze klasifikujemo na:

  • Dijagnostičke. U ovu grupu spadaju sledeći razlozi:
    • Određivanje etiologije ascitesa
    • Da se napravi diferencijacija transudata i eksudata
    • Detekcija kancerogenih ćelija
    • Suspektna bakterijska infekcija – peritonitis
  • Terapeutske. U cilju olakšanja disanja i smanjivanja abdominalnog bola;

Kontraindikacije

  • Neoperativni pacijent
  • Kožna infekcija na mestu ulaza punkcione igle
  • Trudnoća
  • Distenzija creva velike amplitude
  • Koagulopatija

Ispitivanje

Pre same punkcije neophodno je uraditi sledeće analize:

Nakon procedure neophodne su sledeće analize:

  • Broj krvnih ćelija. Govori nam da li je došlo do razvoja bakterijskog peritonitisa ili eventualnog postojanja maligniteta;
  • Nivo albumina i drugih proteina u krvi. Određivanje da li je u pitanju transudat ili eksudat što nam dalje može pomoći pri određivanju uzroka;
  • Određivanje koncentracije amilaze. Nivoi su povišeni ukoliko je ascites porekla pankreatitisa;

Moguće komplikacije nakon procedure

Paracenteza je relativno sigurna procedura. Komplikacije se javljaju u veoma malom procentu. One uključuju:

Procedura

Paracenteza kao terapijska metoda se primenjuje kod napetih, obilnih ascitesa. Ukoliko stanje pacijenta zahteva česte paracenteze moguća je ugradnja transjugularnog intrahepatičnog portosistemskog šanta (TIPS).

Paracenteza se izvodi u sterilisanim uslovima da bi se sprečio prodor bakterija i nastanak peritonitisa. Pacijent se postavlja na sto, nakon lokalne anestezije vrši se punkcija abdomena iglom i aspiracija tečnosti. Procedura može biti praćena ultrazvukom. Ukoliko se izvodi u dijagnostičke svrhe uzima 10-20ml tečnosti za analizu. Ukoliko je u pitanju terapijska namena, drenaža se radi 6-8h.

Nakon završene procedure neophodno je olakšati oporavak pacijentu što je više moguće. U nekim slučajevima se zahteva ponavljanje paracenteze. Bitno je pratiti dalje stanje ascitesa, primarno zbog mogućeg razvoja bakterijskog peritonitisa koji može izazvati dalje komplikacije.

Međutim, paracenteza je procedura koja treba da poboljša stanje ascitesa i olakša pacijentu tegobe.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

1 • Pitanja i odgovori

  1. Ružica Stevanović

    Bol u trbuhu posle operacije mioma materice,sve je izvadjeno.Prilikom pregleda abdomena ultrazvukom i rengenom rekli su da imam tečnost medju crevima.Posle 3 godine kako sam operisana ja i dalje imam bol konstantno.Da li mogu deureticima prvo da pokušam da izbacim tu tečnost?

Napišite Vaš odgovor/pitanje